U američkim filmskim i televizijskim narativima često se kao pokretač priče javlja prevara, odnosno bračna nevjera. Jedan od bračnih partnera u određenom trenutku, zbog obiteljske monotonije ili stresa ili znatiželje ili nekoga drugoga razloga postane pustolovan pa zabavu traži izvan bračne postelje, što mahom rezultira zavrzlamama i poteškoćama koje prijete uništiti obiteljski život te potkopati odnose među članovima. Kako američko društvo iznimno cijeni obiteljske strukture i vrijednosti, balans koji je nevjerom narušen tendira se razriješiti tako što agensi koji ga remete naposljetku bivaju uklonjeni, čime je obiteljski sklad ponovno uspostavljen. Problematična situacija u konačnici dodatno poveže supružnike, koji su došli do spoznaje da postoje vrijedne stvari oko kojih se treba (po)truditi i boriti.
Ako ste pobliže pratili filmove ili serije ove tematike, mogli ste uočiti jednu činjenicu koja se provlači iz priče u priču, osobito u situaciji kada muškarac počini preljub. Redovito je na pragu ili u procesu krize srednjih godina, a odabranica mu je mlađa, atraktivna i inteligentna osoba. Muškarac je uzbuđen oko svoga tajnoga života i pustolovnosti koju mu donosi, no ljubavnica s vremenom počinje očekivati više. Tu dolazimo do onoga životnoga klišeja kada muškarci obećavaju da će napustiti svoje supruge i započeti život s novim odabranicama, no redovito odugovlače s nemilom odlukom jer se ispostavlja da nikad nije pravi trenutak za to. Zapravo nikada nisu uistinu planirali napustiti svoju obitelj.
Situacija se dodatno komplicira jer ljubavnica postaje opsesivna i/ili agresivna, počinje se uplitati u obiteljski život muškarca, te predstavlja prijetnju da će njegova tajna biti razotkrivena, što će posljedično utjecati na narav odnosa unutar obitelji. Tada je kucnuo čas da se ljubavnica ukloni. Sve smo to vidjeli u Fatalnoj privlačnosti (Fatal Attraction, 1987) Adriana Lynea, tipičnoj moralističkoj priči osamdesetih godina prošloga stoljeća, koja je nastojala upozoriti muškarce što im se može dogoditi ako u nevjeri budu nesmotreni.
Preljubnički filmovi redovito barataju tropom lude/nestabilne žene – ljubavnice, čija rastrojenost djelomično kompenzira nemoralno djelovanje protagonista. Takve priče upućuju mizogino pitanje: što će vam uspješna, samosvjesna, inteligentna žena, koja je zbog svega toga ujedno nestabilna, kada vas doma čeka krotka i draga, brižna supruga? Dakle, kada situacija počne prijetiti da će izmaći kontroli, muškarac se treba suočiti sa suprugom i eventualno djecom. U američkim narativima posrijedi je uvijek isti obrazac opravdavanja: pogriješio sam, povrijedio sam vas, ali shvatio sam da mi je ova obitelj svetinja i želim da se potrudimo oko rješavanja problema, ona (ljubavnica!) bila je tek stranputica, i naravno – postala je opsesivna i posesivna. Drugim riječima, počela je (pre)više tražiti. Kada (anti)junak počne s opravdavajućim tiradama, odmah vam je jasno da je kriv, a ako je u cijelu priču upleteno nekakvo nesretno ubojstvo, prvi znak da u nevjernom suprugu treba tražiti krivca za krvni delikt upravo je navedeno njegovo tumačenje te zaklinjanje u svetost i nepovredivost njegove obitelji i braka. Ovakve narative treba shvatiti kao manje ili više eksplicitne moralke te ih treba tumačiti, kako rekoh, kao upozorenje što se događa nevjernim supružnicima, ali i da je uz uzajamno razumijevanje i oprost moguće prevladati prepreke.
