Nadograđena i jasna priča

Stranger Things (3. sezona, 2019.), red. Matt Duffer, Ross Duffer

• 
  
  Netlix je nedvojbeno najpoznatija streaming platforma današnjice. Od početaka do danas taj je div u neprestanom rastu i ekspanziji te prisvaja sve više gledatelja. Razlog tome jest i činjenica da zahvalnost duguje vlastitoj produkcijskoj spremi i moći koja sve više dobiva na važnosti, posebice nakon što je film iz Netflixove produkcije ove godine osvojio i Oscara. Ono što svakako spada u Netflixov produkcijski as jest i serija Stranger Things koja je počela s prikazivanjem 2016. godine, kada je prikovala niz gledatelja uz ekrane i pridodala Netflixu poveći broj (novih) pretplatnika koji su se odlučili pretplatiti upravo zbog same serije.

  Nakon uspješne dvije sezone serije, Netflix se odlučio i na treću ,koja je kao i prethodne dvije prikazana premijerno na Netflixu na dan kada Sjedinjene Američke Države slave Dan nezavisnosti – 4. srpnja. Serija ima osam epizoda te su sve bile dostupne na spomenuti datum. Redatelji su braća Matt i Ross Duffer, često nazivani i samo braća Duffer, koji inače djeluju kao scenaristi, producenti i redatelji. Najpoznatiji su, dakako, po seriji Stranger Things, no osim toga potpisuju scenarij i režiju za horor Hidden (2015) te scenarij za neke epizode televizijske serije Wayward Pines (2015 – 2016).

  
  
  U glavnim ulogama su Winona Ryder, David Harbour, Finn Wolfhard, Millie Bobby Brown, Gaten Matarazzo, Caleb McLaughlin, Natalia Dyer, Charlie Heaton, Joe Keery, Noah Schnapp, a treća sezona je uključila i Sadie Sink, Dacrea Montgomeryja, Priah Ferguson, te Mayu Hawke.

  Iako se serija doslovno ne prevodi, bitno je istaknuti da riječ stranger ostvaruje svoje puno značenje u kontekstu same serije i događaja, pa su tako događaji neobični i čudnovati za djecu Hawkingsa gdje se radnja zbiva. Kao vrijeme radnje na samome početku je istaknuta 1985. godina, tj. ljeto iste godine. Nakon prve dvije sezone, gdje smo imali prilike vidjeti još uvijek djecu, sad imamo prilike vidjeti predpubertetsku i ranopubertetsku djecu koja počinju koračati u seksualno-emocionalni život. Tako Mike i Eleven bivaju u vezi pod budnim okom Jima Hoppera. Njihova veza u kombinaciji s razdobljem psihičkih i fizičkih promjena polako narušava dotad idilične odnose među prijateljima. Jednako tako, promatramo i odnos Hoppera i Joyce. U međuvremenu i na odvojenim stranama, Nancy i Jonathan nailaze na neobjašnjive događaje, dok Dustin, Steve i Robin pokušavaju odgonetnuti šifriranu poruku.
  
  
  
  Kako je ranije spomenuto, neobični događaji su ti koji igraju ulogu u esencijalnoj grupnoj motiviranosti i akciji. Osim što ti događaji golicaju maštu i bude zanimanje glavnih junaka, jednako tako, ti događaji su uvijek u vezi s onostranim, nekim drugim svijetom koji je paralelnih koordinata, a simbolizira zlo i sve negativno koje treba pobijediti. Taj obrnuti svijet, u kojem se susrećemo sa stvorovima raznih oblika i proporcija nepoznata podrijetla, kako i doslovni prijevod originala kaže, počiva na raznim fantasy elementima.

  Dakle, serija podrazumijeva fantasy elemente unutar kojih sadrži pustolovne te science fiction koji nemaju tako čvrstu science podlogu. Osim tih elemenata nezaobilazni su i elementi trilera s obzirom na naraciju i smjer u kojem se ona kreće te zaplet i vrhunac, a naposljetku, prisutni su i elementi kakvog horora s obzirom na atmosferu napetosti, iščekivanja, neizvjesnosti i straha kad je prisutna dinamika.

  
  
  S druge strane, u dijelovima nekih epizoda, posebice onih prve polovice same serije, evidentni su statičniji dijelovi u kojima su dramski trenuci dosta dobro prikazani. Uz takve statične elemente i one ranije spomenute, dinamične, ne mogu se ne zamijetiti i elementi dobre komedije u obliku raznih pošalica u dijalozima mladih likova koji su dostatno i uvjerljivo zasićeni humorom ne bi li dali onu potrebnu dozu koja je upotpunila scenarističku umješnost.

  Ta crta humora koja je prisutna i inače, ovoga se puta čini kao da je za nijansu bolja, kao uostalom i sami dijalozi te odnosi među likovima čija je nedostatnost prije bila zamjetna, iako možda ne na prvu. Ovoga puta priča donosi sad već odrasliju djecu koja se nalaze u prijelaznom životnom razdoblju s prvim ljubavima i nesuglasicama, te imaju potrebu razgovarati o svojim emocijama, što daje drugačiji obol karakternoj nadogradnji likova. Tako El i Mike doživljavaju prve izljeve ljubavi, dok Joyce još uvijek duboko žali za izgubljenom ljubavi iz prošle sezone, pritom odbijajući Hoppera. Nancy i Jonathan također nailaze na prve prepreke i neslaganja u svojoj naizgled idiličnoj ljubavnoj vezi.

