Za ljubitelje krimi žanra
Criminal UK, 2019., red. George Kay, Jim Field Smith
-
Netflix vješto pokušava, no i uspijeva zadržati svoju poziciju globalnog lidera među streaming platformama. Način na koji to održava zasigurno jest praćenje ukusa publike i gledateljstva statistikom gledanja, odnosno mjerenjem popularnosti određenih filmova ili serija. Od originalnih produkcijskih ostvaraja nemaju svi jednak odjek i uspjeh kod recipijenata, no kako god bilo, ne mogu se zanemariti njihovi pokušaji iz kojih je jasno koji se ističu i odskaču kao uspjeli i kvalitetni(ji). Jedan od nedavnih uspjelih ostvaraja jest antologijska serija Kriminal. Jasno je iz naziva na što se odnosi radnja spomenute serije. Zanimljiva je činjenica da je streaming div stvorio četiri inačice iste serije, odnosno stvorio je inačicu serije za najveće zemlje-korisnike, pa tako imamo britansku verziju, francusku verziju, njemačku verziju te španjolsku verziju serije. Jasno, svaka od tih verzija jest na službenom jeziku svake od spomenutih država, a sadrži svega tri epizode, što bi s obzirom na četiri inačice značilo u konačnici dvanaest epizoda.Redatelji su George Kay i Jim Field Smith. Kay je poznat po radu na epizodama serije Killing Eve, Stag i My Mad Fat Diary, a osim toga je poznat i po radu na dramama The Tunnel for Sky, The Hour and Our Zoo te monologu Double Lesson. Smith je poznat po manjim glumačkim ulogama, skeč-komedijama te radijskim komedijama. Likove optuženika u Criminal UK utjelovili su David John Tennant, Hayley Atwell i Youssef Kerkour. Od ostalih uloga, tu su one raznih detektiva i odvjetnika.
S obzirom na samu radnju te spori ritam, žanrovski serija nosi većinske elemente drame. Uzmemo li u obzir razne zločine koji se preispituju, jasno se da se radi o krimi-drami. Ono što je bitna stavka i u čemu leži zanimljivost serije jest sužavanje prostora radnje na samo jedno mjesto – sobu za ispitivanje – pa tako nemamo mjesta zločina, policijska aute i ono već ustaljeno u krimi-dramama na koje smo navikli. Iako se radi o drami, izostanak onog što je žanrovski ustaljeno prije, nadomjestila je glazba koja akcentira stanovitu napetost, tjeskobu te osjećaj težine u ozvučenoj prostoriji za ispitivanje. Upravo zato u pojedinim trenucima doima se kao da se ne radi o nekoj drami i kao da ritam nije više spor, no jasno je da je glazba u kombinaciji s drugim elementima ostvarila svoj puni potencijal i dala (kvazi)pluralističko viđenje prvotnog žanrovskog obrasca.
Dakle, svaka inačica serije bazirana je na istom konceptu – isto mjesto radnje, isti likovi te isti koncept. Likove možemo selektirati u tri skupine, koje čine optuženici, njihovi odvjetnici te skupina detektiva. Zanimljiv je naziv svake od epizoda britanske inačice, počevši od prve – Edgar, Stacey i Jay, što su zapravo imena optuženika. Svaka od epizoda koncentrirana je na novi zločin te novog optuženika i odvjetnika. Osim toga, sa strane lica pravde nastupaju različiti detektivi (ili grupe detektiva) koji vode ispitivanje. Radnja jedne epizode usmjerena je na ispitivanje i dovođenje osumnjičenika pred zid ne bi li se ustanovila njihova krivnja. Ispitivanje tako nalikuje kakvoj psihološkoj igri detektiva i osumnjičenika, što bi značilo da je prisutno psihičko nijansiranje te slikovito i znakovito ocrtavanje linije ponašanja i stanovitih promjena u istome. Spori tempo naglašava vremensku konstantu koja je bitna u slučaju ispitivanja osumnjičenika, jer oni su i dalje samo osumnjičeni no ne i okrivljeni; stoga detektivi imaju zakonsko pravo držati osumnjičene unutar zadanog vremenskog okvira. Zato sat, tj. vremensko obrojčavanje služi kao podsjetnik, signalizator ili eksternalno-unutarnji psihološki faktor koji opet i iznova potiče tjeskobu i paniku u osumnjičenih, no katkad i detektiva. Simbol vremenske protočnosti dobro se uklopio te nadograđuje i zaokružuje osnovnu radnju.
S obzirom na smještanje jednog zločina i rješavanje istoga u samo jednu epizodu serije, jasno je da niti jedna epizoda nema nepotrebno donesenih trenutaka, scenarističkih nedostataka i sukladno tome praznog hoda. Dakle, pomno osmišljen scenarij djeluje besprijekorno u dijalogu pravde i zločina i vrlo je bitna stavka koja, da je odrađena drukčije, serija ne bi bila one kvalitete koju ima. Takav dijalog usmjeren je prvotno na minuciozno promatranje, odnosno osluškivanje izgovorenih riječi i rečenica optuženih, čime se pokušava detektirati zrno sumnje. Nakon prvotnog promatranja istoga, važnost leži i u jednako minucioznom promatranju i detekciji promjene ponašanja u obliku geste, mimike i izraza emocija na licima osumnjičenika, što su omogućili dugi kadrovi i pripadajući plan(ovi). S obzirom na različite zločine, različite detektive i osumnjičenike, imamo priliku svjedočiti i potpuno različitom razvijanju situacije, krivnje i doživljaja istih.
Criminal UK u kontekstu Criminal antologije s četiri inačice mini-serije dala je zanimljivo i drukčije viđenje ustaljenog i mnogima omiljenog žanrovskog obrasca. Sužavanjem likova, prostora i same radnje fokus se usmjerio na sve bitne stavke koje su donesene bez imalo pretjerivanja, prenaglašavanja i dotjerivanja, čime je suspens-element posredstvom psihološke igre doveden do vrhunca, a serija na taj način djeluje kao jako dobro televizijsko ostvarenje koje će ljubitelje samoga žanra zasigurno oduševiti.
© Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 18. ožujka 2020.
