Stvaralački impulsi i upoznavanje života izvođača

Platforma croatian.film - dokumentarni filmovi: Precijenjena dramaturgija; Zima; Tube; Preko ruba; Hram; Punčke

• Precijenjena dramaturgija, Sunčica Ana Veldić, 2017
  
  
  
  Kompleksna struktura ovog filma autobiografskog predznaka navodi na promišljanje autorice o višeslojnosti vlastite egzistencije. Prostorne razine zagorske ladanjske idile, zatim zagrebačke Akademije dramske umjetnosti te segmenata s dečkom - uglavnom u stanu, ritmički se preklapaju, ne samo slikom nego i zvukom. Iako je neupitno temeljna nit autoričino stvaranje dokumentarca o akademiji, nije dvojben širi kontekst njena habitusa. Jer, zbog nepotpuna odnosa s partnerom, nagriza ju i sumnja u vlastito obrazovanje, kreativno djelovanje. Ako se pak smisao dokumentarnoga filma izravno elaborira u riječima znamenitih profesora i filmologa, smisao njenog rada ocjenjuje i njen mentor - profesor i redatelj, a upotpunjavaju ga i razgovori s dečkom, kao i oni u Zagorju. Tako je Precijenjena dramaturgija samosvjestan film o filmu, dapače dokumentarac o dokumentarcu, ali više o traganju autorice za potpunim integritetom, pronalasku esencije u egzistenciji. Pregledno je to djelo, spretnog variranja mogućnosti dokumentarnog filma, njegove slojevitosti, kojem ipak ne bi škodilo više discipline u montaži, čime bi se izbjegla mjestimična redundantnost.
  
  Zima, Damir Radić, 2017
  
  
  
  Film Damira Radića počinje kao preklapanje dokumentarnog i eksperimentalnog. Kroz prozor pratimo zbivanja u izvanjskom prostoru zametenom snijegom. Rijetki prolasci ljudi, policijski automobili snimljeni iz daljine. Međutim, fokus se filma mijenja budući da su u interijerima u tijeku pripreme i produkcija filma Ljetnikovac Damira Čučića u kojem je Radić sudjelovao kao glumac. Zima od filma o zbivanjima tijekom godišnjega doba, postaje film o filmu, iskazuje svijest o stvaralačkim procesima tijekom nastanka filmskoga djela. No pritom je zanimljivo da se autor stavlja u pozadinu, njegovo praćenje produkcije je nenametljivo i gotovo iz drugoga plana. I kada se u završnici iznova okrene praćenju zimskih eksterijera, jasne su suprotnosti smiraja hladnoga godišnjega doba i stvaralačkoga čina snimanja filmskoga djela. Bez izvanjskih komentara, ili precizno usmjerenih unutar-prizornih dijaloških navoda, uz asketizam primjene zvuka i šumova, Zima je ostvarenje koje se skladno uklapa u dosadašnji opus Damira Radića.
  
  Tube, David Lušičić, 2019
  
  
  
  Zasigurno je neočekivan odabir teme u kratkom dokumentarnom filmu Tube, jer autor se bavi gastronomijom, odnosno pripremama kobasica tijekom zagrebačkog Adventa. Veći se dio filma bavi kuhanjem i pečenjem; kobasice su u prvom planu, opažamo i njihove detalje, a zaposlenike gotovo i ne percipiramo. No u pozadini svjedočimo nizu ljudi u iščekivanju, pa se odnos pripreme kobasica i publike odražava zamalo kao stvaralački čin. Pritom je važan odnos unutar-prizornih šumova i kasnije glazbe, koja se pojavljuje negdje u sceni kada jedan od zaposlenika iz vreće izvadi nove parove kobasica. Uslijedi niz kadrova jedenja kobasica u ubrzanom pokretu, stvaralaštvo se gubi prema požudnoj konzumaciji, a kad nakon toga uslijede i isprekidani kadrovi anatomskog predznaka, očito jednjaka, želuca - film od dokumentarnoga sasvim jasno kreće prema eksperimentalnome. Zanimljivog stvaralačkog prosedea, Tube ipak nisu i rad sasvim definiranog autorskog stava, premda naznačuju Lušičićev potencijal i u dokumentarnom kao i u eksperimentalnom filmu.
  
