Ozbiljna društvena problematika zaogrnuta u dinamično i humorno ruho

Bijeli tigar (The White Tiger), 2021., red. Ramin Bahrani

• 
  
  Ubrzo, u prvoj četvrtini filma, saznajemo iz ispovjedne naracije Balrama Halwaija (Adarsh Gourav) da je počinio neku kriminalnu radnju zbog koje ga traži policija. Tek pred završnicu djela bit će nam otkrivena njegova tajna, no junak znakovito kaže: policija me nikada nije našla jer lice na potjernici nalik je većini mladića u Indiji. Time društveni komentar redatelja Ramina Bahranija, inače sklonoga propitivanju društvenih okolnosti te morala djelovanja protagonista kao primjerice u vrlo dobrom ostvarenju 99 Homes (2014), biva eksplicitno izražen. Balram u ovoj ekranizaciji bestselera Aravida Adige (2008) postaje predstavnik obespravljene, amorfne indijske mase koju tlači korupcija, kastinski sustav, velike socijalne razlike, političke trzavice te svjedoči o njezinim aspiracijama. Tijekom ostvarenja protagonist se tako promeće u inačicu bijeloga tigra, rijetke životinje, koja simbolizira njegovu unutarnju transformaciju.

  
  
  The White Tiger djeluje kao osuvremenjena inačica razvojnih naracija Charlesa Dickensa koje su bile usmjerene na prikaz putovanja junaka niskog društvenog statusa, a koje se manifestira kao potraga, često amoralnim urbanim labirintom, za društvenim statusom tijekom dinamičnog viktorijanskog razdoblja. Protagonist bi redovito prolazio nizove iskušenja, koja su mahom nastojala dovesti u pitanje njegov moralni integritet, da bi u konačnici zauzeo društveno verificiran položaj kao vrijedni i priznati pripadnik srednje klase. Protagonist se time potvrdio kao junak. Bahrani, kao i autor romana Adiga, izokreću moralnu potku dikensovske priče te sugeriraju da moralno postupanje ne dovodi nužno do željenih rezultata i uspjeha jer svijet ne funkcionira kao optimističan devetnaestostoljetni roman gdje postoje ili crne ili bijele kategorije.

  Priča predstavlja svojevrsni triptih vezan uz izmještanja, a time i društvena napredovanja protagonista. Balramova priča započinje na indijskom selu, gdje se skicira njegova društvena, obiteljska i obrazovna pozadina, vezanost tradicijskim aspektima za obitelj i kastu, kao i društveno-ekonomski odnosi temeljeni na obrascima zavisnosti i servilnosti koji vladaju na selu. Pritom je redatelj oslikavanje ruralnoga uspio lišiti fetišizacije siromaštva. Kao i svaki razvojni junak, Balram je ambiciozan te u liku bogatoga povratnika iz Amerike Ashoka (Rajkummar Rao) vidi mogućnost napuštanja uskogrudnog ruralnoga područja. Time Ashok postaje svojevrsni uzor, iako i sam sputan obiteljskim odnosima te klasnim i kastinskim kontekstom Indije unatoč zapadnjačkom stilu života koji je prigrlio.

  
  
  Navedeno ga dovodi u New Delhi, indijsku prijestolnicu, gdje shvaća da se odnosi bitno ne razlikuju od onih na selu, samo su kompleksniji, a uvijek je novac glavni okidač svekolikih društvenih relacija. Grad omogućuje dodatno portretiranje proturječnosti indijskoga društva te velikih socijalnih podjela i preturbacija. Ujedno je posrijedi i politička prijestolnica, što znakovito omogućuje uvođenje političke dimenzije u film. Tradicionalna indijska elita svoj status duguje izdašnom potkupljivanju političara, što im zauzvrat omogućuje da održe postojeći i rigidan sustav strogih društvenih podjela, ponajbolje istaknut kontrastom mjesta stanovanja vozača i njegovih gazda. Za Balrama Ashok i supruga mu Pinky (Pryanka Chopra) predstavljaju predmet žudnje, no ubrzo shvaća da je njihova naklonost lažna.
  
  Na delhijski segment otpada najdulji dio filma. U njemu protagonist doživljava konačno poniženje u situaciji kada je nastojao velikodušno i bezrezervno pomoći, što posljedično dovodi do njegova osvještavanja. Bogataši mitom i korupcijom onemogućuju siromašnim klasama promjenu njihova statusa, pa zašto bi onda problematično bilo da Balram od bogataša otme novac, koji je ionako njemu otet zbog smanjenih društvenih mogućnosti?

  
  
  Treći segment, s kojim se film otvara i zatvara, vezan je uz Bangalore. Blještave gradske ulice sušta su suprotnost uniformiranim i bezličnim delhijskim. Posrijedi je grad koji se smatra financijskim i informacijskim središtem Indije. Predstavlja novu, modernu, globaliziranu Indiju koja ide ukorak sa svijetom te otvara brojne poslovne mogućnosti. Bangalore je znak da je protagonist uspio unatoč tome što je žrtvovao vlastiti moralni integritet. Međutim, za uspjeh je ponovno potrebno mnoštvo novca.

  The White Tiger temelji se na fingiranoj ispovjednoj retrospektivnoj naraciji, u kojoj Balram djeluje kao drugostupanjski pripovjedač, a njegova je ispovijed mejl koji protagonist navodno piše kineskom premijeru u posjetu Indiji. Obraćanje kineskom političaru podcrtava odnos Indije i Kine prema zapadnom svijetu: posrijedi su dvije nove svjetske sile, galopirajuće ekonomije koje predstavljaju veliku konkurenciju zapadu. Stoga će i Balram istaknuti da je posrijedi trenutak svjetske povijesti kada će prestati dominacija bijele rase.

  
  
  Iskusniji i zreliji pripovjedač iz narativne sadašnjosti u raskoraku je s naivnom i neosviještenom inačicom sebe iz narativne prošlosti, što posljedično zna dovesti do humornih učinaka. Njegova je ispovijed vrckava, prožeta brojnim duhovitim a katkad i pesimističnim zapažanjima te opravdanjima vlastitih postupaka. Time se Balram kao pripovjedač nastoji dodvoriti gledatelju te ga pridobiti na svoju stranu, svjestan upitnosti vlastitih činova. Međutim, u indijskom odnosu gospodara i roba postoje dvije mogućnosti: ili se pobuniti te ukloniti gospodara ili zauvijek ostati rob. Podvaliti drugima ili sam biti žrtva teška je dilema koju je još razmatrao Carlos Fuentes u svom znamenitom romanu Smrt Artemija Cruza o Meksiku u dvadesetom stoljeću te njegovim društvenim političkim i povijesnim preturbacijama.

  
  
  The White Tiger nastoji ozbiljnu društvenu problematiku zaogrnuti u humorno ruho i to mu uspijeva, napose putem blago satiričnoga tona. Cjelina je dinamična jer je Bahrani dobro balansira između narativne prošlosti i sadašnjosti te vješto segmentira aspekte prošlosti tako da postepeno otkrivaju promjene u protagonistovu karakteru. Pritom treba istaknuti i odličnu glumačku kreaciju Adarsha Gourava, u kojoj vješto balansira između naivnosti, neosviještenosti i prostodušnosti mlađega Balrama te ozbiljnosti starijega.

  © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 17. veljače 2021.

Piše:

Dejan
Durić