Protest protiv sistemskog rasizma
Jadnici (Les misérables), 2019., red. Ladj Ly
-
Prvo što gledatelj uočava prije gledanja samoga filma intertekstualna je poveznica s kultnim romanom Les Miserables (1862) Victora Hugoa, koja je naznačena istovjetnim naslovima. Pitate se što djelo o odredu posebne policije koja patrolira migrantskim kvartovima u Montfermeilu, odnosno suburbiji Pariza ima zajedničkog s romanesknim klasikom? Ubrzo saznajemo jedno od mogućih objašnjenja. Policajac došljak iz provincije Stephane Ruiz (Damien Bonnard) navodi da je posrijedi mjesto gdje je književnik smjestio dio radnje svoga kapitalnoga djela. Posrijedi je predgrađe u kojem obitavaju Thenardieri te gdje Jean Valjean upoznaje Cosette. Ono je sada pretvoreno u bezlične nizove uniformiranih i getoiziranih stambenih blokova nastanjenih migrantima. Međutim, iznim spomenutoga podatka debitantsko redateljsko ostvarenje Ladja Lyja, nastalo prema njegovu kratkometražnom filmu, vodi mnogostruke dijaloge s romanom koji je predstavljao društveno-političku fresku francuskoga devetnaestoga stoljeća.
Hugoovo ostvarenje seciralo je društvene probleme devetnaestoga stoljeća te im suprotstavljalo moralno i empatično djelovanje protagonista, a digresivan pripovjedač sagledavao je i propitivao politička, društvena, povijesna, filozofska i moralna pitanja koja su mahom odražavala autorove ideološke preokupacije. Društvene stranputice i nepravde, učinci različitih društvenih sustava utječu da dobri ljudi moraju pribjegavati nedobrim ponašanjima i djelovanjima te se posljedično propitivao utjecaj Francuske revolucije na onovremeno francusko društvo. U skladu s tendencijama romantizma, Hugo je likove oštro dijadno podijelio na temelju moralno-etičke potke, gdje dobri likovi u konačnici doživljavaju trijumf i time brane društveno poželjne moralne vrijednosti te odnose pobjedu nad društvenim i povijesnim zlima. Jadnici su tako sugerirali da su ljudi i njihovo ponašanje često rezultat djelovanja društvenih sustava i njihovih nepravdi.
Ly stoga u završnici svojih Jadnika eksplicitno stvara paralelu s romanom, izravno citirajući iz njega. Navodi pripovjedačevu tvrdnju da ne postoje loši ljudi i loše biljke, nego samo loši vrtlari. Kako u romanu, tako i u filmu vrtlari su oni koji reprezentiraju državu te su na položajima moći koji im omogućuju da tlače i ponižavaju slabije te one koji su ili lišeni društvene moći ili su postavljeni na njezine margine. U devetnaestom stoljeću to su možda bile skupine pri dnu društvene odnosno klasne hijerarhije, a u dvadeset i prvom stoljeću javljaju se neki novi jadnici. Lyjevo ostvarenje upućuje na univerzalnost Hugoovih ideja te činjenicu da svako doba donosi neke druge marginalizirane pojedince ili skupine. Književni Jadnici su djelo koje ujedno propagira ideje republikanstva i liberalne vrijednosti na kojima počiva francuska kultura, a oni sada bivaju ukršteni s odnosom francuske države i kulture naspram došljaka iz Afrike, odnosno nekadašnjih francuskih kolonija.
Novi jadnici – siromašni, neobrazovani, marginalizirani, lišeni moći sada su dakle doseljenici iz bivših francuskih kolonija u Africi na koje domicilno stanovništvo gleda s podozrenjem. Tako i mačoidni i rasistički policajac Chris (Alexis Manenti) komentira činjenicu da se nalaze na području radnje Hugoova djela riječima da bi neki suvremeni Gavroche i Cosette zasigurno govorili afričkim naglaskom. U Jadnicima je državu predstavljao nadobudni i fanatični, no ograničeni i lišen empatije čuvar zakona Javert koji je progonio Jeana Valjeana, a u Lyjevu filmu policijski odred predvođen Chrisom proganja i zlostavlja migrante. Suburbija u kojoj žive jasno signalizira obilježenost i marginaliziranost – postavljeni su na rubove urbane sredine, daleko od očiju pristojnog, građanskog, bijelog stanovništva.
Redatelj vješto koristi prostornu dimenziju priče koja polijega na zatvorenosti prostora kao i egzistencija protagonista te nemogućnosti bijega iz svijeta siromaštva, nasilja i obilježenosti. Te su stambene četvrti poput svojevrsnih zona bezakonja, čija je urbana topografija u djelu precizno ocrtana, često dinamičnim totalima iz gornjega rakursa: planski rasporedi, spletovi prometnica i stambenih blokova, koje karakterizira uniformiranost i funkcionalnost, što sugerira suvremenu inačicu geta. Zgrade su derutne a ulice pune otpada, pa se stječe dojam kao da su tu komunalni sustav i infrastruktura doživjeli kolaps te više ne postoje. Navedeno sugerira nebrigu društva oko afričkih doseljenika, odnosno upućuje na njihov tretman te stav dominantnog stanovništva. Ujedno su predstavljene kao nasilan svijet u kojem različite interesne skupine kolidiraju: postoji specifična geopolitika susjedstva u kojoj sudjeluju različite kriminalne i etničke skupine te policija.
Lyjevi protagonisti policajci patroliraju tim četvrtima pa putem trojice likova (treći je Gwada /Djebril Zonga/ i sam potomak migranata) pratimo različite reakcije na svijet obespravljenih kao i utjecaj sustava na živote marginaliziranih. Redatelj nastoji iznijeti perspektive jednih i drugih, pa je njegova težnja za multiperspektivnošću dobrodošla, no kad se zaplet počinje razvijati kroz prizmu policijskih koruptivnih radnji i zataškavanja, dolazi na predvidljiv teritorij. Pritom su likovi mogli biti bolje razrađeni i profilirani jer ostavljaju dojam određene tipiziranosti. Chris je priglup i mačoidan, gotovo arijevski rasist, Gwada je crnac koji je s prave strane zakona pa gazi ljude među kojima je odrastao, Ruiz je provincijski policajac koji još uvijek ima čvrst moralni kodeks te osjećaj empatije.Radnja je usredotočena na jedan dan, pa stoga i stroga linearnost da bi se naglasila prirodnost odvijanja događaja. Izravno nas uvodi u struju iskustva protagonista, a dinamična kamera neprestano prati protagoniste u njihovim izmještanjima i patroliranjima kako bi se stvorio dojam sirovosti i neposrednosti. Vizualni segment filma snažno počiva na dinamizmu da bi se evocirala narav života u Montfermeilu.
Jadnici su neosporno društveno-angažirano djelo te predstavljaju redateljev subjektivan protest protiv sistemskog rasizma te brutalnoga, gotovo kaubojskog ponašanja policije, pa sugerira da ljudi pokazuju onakva ponašanja kako se prema njima postupa.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 13. veljače 2020.
