Visoka produkcijska razina
Dark (2. sezona), 2019., red. Baran bo Odar, Jantje Friese
-
Priče ide ovako: Netflixovi ljudi pristupili su Baranu bo Odaru i Jantje Friese s ponudom da hvaljeni i u Njemačkoj gledani triler Who Am I (2014) – koji Odar potpisuje redateljski, a zajedno s Friese i scenaristički – pretvore u televizijsku seriju, prvu s njemačkoga govornoga područja u produkciji ovoga streaming servisa. Umjesto da recikliraju postojeći materijal, kreativni je dvojac odlučio Netflixu ponuditi originalnu ideju, koja se bazira na popularnim i gledateljima redovito intrigantnim narativima o putovanju kroz vrijeme, determinizmu, mogućnosti da se odupremo onome što je naoko predodređeno.Prva sezona Darka izašla je 2017. godine te je u početku ostala u sjeni Stranger Things (2016, 2017, 2019), američke serije koja je postala svjetski fenomen. Navedeno ne iznenađuje jer oba ostvarenja veliki naglasak stavljaju na dvadeseto stoljeće, pastiš te osjećaj nostalgije, koji u gledatelju žele pobuditi kako u audiovizualnom tako i intimnom smislu. Radnja je smještena u osamdesete godine prošloga stoljeća, u vrijeme koje je naoko bilo sigurnije i stabilnije od današnjega, ali i u period u kojem su gledatelji odrastali te gledali slične priče. Stranger Things vrlo je pametno osmišljeno te kvalitetno uobličeno djelo, no manje-više predstavlja čisti komad nostalgije čiji je cilj zabaviti publiku. Za razliku od američkoga fenomena, njemačka serija dotiče se mnogo kompleksnije problematike vremena, odabira, determinizma te (ne)mogućnosti aktivnog otpora.
Nakon početnih epizoda krenuo je word of mouth koji je potom pomogao da Dark stekne izuzetnu gledanost, a zanimljivosti radi, procjenjuje se da više od devedeset posto gledatelja serije dolazi izvan Njemačke. Posrijedi je reklamni mehanizam koji izvrsno odgovara streaming medijima, koji za razliku od tradicionalnih televizijskih kuća ne počivaju na oglašivačima te posljedično instantnom privlačenju velikog broja publike. S druge strane im to omogućuje i inovacije u formalnim aspektima djela jer priču mogu razvijati laganijim tempom, s manje cliffhangera, te očekivati više strpljenja od gledatelja.U prvoj sezoni djelo postavlja složenu i razvedenu narativnu kombinatoriku, za koju se format serije pokazao idealnim. Radnja se otvara 2019. godine u imaginarnom njemačkom provincijskom gradiću Windenu, čiji se život manje ili više vrti oko nuklearne elektrane smještene na njegovoj periferiji, a uz koju je najvjerojatnije povezana crvotočina u sustavu spilja ispod površine, koja omogućuje putovanje kroz vrijeme. Narativni okidač nestanak je lokalne djece, što uvjetuje skakanje radnje iz godine otvaranja u 1986. i 1953., da bi priča iznenada završila u postapokaliptičnoj 2052. Sve vremenske razine odvijaju se paralelno, pa serija afirmira rizomatičnu strukturu u kojoj ne postoji središnja te periferne priče. Vremenske se razine mogu na različite načine odnositi jedne naspram drugih u ciklusu od trideset i tri godine, što zahtijeva mnogo aktivnijega gledatelja koji se treba potruditi otkriti u kakvim su odnosima pojedini vremenski segmenti pa time i likovi. Unutar tako postavljenog okvira priča prati tri generacije četiriju obitelji: Kahnwald, Nielsen, Doppler i Tiedemann, koje su povezane složenim i isprepletenim međusobnim odnosima, tajnama, neprijateljstvima.
Dark se u prvoj sezoni poigrava dvama elementima. Prvi je vezan uz obrasce priče o putovanju kroz vrijeme, kojima autorski dvojac pristupa na inovativan način. Drugi se odnosi na portretiranje provincijskoga gradića i njegovih mentaliteta, a preko članova nekoliko obitelji sagledavaju se različita ponašanja, stavovi, psihologije i odnosi. Stanovnici Windena katkad pokazuju vrlo osebujno ponašanje pa na trenutke gotovo imate dojam da gledate nekakvu inačicu Twin Peaksa s putovanjima kroz vrijeme. U drugoj je sezoni segment portretiranja Windena te međuobiteljskih odnosa umanjen nauštrb događajnog aspekta radnje, vezanog uz vremensku problematiku, što je rezultat njezina daljnjeg usložnjavanja kao i kompliciranja temporalnih dimenzija. Sada se zavrzlama odvija između 2020., 1987., 1954., s razrađenijim fabularnim segmentima koji se događaju 1921. i 2054. godine. Odnosi među likovima dalje se kompliciraju, dok se vješto razrađuje njihova karakterizacija. Nešto veći naglasak stavljen je na policajca Egona u 1954. i 1987. godini te njegovu kćer Claudiju, koja ima bitnu ulogu u putovanjima kroz vrijeme. Ona također postaju splet osobnih i kolektivnih preokupacija, čime se podcrtavaju intimne dileme protagonista. Katkad trebaju balansirati između vlastitih osjećaja i zajedničke dobrobiti, što je u drugoj sezoni dobro iznijansirano te doprinosi razvoju napetosti.
Serija napušta standardni obrazac priča o putovanju kroz vrijeme time što se poigrava dvama ustaljenim motivima. Lik može otići u prošlost te izmijeniti što se tamo dogodilo kako bi popravio tijek događaja u sadašnjosti. Prva sezona poigrava se navedenim, no u drugoj sezoni autori čine otklon od prepoznatljivog obrasca. Lik dok putuje kroz vrijeme, ne smije susresti sebe, a osobito stupiti u interakciju s mlađom ili starijom inačicom sebe, što se u Darku redovito zbiva. Fabularna progresija uvelike počiva na savjetima i opaskama koje likovi daju sami sebi s obzirom na iskustvo koje su u međuvremenu stekli. Time se nastojala istaknuti problematika determinizma jer ono što se dogodilo u prošlosti više se ne može promijeniti pa se protagonisti trebaju naučiti nositi s odigranim događajima.Dark poticajno razmatra učinke prošlih zbivanja na živote u sadašnjosti. Vremenska petlja i ciklus od trideset i tri godine u kojem se sve ponavlja na različite načine, uvjetuju da likovi bivaju suočeni s potisnutim materijalom iz drugoga vremena pa prošlost, koja poput aveti proganja, osobito dolazi do izražaja u drugoj sezoni. Međutim, ono što je učinjeno više se ne može promijeniti te treba biti prihvaćeno, odnosno osviješteno kako bi se moglo pozitivno djelovati naspram budućnosti. Tako i jedan od glavnih likova – Jonas – kaže u drugoj sezoni da shvaća kako ne može promijeniti što se zbilo u prošlosti, ali se može potruditi da ne postane ono što je postao u budućnosti, što gotovo priziva onu Sarteovu da „nije važno što učine od nas, nego što mi sami radimo s onim što učine od nas“. Svi likovi u drugoj sezoni suočeni su s odgovornošću odabira koji se na različite načine reflektiraju na njih i bliske im ljude.
Druga sezona, uostalom kao i prva, produkcijski, scenaristički i redateljski je na visokoj razini, posebice cjelokupan dizajn serije. Djeluje više filmski nego televizično, što je obilježje današnjih filmskih serija.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 15. listopada 2019.