Sve je spomenuto, uz malu ali bitnu varijaciju, više nego prisutno u HBO-ovoj miniseriji The Undoing, koju autorski potpisuje David E. Kelley (Chicago Hope, The Practice, Ally McBeal, Big Little Lies), a redateljski Susanne Bier (In a Better World, Bird Box, The Night Manager). Radnja je smještena u bogataške krugove New Yorka, a u središtu razmatranja uspješan je bračni par Grace (Nicole Kidman) i Jonathan Fraser (Hugh Gant). Ona je cijenjena klinička psihologinja, a on je onkolog, imaju sina osnovnoškolca Henryja (Noah Jupe), čiju školarinu godišnje plaćaju pedeset tisuća dolara. Javlja se i Kelleyju drag motiv majki i njihovih aktivnosti u školskim odborima (Big Little Lies), što predstavlja mogućnost pretresanja brojnih tračeva, ali i postavljanje klasne stratifikacije te portretiranja snobovskoga društvenoga konteksta. Situacija se komplicira kada jedna od novih majki u dobrotvornom odboru, Elena Alves (Matilda De Angelis), koja se klasnim, etnički i profesionalnim statusom razlikuje od bjelačke, protestantske većine, biva pronađena razmrskane glave u svom ateljeu. Ubrzo zbog ubojstva biva uhićen Jonathan za kojega se ispostavlja da je bio u strastvenom ljubavnom odnosu s nesretnom žrtvom.
The Undoing je dakle na poznatom tragu priča o bračnim nevjerama, što se širi drugom učestalo korištenom premisom: protagonističin se savršen život urušava u trenutku kada biva izložena spoznaji da je njezina sreća bila tek maskerada ispod čije površine se kriju brojne aveti koje nije niti naslućivala. One su mahom vezane uz prošlost bračnoga partnera, koja je ostala izvan domene poznatoga dok je događaji iz suvremenosti nisu počeli otkrivati. Serija postavlja intrigantu premisu: kako osoba koja je odličan klinički psihijatar nije uspjela eventualno uvidjeti s kakvim čovjekom dijeli život? Sumnjivaca za prijestup je mnogo, sredstvo kojim je zločin počinjen tragično je loše skriveno, no u središtu razmatranja enigma je suprugova karaktera.
Hugh Grant, kojega najviše poznamo po komedijama i to mahom onima romantičnima (Četiri vjenčanja i sprovod, Nothing Hill), ovdje je odlično dočarao kompleksnu ulogu patološkoga narcisa te njegova glumačka izvedba predstavlja najveći adut serije. Mnogo je slabija, gotovo na granici neuvjerljivosti, Nicole Kidman u ulozi supruge. Ne mogu reći što se s glumicom u zadnje vrijeme događa, no njezina pojava lišena je facijalne ekspresivnosti te ne uspijeva uvjerljivo dočarati niti jednu emociju, kao da tijekom šest epizoda gledate njezino lice u zamrznutom kadru dok poput ukazanja defilira kroz kadrove. Niti lik Grace nije jasno profiliran te je njezina motivacija na trenutke konfuzna, a odnos prema suprugu neuvjerljiv te odveć pasivan. Njezina središnja dilema ostaje enigmom: zašto je toliko na strani supruga? Objašnjenje eventualno u obliku lajt-psihologije nudi njezin otac Franklin (Donald Sutherland): u svemu, pa tako i partnerima, vidi ono što joj odgovara ili treba.
Serija je propustila biti britka socijalna analiza, što u početku obećava, ali kasnije iznevjerava nauštrb sapunaste kronike nesretnih sudbina iz viših društvenih krugova, u čemu se ogleda utjecaj trivijalnog romanesknog predloška You Should Have Known Jean Hanff Korelitz. Bier tretira bogataški New York gotovo fetišistički, kao raskošnu kulisu za aristokratske skandale iz tračerskih kronika žutoga tiska. Kelley pritom pretrpava priču elementima različitih žanrova, često se bazirajući na općim mjestima, što pokazuje suhoparan i predvidljiv sudski segment uratka.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 21. prosinca 2020.
