ENERGIČNE GLUMAČKE KREACIJE
Marriage Story, 2019., red. Noah Baumbach
-
Razvod braka specifična je filmska tema koja je pokazala veliku izdržljivost i prilagodljivost tijekom filmske povijesti. Obiteljski raspadi i trzavice, sudski procesi, borba oko skrbništva nad djecom i slične preokupacije više su bile u domeni televizijskih filmskih produkcija te njihova emocionalnog i senzacionalnog pristupa građi s težnjom za sentimentalizacijom gledatelja. Brakorazvodne situacije uvijek uključuju dvije strane, a televizija ih je vješto znala polarizirati kako bi utjecala na poistovjećivanje i navijačke stavove gledatelja. Iznimka je švedska miniserija od šest dijelova Scener ur ett äktenskap (1973) Ingmara Bergmana, koja se prikazivala i u formi dugometražnog igranog filma, a razmatra period od deset godina u životu jednoga para čiji odnos i bračni život doživljava promjene. Nije niti komercijalni film zaostajao za televizijom; uzmimo za primjer samo popularno ostvarenje Kramer protiv Kramera (Kramer vs. Kramer, 1979) Roberta Bentona s Meryl Streep i Dustinom Hoffmanom u glavnim ulogama, što je jedan od najpopularnijih razvodnih filmova u povijesti filmske umjetnosti. Benton je naglasak stavio na likove, napose kako proces rastave utječe na bivše supružnike te njihova sina. Na sličnome je tragu i Marriage Story (2019) Noaha Baumbacha (The Squid and The Whale), od kojega se mnogo očekuje u ovogodišnjoj sezoni filmskih nagrada, a potvrda tome su brojne nominacije za Zlatni globus, među kojima i za najbolji dramski film.Baumbach se u prologu filma poigrava s gledateljima. U radnju nas uvodi dvama voice overima, koji fingiraju perspektive supružnika Nicole (Scarlett Johansson) i Charlieja (Adam Driver) Barbera. Prvo on progovara o njoj, a potom ona o njemu. Iskaze drugostupanjskih pripovjedača prati montaža prizora iz svakodnevnog života, koji ilustriraju iskazane navode. Barberovi se jedno o drugome izjašnjavaju u pozitivnih crtama pa gledatelj stječe dojam da je posrijedi skladan i sretan bračni par. Ona je uspješna i ozbiljna kazališna glumica koja je odbacila karijeru u komercijalnim i ispraznim filmovima u Los Angelesu te se preselila u New York, a on je uspješan redatelj i voditelj alternativne kazališne skupine. Svojim artsy-fartsy stilom života izvrsno se uklapaju u grad jer osim o ljudima, ovo je ostvarenje i o gradovima te interakciji ljudi te prostora i okruženja.
Nakon prologa shvaćamo da svjedočimo fingiranom unutarnjem monologu te da su posrijedi riječi koje su supružnici stavili na papir kao domaću zadaću za njihovu sljedeću seansu bračnog savjetovanja. Nicole ipak odbija pročitati što je napisala o Charlieju. Početni motiv je znakovit jer izravno ilustrira prirodu odnosa dvoje ljudi, čiji je temeljni problem komunikacijske naravi. Stoga do kraja priče oni nisu u mogućnosti jedno drugome reći ili priznati što osjećaju, što žele i što ih smeta, a nemogućnost komunikacije te iskrenosti, napose artikuliranja vlastitih želja i stavova, dovodi ih nepotrebno u ruke beskrupuloznih odvjetnika koji svoje usluge basnoslovno naplaćuju. Njih živopisno i razigrano, s opravdanom dozom karikature i ironije, tumače Laura Dern (Divlji u srcu) i Ray Liotta (Dobri momci). Bračna borba prelama se i na pitanje skrbništva oko malodobnoga sina, s kojim Nicole odlazi živjeti u Los Angeles.
Marriage Story nije djelo koje nastoji sentimentalizirati gledatelja te vješto izbjegava stranputice patosa, emocionalnosti i manipulativnosti, što bi se od ovakve priče očekivalo. Posrijedi su zamke u koje bi manje vješt i promišljen redatelj i scenarist vrlo lako upao, no razmatrano ostvarenje vješto očaj protagonista povezuje s humornim elementima. Baumbach vješto vodi priču kao svojevrsni isječak iz života, čemu pridonosi i gotovo dokumentaristički pristup, koji se ne očituje samo u redateljskom rukopisu nego i fotografiji Robbieja Ryana (Ja, Daniel Blake, Orkanski visovi, Filomena). Kamera često prati protagoniste u svakodnevnim rutinama, a pritom se ništa sudbonosno i veliko ne događa nego je priča polagano i osmišljeno građena na sukcesijama malih događaja iz bračnog i nakon-bračnoga života. Kako bi razbio strogu linearnost cjeline, redatelj često ali dozirano poseže za analepsama kako bi otkrio pojedine aspekte zajedničke prošlosti supružnika, što ima motivacijsku funkciju jer podobnije tumači karaktere i njihova sadašnja ponašanja.Baumbach jako voli sučeljavanja, no ona nisu oštra i napadna nego suptilna i prožimajuća. Nije samo naglasak na karakternim suprotnostima, željama i poimanjima Nicole i Charlieja, nego i na odnosu prošlosti i sadašnjosti te na spomenutom kontrastiranju dvaju gradova. Marriage Story poigrava se stereotipima o New Yorku i Los Angelesu te poimanju njihovih stanovnika, čime se provlači ideja o navodnoj netrpeljivosti jednih naspram drugih. Charlie tako predstavlja artsy-fartsy svijet New Yorka, pomalo snobovski orijentiran, koji prije svega cijeni intelektualni i umjetnički prestiž. Nicole utjelovljuje jednostavnost i lakoću Los Angelesa, koji je poiman kao isprazni svijet zabave i zabavljačke industrije. U New Yorku se pripremaju ozbiljne kazališne predstave, a u Los Angelesu protagonistica glumi u eskapističkoj televizijskoj seriji. Djelo neprestano podcrtava razlike dvaju mentaliteta i pristupa životu, koji se odražavaju i na likove, kroz pažljivo strukturiranje prostora. Njujorški interijeri i eksterijeri djeluju prisnije, dok losanđeleski bivaju prikazani kao umiveni, luksuzni, napadno osunčani ili kao splet bezličnih prometnica i kvartova lišenih prepoznatljivoga centra. Stanovi u kojima protagonisti borave također ocrtavaju njihove karaktere i svjetonazore, a katkada i nedoumice. Prisan dom u New Yorku zamijenjen je losanđeleskom vilom, a posebice je upečatljiv stambeni prostor koji Charlie unajmljuje u Kaliforniji. Njegova ogoljenost i napadno nastojanje da se napuni namještajem i životnim sitnicama svjedoči o protagonistovoj izgubljenosti i neuklopljenosti, odnosno nemogućnosti da se suživi s novim mjestom.
Priča filma svakako nije originalna, no njezina je egzekucija pametno osmišljena te se osjećaju utjecaji redateljeve nezavisnofilmske prošlosti. Naglasak je na minimumu radnje te na maksimumu karaktera. Djelo pušta dvoje protagonista da dva sata interaktiraju te pokušaju iskomunicirati vlastite situacije da bi napokon artikulirati svoje žudnje. Naglasak je na dijalogu te konfrontacijama glavnih likova, koje su dijaloški pomno i precizno osmišljene. Baumbach pritom daje veliku slobodu glumcima, što se odrazilo u energičnim glumačkim kreacijama Scarlett Johansson i Adama Drivera. Njihova dijaloška sučeljava u serijama krupnih planova odaju dojam sirovosti, neposrednosti i autentičnosti, što pridonosi uvjerljivosti i životnosti cjeline.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 9. siječnja 2020.
