Nedostatak scenarističke umješnosti
Juanita, 2019., red. Clark Johnson
-
Juanita je još jedan Netflixov produkcijski ostvaraj iz ove godine. Film je objavljen u ožujku, a bazira se na romanu Dancing on the Edge of the Roof Sheile Williams. U odnosu roman-film, uvijek je pitanje koliko je dobro i uspješno prenesena određena priča na filmsko platno. Redatelj filma Clark Slappy Johnson inače je poznat po ulogama u više filmova te redateljskom radu u televizijskim serijama Nikita (1998), The Wire, King, Homeland, Taken, The Purge i druge. Scenarist je Riderick M. Spencer. U glavnim ulogama su Alfre Woodard, Adam Beach, LaTanya Richardson, Marcus Henderson, Blair Underwood i drugi.Film govori o 41-godišnjoj afro-amerikanki koja počinje preispitivati svoj život i zadovoljstvo njime. Njena situacija s troje besperspektivne djece, od kojih je jedan sin u zatvoru a drugi dio ghetta, te uz kćerku koja joj ostavlja često unuku na brigu, nikako ne osjeća sreću i zadovoljstvo pa se Juanita odlučuje na putovanje na zapad u želji da pronađe potrebnu promjenu koja bi joj vratila izgubljeni životni sjaj.
Juanita je drama koja govori o životu žene u srednjim godinama, no u manjoj mjeri nosi i elemente komedije koji su doneseni u trenucima koji odišu britkim humorom, onim humorom koji posjeduje svaka osobe koja je prošla određene periode u životu pune raznih događaja i preokreta te ju život svakako nije mazio i pazio.Na početku filma upoznati smo sa situacijom Juanite koja se izravno obraća gledateljima kao narator svoje životne priče. U prvom dijelu tako imamo na više mjesta obraćanje naratora-glavnog lika. Osim toga, sama naracija i linearni tok isprekidani su tokom cijeloga filma ubacivanjem scena i razgovora s Juanitinim izmišljenim idealnim sexy muškarcem, Blairom Underwoodom, inače filmskim i televizijskim glumcem i redateljem poznatim po ulogama u In Treatment, The Event, Quantico, S.H.I.E.L.D. i drugim.
Usprkos slabim točkama scenarija, Alfre Woodard je lik Juanite donijela vrlo dobro, manevrirajući pritom dvije suprotne strane njene osobnosti - onu u kojoj je komunikativna, realistična, no britka jezika i često duhovita u izjavama, onu koja ulazi u raspravu s vlasnikom restorana u kraju gdje dolazi, dok je s druge strane osjećajna i ranjiva Juanita koja je nailazeći na životne probleme i teškoće morala očvrsnuti a unatoč tome zadržala je i spomenutu, nježniju i ženstveniju stranu.Po svemu sudeći, Juanita je prolazni filmski pokušaj. Ono što je nedostatak jest mrvica scenarističke umješnosti u odnosu roman-film. Ono što nije dobro izvedeno jest ubacivanje Juanitinih scena naratora u prvome licu te onih s Blairom Underwoodom koje po svemu sudeći nisu pridonijele filmskoj cjelini. Iste su trebale biti reducirane ili donesene na možda koji drukčiji način, ne bi li film zadržao onu nedostatnu notu i/ili razinu ozbiljnosti koja je osjetna, a koja bi već bila zadovoljna samo kvalitetnijim donošenjem spomenutih dijelova.
Iako ne donosi ništa novo, Juanita je film koji će zadovoljiti prosječnog gledatelja željnog prosječne drame o životu žene srednjih godina u potrazi za promjenom i novom srećom, koju na kraju i pronađe u nečem neočekivanom i usputnom. S obzirom na to da nudi životnu priču mnogih žena i muškaraca zrelih srednjih godina koji se nađu u životnom preispitivanju i traženju određenih promjena, priča korespondira s publikom te film (p)ostaje (koliko-toliko) zadovoljavajući, no bez neke pretenzije da ostavi dublji trag, dojam ili pak značenje.
© Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 26. rujna 2019.
