Profesionalno o profesionalcu

Brian Jay Jones, George Lucas: jedan život, Profil, Zagreb, 2018.

• Odmah na početku moram napomenuti kako nisam vrsni poznavatelj serijala Ratovi zvijezda, pretežno ne znam mnoge odgovore na kvizaška pitanja vezana uz tu hvaljenu sagu. No, situacija se dobrano promijenila nabolje nakon što sam pročitao biografsku knjigu George Lucas - jedan život (Profil, 2018.) u kojoj Brain Jay Jones (1967) minuciozno opisuje životni lik i djelo Georgea Lucasa (1944), čovjeka koji je u mnogočemu promijenio ustaljena pravila filmske industrije.

  Biograf je uspio sažeti brojne bitne informacije o tome kako su nastajali Lucasovi filmovi, kakav je bio njegov odnos sa Stevenom Spielbergom (1946) i Francisom Fordom Copollom (1939), kako je uspio promijeniti kinematografiju, odnosno kako je uvijek radio po svojem nahođenju, vodeći se instinktom. Na početku knjige biograf iznosi korisne činjenice o Lucasovim precima, pruža širu sliku o Lucasovom odrastanju i odnosu s ocem koji nije bio pretjerano oduševljen sinovljevim izborom karijere jer je sina vidio kao nasljednika papirnice kojom je upravljao. Opisuje se kakav je Lucas bio učenik, da je imao poteškoća s čitanjem, ali da je zato bio obožavatelj stripova. Usto je kao mladić bio zaluđen brzim automobilima, što ga je jednom prilikom umalo došlo glave.

  Kao student volio je gledati filmove koji se ubrajaju u francuski novi val, pratio je Godardove filmove, a naročito mu se svidio Alphaville (1965), prikaz distopije.Volio je i radove Slavka Vorkapića (1894-1976). Već se na studiju Lucas pokazao kao izniman talent, dečko koji obećava. Prijateljevao je s F. F. Copollom (kojega je obitelj otpočetka podržavala jer su potjecali iz umjetničkih krugova, dok se Lucas dugo nije mogao pohvaliti očevom potporom). Lucasu je Copolla savjetovao da mora znati pisati, što mu je bila poprilična boljka na početku karijere jer, Lucas je sporo i teško stvarao priče.

  
  
  Dobivao je pozitivne ocjene već tijekom studija (naročito za kratki dokumentarac 6-18-67 iz 1967. godine), no njegov prvi dugometražni film TXH 1138 (1971) nije primio najbolje kritike. Popularnost je stekao filmom Američki grafiti (1973) i obogatio se prije tridesete godine. Ipak, nije postao raskalašen nego je i dalje bio oprezan s novcem kojega je nastojao uložiti u nove projekte. Samozatajan, tih i radišan, uporno je dorađivao scenarije, nastojao sprovesti u djelo rizične projekte koji korporacijama nisu djelovali naročito obećavajuće. Nastojao je biti što neovisniji, nepodložan velikim korporacijama: „Dok su Ratovi zvijezda postavljali rekorde i zarađivali puno novaca, Lucasa je žuljalo to što je Fox u svoju blagajnu pospremao 60 posto zarade ne radeći, po njegovom mišljenju, apsolutno ništa.“ (238.)

  Rijetki su vjerovali da će SF spektakl Ratovi zvijezda (1977.), na kojemu su radila čak tri montažera (Paul Hirsch, Richard Chew i Lucasova tadašnja supruga Marcia), ostvariti uspjeh, posebice ne nezapamćeni uspjeh. Lucas je izmijenio kinematografiju, ljudi su satima stajali u redovima dok su čekali projekciju Ratovi zvijezda (1977.), obožavatelji su u više navrata gledali film, oduševljeno prepričavali i citirali dijaloge. Iste je godine u kina distribuiran Spielbergov Bliski susreti treće vrste, što će reći da je 1977. godina bila izuzetno dobra za SF. No, Lucasa nenadana zarada nije nimalo promijenila; zadržao je imidž običnoga čovjeka: „Potkraj 1977. Lucasov osobni udjel u Ratovima zvijezda donio mu je oko 12 milijuna dolara nakon plaćenog poreza, no on se i dalje odijevao poput studenta filma, nosio je iznošeni jeans, tenisice i košulje od flanela. Iako je sada imao Ferrari parkiran u svojoj garaži u San Anselmu, Lucas je i dalje radije vozio svoj stari Camaro.“ (248.)

  Zarađeni novac Lucas bi ulagao u nove projekte, a poveću zaradu donosili su i rekviziti vezani uz Ratove zvijezda (igračke, odjeća…). No, nije baš svaki Lucasov projekt bio jednako uspješan. Mjuzikl Američki grafiti 2 (1979) pokazao se kao fijasko, nije ponovio uspjeh prvijenca i primio je pretežno nepovoljne kritike. Lucas se kao producent previše miješao u rad redatelja; htio je da sve bude po njegovom i onda kada nije direktno upravljao kamerom; karakterizirala ga je stalna potreba za kontroliranjem suradnika.

  Biograf detaljno opisuje s kakvim se poteškoćama Lucas susretao tijekom rada, to jest, kako su protekle pripreme i snimanje. Naravno, spominje se plodna suradnja sa Spielbergom s kojim je osmislio popularni serijal o arheologu Indijani Jonesu kojega je utjelovio Harrison Ford (1942). Povelik je zalogaj zagrizao, ali i uspješno probavio Brian Jay Jones, jer pisati o Lucasu zahtijeva truda i vremena. Da su se uloženi trud i vrijeme isplatili, najbolje se vidi iz konačnoga rezultata. Knjiga se sastoji do tri dijela i ima trinaest poglavlja, pisana je tri godine i sadrži preko 1500 bilježaka; u opsežnom procesu istraživanja autoru su pomogli stručnjaci, knjižničari i arhivisti, provjereno vrelo podataka, što Brian Jay Jones spominje u zahvali na kraju knjige: „Svatko tko piše povijest ili biografiju razumije koliko su za naš rad važni arhivisti i knjižničari – ovaj projekt nije iznimka.“ (437)

  Srećom, biografija nije ispunjena detaljima iz Lucasovoga privatnoga života, izostale su suvišne pikanterije i besmislena naklapanja; naravno, biograf spominje kako i zašto je Lucasu propao prvi brak s montažerkom Marciom (jer je bio radoholičar i posvećen karijeri), no biograf je naglasak stavio na Lucasov profesionalni život, detaljno opisujući kakve je muke ovaj vrsni filmaš imao sa zadanih poštivanjem rokova; spominje kako je Lucas rješavao poteškoće što bi se pojavile zbog premašivanja budžeta i kakvim je nadmudrivanjima nastojao stabilizirati financijske konstrukcije; pojašnjava kako je protekao odabir glumaca i pod kojim je okolnostima Lucas svoje zacrtane vizije u konačnici uspio realizirati. Ukratko, biografija o Lucasu napravljena je po mjeri, bez obožavateljskih pretjerivanja i razmetanja.
  
  © Miroslav Cmuk, FILMOVI.hr, 19. lipnja 2019. 

Piše:

Miroslav
Cmuk