Dinamično i zabavno s brojnim obratima

Zviždači (La Gomera), red. Corneliu Porumboiu



  • Originalni naslov filma – La Gomera, ime je jednog od slikovitih kanarskih otoka, na kojem skupina protagonista priprema svoju kriminalnu igru. U uvodnoj sceni policijski inspektor Cristi (Vlad Ivanov) stiže na otok ravno iz Bukurešta kako bi se susreo s Gildom (Catrinel Marlon), koja ga uvlači u akciju spašavanja njezina brata Zsolta (Sabin Tambrea) iz zatvora. Cilj je policajca naučiti tajni jezik zvižduka, po kojem je otok poznat, a koji će im biti od pomoći prilikom provođenja kriminalnih operacija. Španjolski otok tako djeluje kao protuteža rumunjskom prostoru filma. Osunčan i egzotičan, živopisnih boja i pejzaža, Gomera je stereotip mafijaške utopije daleko od kopna i zakona, gdje se novac troši na raskošne vile te život na visokoj nozi. Ipak, protagonisti osjećaju da su na otoku zarobljeni pa utočište postaje svojevrsna tamnica. Naspram Kanara, Bukurešt sa socijalističkim arhitektonskim zadnjima te državnim uredima koji nisu bili renovirani još od političkih promjena krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća, djeluje sivo i depresivno, uostalom kao i politička te ekonomska svakodnevica njegovih stanovnika. Zviždači postižu zanimljivu dinamiku naizmjeničnim kontrapunktiranjem dviju vizualno oprečnih spacijalnih dimenzija, koje kao da pripadaju sasvim drugim svjetovima.



    Corneliu Porumboiu (12:08 East of Bucharest, 2006, Policijski pridjev, 2009) u posljednjih se petnaestak godina nametnuo kao jedna od uzdanica novoga rumunjskoga filma, koji već više od desetljeća suvereno hara svjetskim filmskim festivalima. Uz Cristiana Mungiua (4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana, 2007) i Cristija Puiua (Smrt gospodina Lazarescua, 2005) posrijedi je redatelj čija su se djela s velikim uspjehom prikazivala na Filmskom festivalu u Cannesu te su bila nagrađivana, a često za predmet razmatranja uzimaju ili depresivnu (post)tranzicijsku rumunjsku svakodnevicu ili seciraju zastranjenja Ceaușescuove diktature. U Zviždačima autor nastavlja s razmatranjem rumunjske suvremenosti te njezinih stranputica, napose aktualne problematike korupcije te isprepletenosti državnih sustava i kriminalnoga miljea. Navedeno je postalo jednim od stalnih mjesta suvremenoga rumunjskoga filma, čiji je cilj postaviti višeslojne zahvate u sva proturječja i nedoumice današnje Rumunjske. Međutim, ovoga puta se autor odlučio za ponešto lakši pristup u formi kriminalističke komedije, čime donekle ublažava dojam depresivnoga društveno-analitičkoga zahvata u probleme stvarnosti.



    Premisa na kojoj fabula počiva podosta je klasična. Policijski inspektor djeluje s obje strane zakona te nastoji balansirati između njih tako što će izvući najviše koristi za sebe, a pritom mu se događaju različite nepredviđene situacije. Djelo pritom biva ograničeno na dva uska konteksta: jedan je kriminalni, a drugi je pravno-policijski. Cristi ih povezuje tako što operira u oba. U djelu ne postoje pozitivne i negativne strane, jer policijsko-pravni kružok nije imun na različite ljudske slabosti poput želje za novcem i lagodnim životom. Posredno Zviždači sagledavaju društvo u kojem je korupcija penetrirala u sve pore, samo što ovoga puta redatelj odabire lakši odnosno vedriji pristup, prožet humorom te autorovim prepoznatljivim apsurdizmom, iako potonjega sadrži ponešto manje nego ranija mu ostvarenja. Zato cjelina djeluje kao redateljevo fanovsko poigravanje utjecajima američkoga komercijalnoga filma te njegovim stilskim i sižejnim osobinama, što je aplicirano na rumunjski kontekst.

    Konvencionalnost priče donekle je nadomještena sižejnim poigravanjima, pa fabula nije iznesena jednoličnim kronološkim slijedom. Radnja se otvara na sredini priče, a potom pratimo kroz ispreplitanje prošlosti i sadašnjosti sudbine niza likova, što je izravno naznačeno intertitlovima koji gledatelja upućuju na perspektivu pojedinih likova, međusobno povezanih interesnim nitima. Razbarušena sižejna kombinatorika služi postizanju dinamizma u pripovijedanju te potenciranju brojnih obrata, kojima film obiluje, a kako bi se naznačila moralno ambivalentna pozicija u kojoj se većina protagonista kad-tad nađe.



    Zviždači
    nemaju pretenziju biti djelo koje sebe preozbiljno shvaća. Posrijedi je korektan uradak, vješto strukturiranih dijaloga, prepoznatljivog redateljskoga rukopisa te živopisnih likova, koje predstavlja solidnih devedesetak minuta filmske zabave.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 3. srpnja 2020.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji