Pedantna rekonstrukcija epohe kroz priču o reinvenciji protagonistice

The Queens Gambit, 2020., red. Scott Frank



  • Iako je Walter Travis s drugim romanima imao podosta uspjeha što se adaptacija tiče (primjerice, The Color of Money, 1986., Martina Scorsesea), Queen`s Gambit (1983) čekao je gotovo četrdesetak godina na svoj audiovizualni transfer. Potencijal u romanu vidjeli su ugledni scenaristi Scott Frank (Logan, Wolverine, Out of Sight, Get Shorty, Minority Report) te Allan Scott (Regeneration, The Preachers Wife) pa je ove godine pretvoren u televizijsku seriju od sedam nastavaka, koja se s velikim uspjehom, koji graniči s oduševljenjem, počela prikazivati na Netflixu. Redateljski je također potpisuje Frank.

    Posrijedi je klasična razvojna priča o odrastanju i stasavanju. Osmogodišnja Beth Harmon u automobilskoj nesreći ostaje bez majke te biva smještena u strogi dom za siročad, gdje odrasta tijekom godina. U domu otkriva dvije strasti. Prva je vezana uz zelenkaste tablete za smirenje koje osoblje daje štićenicama sve dok ih država ne zabrani. Navedeno ne sprječava Beth da i dalje njeguje fascinaciju spomenutim medikamentima. Druga se odnosi na šah, u čije je zakonitosti i zakučaste tajne uvodi domar, suzdržani gospodin Shaibel (Bill Camp), koji u domskim godinama postaje neka vrsta zamjenskog oca. Tablete i šah međusobno su isprepleteni. Dok je pod utjecajem tableta, Beth ima vizije u kojima igra šah na stropu spavaonice. Fantazmagorične scene odraz su njezina unutarnjega stanja, odnosno projekcija osobnih zamišljaja i preokupacija. Životna se situacija protagonistice mijenja kada je posvoji otuđeni bračni par Wheatley, nakon čega se izbori za sudjelovanje na lokalnom šahovskom turniru te ubrzo postaje senzacija i buduća šahovska nada.

    Queen`s Gambit priča je u kojoj protagonistica čini reinvenciju sebe, ali nikako ne uspijeva pobjeći anksioznostima prouzrokovanima nejasnom prošlošću. Trauma majčine smrti te slike njezina teška i problematična života neprestano prate Beth (Anya Taylor-Joy). Navedeno je naznačeno u teaserima, koji predstavljaju kratke analepse iz njezine rane dobi koju je provela s majkom. Scene nemaju funkciju pobuđivanja gledateljeva zanimanja za dalje praćenje radnje niti im je cilj naznačavanje tematskih preokupacija pojedinih epizoda. Njihova je svrha otvoriti određeni oblik psihološke problematike. Od siročeta preko usvojene izopćenice Beth postaje poznato i slavno lice koje se suvereno probija u svijetu šaha. Pritom autori gledatelje pretjerano ne zamaraju tom igrom. Ne morate uopće poznavati njezina pravila igre te povijest da biste pratili priču serije, no ona svakako predstavlja svojevrsnu metaforu za protagonističin život. Kako Beth nastoji pobjeći od svojih strahova, nesigurnosti i anksioznosti, tako tablete i šah imaju gotovo istovjetno djelovanje: omogućuju da se usredotoči i usmjeri misli, da odagna ono što je tišti i proganja.



    Kroz nastavke pregledno i linearno-kronološki prati se životni put protagonistice. Za razliku od suvremene kvalitetne televizije koja počiva na konceptu narativne usložnjenosti i blage eksperimentalnosti, Queen`s Gambit koristi prepoznatljive i konvencionalne narativne obrasce, za što postoje dva dobra razloga. Temporalno-sukcesivna naracija odlično odgovara razvojnim fabulama jer može uvjerljivo prikazati promjenu lika kroz dulji vremenski period. Stepenasta gradnja sižea tako omogućuje da se pokaže kako su različiti problemi na koje lik nailazi utjecali na njega te ga posljedično oblikovali i mijenjali. Stoga je u seriji naglasak na liku a ne na radnji, pa se razmatra kakav učinak okolnosti imaju po Beth. Time je velika pažnja posvećena njezinu psihološkom nijansiranju i seciranju te se sagledava kako se događaji u kojima sudjeluje reflektiraju na nju, ali i kako njezina proživljavanja utječu na ishode iz okruženja.

    Ostali likovi mahom su postavljeni u relacijski odnos naspram Beth te služe da bi se bolje ocrtao njezin karakter. Ovaj primat lika dodatno je podcrtan odličnom glumačkom kreacijom Anye Taylor-Joy (Emma, Peaky Blinders, New Mutants), koja glumački serijom dominira. Posrijedi je izvedba koja podosta počiva na ograničenom setu facijalnih ekspresija te suzdržane mimike, koja odaje rezerviranost te upornost protagonistice, ali signalizira i njezina neprestana unutarnja previranja. Uz Taylor-Joy treba spomenuti i Marielle Heller, inače redateljicu poznatu po hvaljenim naslovima Can You Ever Forgive Me?, The Diary of Teenage Girl, A Beautiful Day in the Neighborhod, u ulozi njezine nezadovoljne i alkoholu sklone, no optimistične pomajke Alme.

    Queen`s Gambit ujedno je odlično pogodila društveno-kulturni trenutak. Radnja se otvara prije kontrakulturnih pedesetih godina te se proteže do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Osim hladnoratovskog konteksta, malo saznajemo o Americi onoga doba, jer smo većinom smješteni u perspektivu protagonistice pa je tako izostavljen i cijeli segment društvenih promjena koji je započeo šezdesetih godina. Šah ovdje možemo shvatiti i kao metaforu za probijanje kroz muški svijet. Na to se uostalom nadovezuje i priča njezine majke, talentirane matematičarke, čiji je slom posljedica nerazjašnjena odnosa s Bethinim ocem. Protagonistica suvereno stupa u sportsku arenu te poražava jednoga muškarca za drugim kako bi se izborila za vlastiti status i položaj. Kada joj oponent u završnici ponudi opciju da prekine igru, a zauzvrat će dijeliti mjesto s njim kao svjetska prvakinja, ona odbija i odlučuje ići do kraja. Pohabani odnos rivalstva između Amerike i Rusije ovdje je sagledan u kontekstu individualizma i kolektivizma. Protagonistica uspijeva tek kada u završnici nadvlada destruktivni američki individualizam, a njezino odbijanje američke propagande i patriotizma predstavlja osvježenje.



    Posrijedi je raskošno producirana serija, vođena sigurnom redateljskom rukom Scotta Franka, koji je veliki naglasak stavio na pedantnu rekonstrukciju vremena radnje, atmosferu te napose na glumačke kreacije. Priča ima ponešto praznoga hoda, mogla je biti kraća te opada prema završnici, no unatoč propustima, posrijedi je vrlo dobro ostvarenje.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 25. studenog 2020.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji