Minuciozna rekonstrukcija slučaja
Vrag iz susjedstva (The Devil Next Door), 2019., red. Yossi Bloch, Daniel Sivan
-
The Devil Next Door ambiciozna je Netflixova serija od pet nastavaka, koja se slično When They See Us bavi sudskim slučajem s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošloga stoljeća, samo u drugoj, odnosno dokumentarnoj formi. Time streaming kompanija nastavlja seciranje društveno kontroverznih i aktualnih tema, posebice onih koje su dio američkoga kolektivnoga pamćenja te su svojevremeno pobudila veliki interes javnosti. Navedeni naslovi imaju dodatnu funkciju putem referiranja na prošlost te analiziranjem nekadašnjih slučajeva. Prošlost se u njima redovito koristi kao promatračnica za sadašnjost. Bilo da je riječ o minucioznoj povijesnoj rekonstrukciji u dokumentarnoj ili igranofilmskoj formi, neprestano se više ili manje eksplicitno traže paralele s našim dobom te njegovim političkim i kulturnih procesima. Da su autori Vraga iz susjedstva bili na dobrome tragu, možda ponajbolje svjedoči degutantna reakcija poljskoga premijera Mateusza Morawieckoga, koji je protestirao što su u seriji nacistički koncentracijski logori prikazani unutar granica današnje Poljske.
Sporne karte dio su arhivskog materijala preuzetog od američkih televizijskih kanala koji su onomad o slučaju naširoko izvještavali. Morawiecki se silno uzvrpoljio, pa je počeo držati povijesne lekcije: posrijedi su logori na teritoriju Poljske koju je okupirala nacistička Njemačka, pa Poljska kao država tada nije postojala, čime su logori njemački, a karta u seriji, misli PiS-ov premijer, sugerira drugačije zaključke. Zajapurena i zapjenjena reakcija Morawieckoga je suluda jer nitko ne pomišlja da su posrijedi poljski logori, nego je osamdesetih u televizijskom izvještavanju korištena politička karta suvremene Poljske kako bi se gledatelji lakše situirali u prostor. Premijerova reakcija ide ruku pod ruku s nepojmljivim poljskim povijesnim revizionizmom pa su tako nedavno nastojali progurati zakon prema kojem bi kažnjivo bilo dovođenje Poljske i Poljaka u bilo kakvu vezu s holokaustom. Fascinantno je da država koja je bila žrtva nacističke agresije tijekom Drugoga svjetskoga rata danas pokazuje jedan od najvećih procvata zadrte desnice u Europi. Zato uraci poput The Devil Next Door imaju puno veću ulogu u današnjem društvu od puke kroničarske: otvaraju problematiku nedovoljnog suočavanja s povijesnim revizionizmom kroz različite političke igre.
Dokumentarna serija Yossija Blocha i Daniela Sivana bavi se medijski dobro popraćenim slučajem Johna (Ivana) Demjanjuka, ukrajinskoga migranta, koji je 1958. godine došao u Clevland. Životni je vijek proveo kao radnik u Fordovoj tvornici automobila, vodeći miran obiteljski život među pripadnicima ukrajinske migrantske zajednice. Sve se mijenja 1985. godine kada biva otkriveno da je Demjanjuk navodno bio sadistički čuvar u koncentracijskom logoru Treblinka te je zbog okrutnosti dobio nadimak Ivan Grozni. Potom biva izručen Izraelu te osuđen na smrtnu kaznu, no izraelski vrhovni sud kasnije odbacuje presudu zbog nemogućnosti da se sasvim dokaže kako je Ivan Demjanjuk zaista bio Ivan Grozni. Kao činjenica ostao je podatak da je Demjanjuk ipak bio čuvar barem u logoru Sobibor, što krajem devedesetih rezultira izručenjem Njemačkoj. Navedeno je povod novom sudskom procesu u Minhenu, na kojem je osuđen na pet godina zatvora, no umire u staračkom domu čekajući rješenje žalbe.
Dokumentarac je minuciozna i pedantna rekonstrukcija slučaja u rasponu od povijesnog, društvenog i političkog pa sve do memorijskog i osobnog konteksta. Autori su se potrudili okupiti većinu aktera nekoć uključenih u proces. Viđenje situacije daju članovi Demjanjukove obitelji, njegovi kako američki tako i izraelski odvjetnici, državni tužitelji‚ suci, istražitelji, medijski djelatnici, pravni stručnjaci i ini. Na taj se način dobiva višeslojna freska slučaja koja uvjerljivo ocrtava njegovu kontroverznost i proturječnost kao i eventualne mogućnosti iskrivljavanja pravde i povijesti. Autori vješto i obilato koriste arhivski materijal, napose medijska izvještavanja, kako bi evocirali duh vremena i događaja te naznačili raskorak ali i paralele između onoga vremena i sadašnjice. Gotovo svaki govornik u filmu ima svoju mlađu inačicu koja se javlja u arhivskom materijalu. Najbolja strana ostvarenja inzistiranje je na multiperspektivnosti, čime se dobiva dojam objektivnosti i nepristranosti, ali i višeslojnoga praćenja događaja. Redatelje tako zanimaju reakcije u rasponu od javnih pa sve do osobnih. Jedan od sugovornika je Demjanjukov unuk koji otvoreno u završnici kaže da ga ne zanima što je bilo u prošlosti te da je njegov djed bio dobar i pažljiv čovjek. Slučaju se pristupa iz različitih perspektiva - u rasponu od onih koji su uvjereni u Demjanjukovu apsolutnu krivicu preko onih koji smatraju da je suđenje bilo travestija pa sve do znalaca koji objašnjavaju problematična mjesta procesa. U središtu svega je ipak enigma optuženikova karaktera koji je hladno i staloženo prošao kroz priču, kao glumac koji se izvrsno pripremio za ulogu, negirajući da je imao ikakve veze sa zbivanjima u Drugom svjetskom ratu.Politički kontekst priče posebno je zanimljiv. Posrijedi je kraj hladnoratovskoga razdoblja pa se odnos kapitalističkih i komunističkih zemalja, napose SAD-a i SSSR-a, odražava i na sam proces te krucijalne dokaze na suđenju. Autori britko sagledavaju i kompleks medijalizacije kulture te stvaranja društva spektakla. Riječ je o procesu koji je pobudio u Izraelu veliki interes javnosti te su ga prenosile sve medijske kuće. Njegovo praćenje uključivalo je time sudjelovanje svekolikoga pučanstva, pa govorimo o prvom procesu koji se vodio putem sredstava javnog priopćavanja.
The Devil Next Door veći naglasak stavlja na prvo u odnosu na drugo suđenje, koje je ovlaš dotaknuto u posljednjoj epizodi. Razlog tomu je što Blochovo i Sivanovo djelo razmatra šire implikacije procesa s obzirom na problematiku pamćenja. Po prvi put se dogodilo da sud nije vjerovao iskazima logoraša, dakle onima koji su izravno iskusili pakao holokausta. Time cilj serije nije istraživački, odnosno da ponudi konačne odgovore je li ili nije Demjanjuk bio Ivan Grozni, nego da propita status sjećanja i pamćenja. Još jedan posebice intrigantan aspekt provlači se kroz djelo, a eksplicitnije se počinje ocrtavati u petoj epizodi. Vezan je za ulogu SAD-a u zbrinjavanju i skrivanju bivših nacista, što je obimna i kompleksna tema koja svakako iziskuje podrobniju elaboraciju u nekom drugom dokumentarnom ostvarenju.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 17. veljače 2020.
