Nadrealistički rebus distopijskog futurizma

Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa, 2020., red. Dalibor Barić

• 
  
  Što bi zajedničko mogli imati Šenoin prijan Lovro – taj neuralgični filolog sizifovskog weltschmerza Lovre Mahnič, apatičnom automatizmu egzistencijalističke tjeskobe prepušten Camusov Mersault, ekstenzivno ambigvitetna holivudska personalnost Raya Millanda ili noirovski deep-sleep tvrdokoran bogartovski Philip Marlowe s neizostavnim borsalinom i cigaretom?
  
  Što, nadalje, povezuje postmodernistički metafikcijski kaufmaneskni mind-game solipsizam, sartreovsku beskonačnost kroz predreflektivnu i konzekventnu nemogućnost samoozbiljenja pojedinca kroz reflektivnu svijest, odnosno munchovske melankolične povijene linije i Mackeov orfizam te avangardnu asamblažnu višesmislenost neodadastičkih kombiniranih slika civilizacijskog smeća Roberta Rauschenberga i millefleur flamanske tapiserije?
  
  
  
  Konačno, kakva je veza između jungovskog kolektivnog nesvjesnog i bizarnih psihodeličnih transcendentalija Austina Osmana Sparea, paradigmatske kafkijansko-orwellovske bespomoćnosti pojedinca pred opresivnošću birokratizacije i tehnologijskih prijetnji te soft sci-fija spekulativne fikcije Ursule le Guin, njemačkog filmskog ali i slikarskog ekspresionizma i readymade konceptualizma?
  
  Sve to i puno više, vlastiti je život pronašlo u najnovijem filmskom animirano-eksperimentalnom uratku Dalibora Barića – Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa, kojeg je Barić animirao, režirao i montirao, napisao scenarij i skladao glazbu, a iza kojeg je niz kratkometražnih animiranih i eksperimentalnih uradaka, glazbenih spotova, festivalskih špica (posebno istaknuta ona za Motovun film festival), stripova, instalacija, crteža, kao i nagrade na svjetskim festivalima.
  
  
  
  Ovaj nadrealistički rebus distopijskog futurizma odnosno pretakanja i zrcalnog prožimanja prošlosti i budućnosti, žanrovski je transcendirajuć, strukturalno fraktalan i eliptičan (a i mnogi rečeni fragmenti su samosvojna mikro-remekdjela per se; primjerice film u filmu, stalan utješan audiofilni zvuk ploča ili vrlo procesovsko saslušanje s više nego briljantnom, začudno sinkroniziranom referencom na okultnim inspiriranu feminističku ikonu Remedios Varo).
  
  Potkom manipulativne repetitivnosti i citatnosti nadasve filozofičan i hermetičan, natopljen alogičnom zbiljom, no vizualno spektakularan, uvijek bremenit vintaž-retro kodovima (poput onih općih simbolističkih mjesta – jabuka, svevideće oko, pčela), sinestezirajući hibrid kolažnih časopisnih izrezaka, zrnate slike, found-footagea, solarizacijske fotografije i tehnike rotoskopije, Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa jedan je od naslova koji je ove godine razmatran i za Oscarovsku nominaciju u kategoriji dugometražnog animiranog filma i iako istu (nažalost, zbog navlastite kontemplativne komornosti, očekivano) nije i dobio, kao čisti sinkreticistički kaleidoskopski simulakrum autorovih unikatnih internih kontemplacija i raznolikih i raskošnih fascinacija estetikama i poetikama, obrascima i tropima, tezama i ontologijama, slikarstvom i filmom, glazbom i stripom, zasigurno će pronaći zasluženo mjesto kako na svjetskim festivalima, tako i u domaćoj ali i svjetskoj filmskoj povijesti.
  
  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 20. ožujka 2021.

Piše:

Katarina
Marić