Uspjela i zabavna žanrovska smjesa
The Dude in Me (내안의 그놈), 2019., red. Kang Hyo-jin
-
Jedan od korejskih filmova koji je otvorio ovu godinu jest The Dude in Me, solidna komedija čiji je redatelj Kang Hyo-jin, otprije poznat po naslovima kao što su The Backstreet Noir (2019), The Rule of Violence (2016), Wonderful Nightmare (2015), Dirty Blood (2012), Twilight Gangsters (2010) te prvijencu Punch Lady (2007). Osim toga, djeluje i kao scenarist za većinu svojih filmova, a prvi scenaristički angažman bio je za film My Wife Is a Gangster (2001). Film je prikazan u srpnju i kolovozu ove godine na 23. Fantasia filmskom festivalu u Montrealu.Radnja filma smještena je u Južnoj Koreji, u svijetu biznismena Pan-sooa u čiji život dobivamo uvid već u početnim sekvencama filma, gdje ga pratimo od ranog jutra. Tako svjedočimo i odnosu sa ženom, a kasnije i suradnicima, te poslu kojim se bavi i kako ostvaruje svoje ciljeve – pod svaku cijenu. U svijetu gangstera u odijelima i moćnika te korejskih korporacija Pan-soo dolazi u doticaj s običajnošću grada i srednje klase te biva žrtva nesretnog slučaja, odnosno nesreće koja mu mijenja život iz temelja.
Kako je naznačeno, žanrovski i primarno radi se o komediji, no ne možemo govoriti samo o komediji, s obzirom na to da se ne radi o onoj punokrvnoj komediji koja obiluje humorom i stalno potencira smijeh. Svakako se radi i o obrascima drame te o zamjetnim elementima kakvog romantičnog i sladunjavog ostvarenja. Dramu prepoznajemo u odnosima među likovima, sporijoj fluktuaciji, dok elemente romanse također u odnosima među likovima te ljubavnim trokutima, tj. prizivanju starih osjećaja i stare zatomljene i neostvarene ljubavi između dviju osoba zrelih godina. Osim spomenutog, film svakako nosi i fantasy elemente koje prepoznajemo u samoj nesreći koja se dogodila i rezultirala zamjenom duša i tijela dvaju osoba, a scene u kojima se nesreća, tj. zamjena odvija ona je koja po svemu sudeći i nije donesena najbolje. Elementi komedije nisu toliko zastupljeni da možemo reći kako je film zasićen humorom i kako bi samo to trebalo biti žanrovska odrednica; stoga bi bolji odabir bio neka kombinacija naznačenih žanrova kao službena odrednica.
Naracija je linearna te nema nekih većih zapleta i dinamike. Prateći život biznismena i gangstera Pan-sooa jasno je dana slika korejskog društva koje živi na visokoj nozi, a pozadinskim zanimanjem i isticanjem prljavih poslova biznismena prikazan je još uvijek prisutan problem današnjeg korejskog društva. Na takvu društvenu fresku pametno se nadovezuje i prikaz života pojedinaca srednje klase, odnosno onih građana koji nisu velike platežne moći. Kroz prikaz života srednjoškolaca se pak detektira također jedan od problema korejskog društva, no i svakog društva danas – bullying.Površinski gledajući, film kao da se sastoji od dvije neprozirne cjeline, od kojih je jedna bolja, druga lošija. Tako uvodom i početnim dijelom film ne ostavlja neku impresiju te daje osjećaj kao da ćete pogledati još jedno ne baš dobro ostvarenje, no nakon središnjeg zapleta oko kojeg se vrti radnja, film kao da postaje bolji, zanimljiviji i gledljiviji.
Svakako možemo reći da se radi o kombinaciji drame i romantičnih trenutaka u drugome dijelu filma kada smo uvučeni u svijet tinejdžerskih ljubavi i trenutaka bullyinga na hodnicima i učionicama korejske srednje škole, kao i trenutaka ocrtavanja stare ljubavne iskre. Što se tiče prikaza srednjoškolaca, Lee Soo-min je vrlo dobro ostvarila ulogu maltretirane učenice Oh Hyung-jung. Isto tako, Jung Jing-young je dosta dobro utjelovio Kim Dong-hyunga, povučenog srednjoškolca, a Ra Mi-ran vrlo dobro majku tinejdžerice i propalu ljubav gangstera i biznismena Pan-sooa, kojeg je također dobro utjelovio Park Sung-woong. Dakle, možemo reći da s obzirom na intenciju i ostvaraj samog filma, glumačka postava je dosta dobra, većinski ne briljirajući previše nego onoliko koliko sam film zahtijeva i koliko im dopušta, a poneki čak u trenucima i više od toga. Istaknuvši takvo što, ipak treba nadodati da je Park Sung-woong naveden kao glavni glumac, no ipak ga u ukupnosti filma ne pratimo dovoljno da bismo takvo što mogli zaključiti, kao i samu činjenicu da, iako dosta dobar kao tinejdžer Kim Dong-hyung, mladi glumac i mega-zvijezda Junh Jing-young ipak se doima kao mnogo veći (ne)ostvareni potencijal filma.Trenuci akcije i martial arts vještina doneseni su besprijekorno, te su jedan od čimbenika zašto film (p)ostaje dobro ostvarenje, a glavni tinejdžerski lik nakon tjelesne transformacije kao da zadobiva simpatije ne samo srednjoškolki nego i samih gledatelja. U nastojanju da se postigne žanrovska heterogenost i tako obogati sam film, humor je izgubio gdjekad na važnosti i ostvaraju. No ono što je važnije jest to da i potencijal filma biva izgubljen među pretencioznim nizanjem žanrovskim obrazaca, pojedinim slabim točkama scenarija te ponekim nerazrađenim scenama koje su ipak mogle pridonijeti boljoj impresiji nakon gledanja, jer kritičnije oko osjetit će ponegdje i nazočnost stanovite doze naivnosti koje, moram priznati, ipak ima.
The Dude in Me je još jedan pokušaj da se što bolje korespondira s generacijski različitom korejskom publikom te zabavi prosječnog gledatelja željnog žanrovske smjese unutar jednog filma koji, po svemu sudeći, ipak ostaje zadovoljavajuće ostvarenje koje koliko-toliko nudi smijeh, svakako zabavu te poneke ozbiljnije emotivno-romantične dramske trenutke koji pridonose cjelini i daju notu ozbiljnosti, a pritom nudi razlaganje trenutnih socijalno-društvenih problema pojedinaca korejskog društva te današnjice uopće.
© Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 15. listopada 2019.
