Nefunkcioniranje socijalnih službi
The Trials of Gabriel Fernandez, 2020., red. Brian Knappenberger
-
Novi dodatak Netflixovom nadobudnom razračunavanju s američkim društvenim zlima i gorućim temama u formi dokumentarnih televizijskih serija je The Trials of Gabriel Fernandez. Djelo u šest nastavaka potpisuje Brian Knappenberger, poznat po dokumentarnim ostvarenjima The Internet's Own Boy: The Story of Aaron Swartz te We Are Legion: The Story of the Hacktivists, a u središtu razmatranja relativno je nedavan slučaj (2013) ubojstva osmogodišnjega latino-dječaka Gabriela Fernandeza u okolici Los Angelesa, za koje su osumnjičeni njegova majka Pearl te njezin partner Isauro. Slučaj je ostao upamćen po brutalnim ozljedama koje je dječak imao, a zadobivene su kroz dulji vremenski period. Knappenbergera međutim posebice zanima losangeleski sustav socijalne skrbi te birokratski odnos prema ljudskom životu koji je sveden na puku brojku. Djelo je stoga dobrim segmentom usmjereno na seciranje propusta u djelovanju nekolicine socijalnih radnika, koji su također izvedeni pred sud. Njihov kazneni progon predstavlja presedan u kalifornijskoj pravnoj praksi. Serija je tako premijeru imala u pažljivo odabranom trenutku da bi bila aktualna jer su socijalni djelatnici tek nedavno oslobođeni, odnosno odbačena je optužnica podignuta protiv njih. Istodobno, policajci koji su vršili slične propuste nikada nisu odgovarali za svoje neprofesionalno djelovanje.Netflix ima dobru tradiciju uspješnih doku-serija, no unazad nekoliko mjeseci počeo ih je štancati kao na pokretnoj traci, očito otkrivši izdašan komercijalni potencijal potresnih i/ili jezivih istinitih događaja koji su žarili i palili američkim medijima te katkad izazivali javne debate te prave kulturološke ratove. Spomenuta angažiranost ide ruku pod ruku s recentnim nastojanjem streaming servera da se legitimiraju kao ozbiljni igrači u produkciji društveno relevantnih medijskih proizvoda. Problem kao i u svakoj hiperprodukciji stvara ponavljanje formule, pa ostvarenja s vremenom postaju odveć šablonizirana. Svaka naredna serija nastoji zadovoljiti oblikotvorne i idejne koncepte koje su ranije postavile kako bi u konačnici došlo do stvaranja kvalitetnog proizvoda.
U kontekstu The Trials of Gabriel Fernandez nije sve krenulo najboljim putem. Slučaj neosporno ima veliki kapital te je posrijedi iznimno važna priča koja otvara nekoliko relevantnih društvenih pitanja: prava roditelja, prava djece te njihov uzajamni odnos, djelovanje socijalnih službi te općenito transparentnost njihova rada, malobrojnost zaposlenih te prevelik opseg posla – slučajeva po zaposleniku, postupanje policije, odnos prema etničkim i nacionalnim manjinama, outsourcing u državnim agencijama koje se trebaju baviti zaštitom najranjivijih društvenih skupina poput djece te osoba starije životne dobi. Knappenberger se tijekom šest epizoda dotiče navedenih pitanja, a na neka od njih, uz pomoć brojnih sugovornika, nastoji odgovoriti ili barem sugerirati potencijalna rješenja.
Međutim, cjelina – kolikogod slučaj o kojem djelo govori bio težak i mučan, formalno i emocionalno je manipulativna. Redatelj istodobno radi istraživački dokumentarac te seriju koja ostavlja dojam kao da je nastala prije pojave kvalitetne televizije. Veliki naglasak stavlja na emocionalnu stranu priče te cliffhangere. Epizode su građene konvencionalno: red razgovora te red arhivskih ili fingiranih, zapravo igranofilmskih snimaka iz sudnice. Svaka epizoda redovito ima niz manjih klimaksa, no ključni je napadno postavljen u završnici kako bi tjerao gledatelja da nastavi gledanje. Vrlo je samosvjesna oko vlastite važnosti i ozbiljnosti, a način kadriranja te zvučna kulisa često upadaju u sentimentalizam. Tako u jednom trenutku filmska ekipa ulazi u raskošni dom državnoga tužitelja Jonathana Hatamija, koji vrlo emotivno u krupnom planu tumači gledateljima da je slučaj u njemu potaknuo prisjećanja na traumatično djetinjstvo jer je bio žrtvom očeve agresije.Već na samom početku sumnju pobuđuje izvandijegetska glazba Johna Dragonettija, koja iako u pozadini, vrlo napadno diktira emocionalno usmjerenje uvodne epizode koja se izravno nadovezuje na dječakovo zlostavljanje i smrt. Kasnije se manipulativnost nastavlja, često emocionalno intoniranim promišljanjima sugovornika te redateljevim neuspjehom u održavanju objektivnosti. Cjelina sporadično upada u propagandni ton o djelovanju pojedinaca i državnih službi za komunalno dobro te gotovo upitno navijanje da prijestupnicima bude dosuđena smrtna kazna za počinjena nedjela. Odnos državnih ustanova te privatnih agencija koje za njih vrše poslove, a sve u ime povećanja profita te smanjivanja troškova zaposlenja kvalificiranog osoblja, tek je ovlaš dotaknuto.
The Trials of Gabriel Fernandez sa šest epizoda predugačko je ostvarenje, koje naraciju gradi na nekoliko kolosijeka s obzirom na tri suđenja te pozadinske priče vezane uz njih. Stoga na trenutke ostavlja dojam da se Knappenberger sporadično mučio i gubio u nastojanjima da koncizno uobliči priču. Serija je odveć digresivna pa ne dolazi do izražaja najzanimljivije i svakako najbitnije – sustav socijalne skrbi te njegovo djelovanje.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 12. ožujka 2020.
