Filmološka razmatranja bogatog iskaza i zanimljiva stila

Saša Vojković, Cirkularnost utjecaja: Fragmenti filma svijeta, HFS, 2020.

• 

  U osvrtu na domaće izdavaštvo o filmu tijekom prošle godine, treba se svakako prisjetiti kontinuirana nakladničkog rada Hrvatskog filmskog saveza, koji je u 17. knjizi biblioteke Rakurs objavio izdanje vrsne filmologinje Saše Vojković Cirkularnost utjecaja: Fragmenti filma svijeta. Rad Saše Vojković poznat je u nas već dvadesetak godina; još je 2008. obogatila domaću filmologiju knjigom Filmski medij kao (trans)kulturalni spektakl: Hollywood, Europa, Azija (također u izdanju Hrvatskog filmskog saveza), objavljivala je eseje u više časopisa namijenjenih teoriji filma, ponajviše u Hrvatskom filmskom ljetopisu, predavala je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, a od 2012. godine predaje i na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Međutim, manje se zna da je 1990-ih iz Hrvatske otišla na poslijediplomski studij u Amsterdam, gdje je doktorirala disertacijom Subjektivnost u Novoholivudskom filmu: Očevi, sinovi i drugi duhovi, tiskanom 2001. Zanimljivo je pritom da je nakon toga postala gost predavač na Odsjeku za humanističke znanosti hongkonškog Sveučilišta za znanost i tehnologiju, a autorica je i u Kini objavljene monografije Yuen Woo Ping's Wing Chun (2009). Njeni su radovi dostupni i u nekim američkim publikacijama, tako da je sasvim jasno da joj djelovanje izmiče iz pukih nacionalnih okvira. Zbog upravo navedenog raspona radova Saše Vojković, a prije nego što posvetim pozornost prošlogodišnjem filmološkom djelu, nakratko ću se osvrnuti i na ranija najznačajnija ostvarenja.

  U doktorskoj disertaciji autorica se osvrće spram skupine novoholivudskih filmova nastalih od druge polovice 1970-ih pa sve do prve polovice 1990-ih. Poseže za djelima Stevena Spielberga, Roberta Zemeckisa, Ratovima zvijezda, Alienima itd. Njena disertacija pripada kulturnim studijama, prožima postavke naratologije s različitim teorijama pripovijedanja, razloge  tržišnih i kulturnih statusa obrađenih djela iznalazi u inovativnim i kompleksnim načinima  filmskoga pripovijedanja, a kvalitetni dosezi autoričina prosedea neupitno nadvladavaju moguće nedostatke. Filmski medij kao (trans)kulturalni spektakl: Hollywood, Europa, Azija pokazuje znatno širi spektar zanimanja Saše Vojković, produbljuje autoričin pristup koji neprijeporno također pripada kulturnim studijama, napose naratološkom segmentu. Njen je pristup prožimanje psihoanalitičkih, postkolonijalnih i postmodernističkih diskursa. Analizirajući primjere iz raznih filmova, klasičnih kao i suvremenih, širokoga geografskoga raspona i kulturnih podneblja, znalački je analizirala odabrana ostvarenja, smjestila ih u bogati kulturni i društveni kontekst, apostrofirajući njihove vrijednosti i kroz prijemčiv stil.

  
  
  Monografija je pak usredotočena na hongkonšku kung-fu komediju Wing Chun Yuen Woo Pinga. Detaljna je to i ilustrirana analiza filma temeljena na legendarnom ženskom liku Wing Chun. Uklapajući taj ženski lik u posebnosti žanra borilačkih vještina, njegovu povijest, naslijeđe i kulturne utjecaje, Saša Vojković neposredno je i revalorizirala ostvarenje koje u početnoj recepciji i nije bilo pohvaljeno od kritike. I valja napomenuti da je sažeta i ponešto dorađena verzija monografskog teksta dostupna i u novoj autoričinoj knjizi Cirkularnost utjecaja: Fragmenti filma svijeta kao jedno od njenih poglavlja. 

  Strukturirana u dva dijela, knjiga u prvom promišlja mijene teoretskih koncepata o ranom europskom i klasičnom američkom filmu, dok u drugom kroz primjere tzv. interkulturnoga filma poseže za ostvarenjima raznovrsnih kinematografija, redom: triju kineskih (hongkonška, peta i šesta generacija kineskih redatelja, tajvanska), južnokorejske, japanske, indijske, iranske, afričke pa sve do hrvatske, propitujući koncepte nacionalnih kinematografija i razmišljajući o stanju globaliziranoga svijeta. Cirkularnost teorije kao i cirkularnost utjecaja u strujanjima svjetskog filma za autoricu je okosnica širokog spektra interdisciplinarnog proučavanja filma.
  
  
  
  

  Organizirajući dakle građu svoga rada u 15 poglavlja, uspostavila je i strukturu otprilike dvanaest do dvadesetak stranica po svakom od njih. Takva ravnomjernost u pristupu pridonijela je preglednosti i zanimljivosti, ali su dva kratka primjera postala i nedostatkom, no o tome će biti riječi nešto dalje u tekstu. Početno definirajući što je svjetski film, Saša Vojković nadalje elaborira veze suvremenih strujanja u filmu s onim najranijima s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, a  analogije koje uspostavlja potvrđuje preciznom analizom odabranih djela. Veze su ranih filmskih ostvarenja i znatno recentnijih potvrđene i u tekstu Transnacionalni krug francuskih Vampira i Irma Vep, a kako sam već naznačio da se poglavlje o Wing Chun povezuje s monografijom objavljenom prije dvanaest godina, poglavlja Žene od akcije u holivudskim i europskim vesternima te Gangsterski film između Europe, Hollywooda i Hong Konga sjajna su kontekstualna čitanja žanrovskih filmskih modela, upotpunjena autoričinom opsežnom erudicijom i sistematičnim rekonstruiranjem materije.

  Visoka kvaliteta filmoloških razmatranja Saše Vojković nastavlja se i u svojevrsnoj trilogiji o kineskim kinematografijama. Preglednost i bogatstvo poglavlja Hongkonški film, novi hongkonški film, novi- novi hongkonški film, zatim Kineski redatelji Pete i Šeste generacije te Tajvanski film između zen minimalizma višestrukih identiteta i globalne zabave upućuju na sveobuhvatno i nepobitno cjelovito poznavanje građe o kojoj autorica piše, poznaje ju većinom iz prve ruke i promišlja njenu važnost, kvalitetu i kontekst.
  
  
  
  O usponu suvremenog južnokorejskog filma, njegovom odnosu s holivudskim i o najvažnijim autorima čitamo u poglavlju Južnokorejski film u eri globalizacije. Ravnomjerna struktura poglavlja uvjetovala je činjenicu da se poglavlje Japan: interkulturalno prisvajanje i međutjecaji unatoč kvaliteti čini isuviše zbijeno, da ne dostaje dovoljno zamaha da bi autorica uspjela u potpunosti obrazložiti postavke koje je naumila.
  
  Druga krajnost je poglavlje Iranski film: od autohtone egzotike do interkulturalne razmjene koji se mjestimice doima kao uvod za daljnje uranjanje u bogatstvo te kinematografije. Ako pak Indijski film, Bollywood i cirkularnost utjecaja predstavlja detaljan presjek indijske kinematografije, Afrički film između usmene tradicije i Nollywooda predstavlja pravu dragocjenost u promišljanjima svjetskoga filma i otkriva nam naizgled rubne kinematografije afričkoga podneblja. Završno razmatranje domaćega filma Interkulturalnost, transnacionalnost i novi hrvatski film zasigurno se nastavlja na ranija razmatranja dostupna između ostaloga i u Filmski medij kao (trans)kulturalni spektakl, proširuje ih i kroz razmak od desetak godina i bilježi novija stanja hrvatskoga filma.

  
  
  Premda Cirkularnost utjecaja: Fragmenti filma svijeta nije sasvim izvanredno djelo, kvalitete daleko nadvladavaju manje nedostatke. Autorica usprkos vlastitom samosvjesnom stavu ne nudi i potpuna rješenja, jer je sasvim svjesna da ona i nisu moguća, nego poziva na uspostavu dijaloga s čitateljem - bilo da je riječ o filmolozima ili tek zainteresiranim poznavateljima filmske umjetnosti. Uvijek iskričava, zanimljiva stila, bogatstvom iskaza unaprijedila je i svoje stvaralaštvo, kao i domaće filmsko nakladništvo.
  
  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 24. veljače 2021.

Piše:

Tomislav
Čegir