  Preko ruba, Vladimira Spindler, 2017
  
  
  
  Jasna je poetičnost dokumentarnog filma Preko ruba o primabalerini Mirni Sporiš. Autorica Vladimira Spindler očitom  naklonošću pristupa stvaralaštvu primabalerine na zalazu karijere. Gradiraju se njena izvedba, vježbe, zatim fotografije iz života - od najmlađih dana i temeljne sklonosti baletu, pa iznova izvedba, a opažamo i scene u garderobi, dok je završnica sasvim simbolična i simbolično predstavlja završetak karijere. Oplahnut Chopinovom glazbom, Preko ruba je film u kojem Vladimira Spindler rabi vrsne redateljske postupke. Odabir kadrova je primjeren, uporaba svjetla i boja učinkovita, a montažne spone pretapanja, rezova i zatamnjenja odražavaju željenu poetičnost, čak i elegičnost prikazane građe. Dosljedna je to posveta autorice Vladimire Spindler primabalerini Mirni Sporiš, potvrda njenih stvaralačkih dosega i osobnosti. Odnos filma, baleta, kao i fotografije nerazlučiv je splet kreativnih impulsa koji postaju esencijom i autorice i primabalerine.
  
  Hram, Ivan Vuković, 2012
  
  
  
  Film Ivana Vukovića obilježen je stalnim kretanjima likova koji su njegovim dijelom. Tu skupinu obilježava povezanost breakdanceom, plesom koji iznova postaje kanaliziranjem njihove opstojnosti. I upravo je zagrebački Oktogon u blizini glavnoga trga mjesto koje postaje hramom njihove djelatnosti. Upravo tamo ne samo da se okupljaju; ples postaje manifestom njihova habitusa, a kako svjedoči jedan od njih - tamo je moguće ispraviti i pogreške u obrazovanju, bolje se uči nego kod kuće ili u školi. Mladiće zatičemo u prolasku gradom, u prometnim vozilima, njihovi osvrti su izrazito emotivne prirode, jasan je značaj teme o kojoj pričaju jer je dio njihova odrastanja, uspostavljanja vlastitog integriteta, kao i digniteta. Upravo zbog toga doista je šteta što autor nije pokazao ni njihov ples, što bi svakako bio vrhunac filma. Čini se da je to razlog što kretanje pojedinaca postaje i pomalo zalihosnim, svojevrsnim ponavljanjem. Ipak, Hram je dosljedna posveta  breakdanceu i njegovim sudionicima.
  
  Punčke, Marinko Marinkić, Filip Meštrović, 2012
  
  
  
  Glazbeni dokumentarac o vinkovačkom ženskom rock-bandu Punčke slojevit je prikaz njihova nastanka i djelovanja, kao i osobnosti svake od članica tog sastava. Upotpunjen i komentarima važnih sudionika rock i punk scene toga slavonskoga grada, taj se dokumentarni rad uklapa u slična ostvarenja hrvatske, kao i svjetske dokumentaristike glazbenoga predznaka. Autori s poštovanjem i naklonošću prilaze tematici i članicama sastava. Kako je jasno da je uloga žena, kao i ženskih glazbenih skupina često podcjenjivačka s muškoga stanovišta, autori precizno definiraju status Punčki, njihova nastojanja u punom stvaralačkom iskazu i uspjehu, dopuštajući im zaokruženi iskaz karaktera i egzistencije. Dakako, pritom je upotpunjen i glazbom - bilo da je riječ o probama ili pak nastupima, razvidnim očitovanjem i tekstualnih dosega frontmenice. Vrlo dobar, mjestimice i odličan film autorskoga dvojca o vrsnom bandu koji je, nažalost, prošle godine prestao postojati.
  
  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 9. studenog 2020.

Piše:

Tomislav
Čegir