  
  
  Cijela glumačka postava zaista briljira u svojim istupima i vrlo suptilno, gotovo s lakoćom donose svoje glumačke trenutke. Ponekad se čini da njihova briljantnost leži upravo u dječjoj jednostavnosti, iskrenosti i naivnosti koju nose u sebi, a opet, čini se da uživaju u onome što rade. Stoga i ne čudi takav rezultat. Winoni Ryder ovo je jedna od boljih uloga u karijeri.  Harbour je mnogo bolji nego recimo u Hellboyu u kojem smo ga imali prilike vidjeti ove godine. Millie Bobby Brown je ulogom El, tj. djeteta neviđenih moći i sposobnosti počela graditi karijeru koja bi po svemu sudeći trebala ići uzlaznom putanjom. Od ostalih, valja istaknuti kćerku Ume Thurman koja se pojavila u trećoj sezoni i koja je ulogu donijela vrlo dobro. Jednako tako, treba istaknuti upečatljivog i mračnog Dacrea Montgomeryja koji je izvrstan u ulozi glavnog negativca koji doživljava obrat.

  Upravo poneki prekidi u linearnoj naraciji kao analepse u formi sjećanja i asocijacija glavni su razlog zašto je spomenuti lik, iako još uvijek pod utjecajem zle sile, ipak na kraju doživio obrat. Scena u kojoj doživljava obrat vrlo je upečatljiva, emotivna scena u kojoj El u  interakciji s njime simbolizira dobro koje dobiva na snazi i djeluje u formi običnog ljudskog oružja – sjećanja/uspomene, koje uspijeva pobijediti pokušaje prevladavanja i dominacije zla u jednom tijelu, onom Dacreovom. Po svemu sudeći, likovi se nisu utopili u valu nastojanja da primarna impresija bude samo marvelozan svijet prošlih vremena, nego su potanko (nado)građeni i finesirani gotovo do besprijekornosti.

  
  
  Kako je radnja serije smještena u osamdesete godine, tako je i sama serija puna referencijalnosti na te godine – od uvjerljive kostimografije, ambijenta, pa sve do onih poznatih oblika ondašnje zabave te dobro poznatih sitnica koje su obilježile te godine – ekspanzija robnih kuća, kultura odlazaka u velike kino-dvorane, ispijanje Coca Cole iz limenke, pojava fast food lanca Burger King, itd.

  Ono što prindoosi atmosferičnosti tih godina jest i glazba koja dominira u filmu. U trenucima dinamike i napetosti, ona je tipična za žanr horora, trilera i pripadajuću atmosferu, iako i tada podsjeća na neka prošla vremena, dok je pak ona druga, koja se pojavljuje u ostalim scenama, svakako glazba koja je obilježila osamdesete, pa tako imamo priliku čuti neke od poznatih hitova: Rocky Road Blues Lennerockersa, Can't Fight This Feeling Rea Speedwagona, Hot Blooded grupe Foreigner, Moving In Stereo grupe The Cars, Workin' For the Livin' Hueya Lewisa & The News, i druge.

  
  
  Dodatak tome, koji jednako tako igra veliku ulogu, jest svjetlo-sjena, tj. odnos svjetla i tame koji je u konstantnoj naizmjeničnosti i nadopuni. Kad se govori o sretnim trenucima u životima mladih stanovnika Hawkingsa, tada su oni osvijetljeni, šaroliki i u svom punom jeku, kakve su zapravo 80-te bile i ostala upamćene. U trenucima kada pak zlo nailazi, nižu se i mračnije scene koje nagovješćuju dinamiku te atmosferu napetosti, straha i neizvjesnosti, onu nalik carpenterovskoj.

  Što se tiče same priče, u prethodnim sezonama ponekad se činilo da nije posve jasno podrijetlo zla koje neprestano izviruje i tiranizira. Stoga se i sama priča ponekad mogla činiti kome nejasna ili nedorečena, što sada nije slučaj. Priča je zaokruženija, cjelovitija i jasnija, no opet, ostavlja dovoljno prostora za neke nedoumice i/ili nejasnoće te postavlja i otvara neka pitanja, a moguće da takvo što i jest intencija Duffers dvojca koji, po svemu sudeći, želi ostaviti prostor za moguću nadogradnju i slobodan smjer kretanja radnje.

  
  
  Stranger Things fascinira upravo uvijek aktualnom pričom o odrastanju, prijateljstvu, obitelji, ljubavi i vjeri u iste vrijednosti kroz prizmu djece koja su glavni akteri te priče koja jasno poprima epske proporcije i zamahe unutar svijeta projiciranih osamdesetih i ponekad devedesetih godina, a na taj način budi u svima nama sjećanja, sjetu ili pak nostalgiju za nekim prošlim vremenima – čak i u onima koji nisu imali prilike biti dio tog slavnog vremenskog okvira – te oživljava ono najbolje iz tog vremena, sve što je začeto i početo te ono što je bilo i ostalo kao dio pop-kulture onoga, pa sve do ovoga, vremena.
  
  © Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 15. rujna 2019.

Piše:

Ervin
Pavleković