Sumrak humanosti

Styx, red. Wolfgang Fischer



  • Styx
    naslov posuđuje iz grčke mitologije, od rijeke koja dijeli ovozemaljsko od onozemaljskoga, odnosno podzemnoga, zagrobnoga svijeta pakla. Na njoj djeluje lađar Haron, koji duše prevozi preko rijeke iz jednog u drugo područje. Voda je granica između dvaju nepomirljivih svjetova. U djelu austrijskoga redatelja Wolfganga Fischera protagonistica Rike (Susanne Wolff) kreće na godišnji odmor svojom dvanaestmetarskom jedrilicom od Gibraltara prema otoku Ascension, poznatom po ekspediciji Charlesa Darwina te postojanju umjetne džungle. Negdje na pola puta i nasred Atlantika, nakon grozomorne i iscrpljujuće oluje, nailazi na pretrpanu ribarsku brodicu punu očajnih migranata. Neočekivana situacija stavlja je u poziciju moralne dileme. Humanost i empatičnost nalaže joj da pomogne unesrećenim ljudima, no istodobno shvaća da njezino plovilo, kako veličinom tako i opskrbljenošću, nije adekvatno da bi primilo veći broj ljudi. Pritom pozivi upomoć, koje odašilje obalnoj straži i susjednim brodovima, ostaju bez odgovarajućeg i energičnog odgovora jer migranti nisu ničiji problem, odnosno nitko ne želi preuzeti odgovornost za njih.

    Fischer znakovito koristi simboliku naslova. Njegova je protagonistica svojevrsna inačica Harona, koja se nevoljko i mimo svoje volje nađe u nezavidnoj ulozi jer možda upravo o njezinim postupcima ovise životi drugih. U morskoj pustoši ona jedina i sama, jer svi drugi koji eventualno mogu pomoći okreću glavu od problema, stoji za migrante na brodici kao posrednik između dvaju svjetova. Oceani se često nazivaju kolijevkama života, no u Styxu Atlantik poprima ulogu grobišta koje guta nevoljnike u potrazi za boljim životom. Pritom ostvarenje ocrtava ravnodušnost ljudi i sumrak humanosti jer većina ovakve situacije zaobilazi u širokom luku umjesto da pomogne. Posebice se krutom pokazuje birokracija u kontekstu obalne straže te velikih brodarskih kompanija, čija se pravila čine nepremostivima.



    Djelo započinje noćnom prometnom nesrećom, nakon čega u vozilu hitne pomoći upoznajemo protagonisticu, njemačku liječnicu na radu u Gibraltaru. Prolog nastoji gledatelja upoznati sa stresnim i iscrpljujućim poslovnim obvezama Rike. Njihova je kaotičnost kontrapunktirana smirajem koje more nudi. Jedrilica, koja sugerira uljuljkanost u buržujski način života, omogućuje joj osamu te odmak od napornoga posla. Protagonistica nesumnjivo uživa u nepreglednim morskim prostranstvima koja nude odmor od ljudi te brzog i frenetičnog načina života, te opskrbljuju mirom i tišinom potrebnima za razmišljanje. Istodobno, brodica s jednim članom posade djeluje neznatno na prostranoj pučini te ostavlja dojam da svaki čas može postati igračka u rukama nesmiljene prirode. Ficher neprestano naglašava krhkost, često prikazujući jedrilicu u totalu iz ptičje perspektive ili pak usporedo s teretnim brodovima u daljini naspram kojih djeluje malo i krhko. Tako postavljeno plovilo ujedno stoji i za svoju vlasnicu, jer njezino individualno djelovanje bit će postavljeno naspram složenijih i većih organizacija poput obalne straže i brodarskih kompanija. Jedrilica u oceanskom prostranstvu nalik je Rike koja se bori za život u moru ravnodušnosti.



    U početku Styx gledatelja navodi na konvencije raznih filmskih priča o preživljavanju, posebice kad se plovilo nađe u oluji. Prizor nevremena zauzima središnje mjesto te radnju dijeli u dva segmenta. Prvi prikazuje relativno mirno putovanje protagonistice, koje se odvija prema njezinu planu i željama. U drugom dijelu biva izbačena iz rutine, posebice u trenutku kad iz mora spašava četrnaestogodišnjeg afričkoga dječaka Kingsleyja (Gedion Oduor Wekesa), čija je obitelj ostala na tonućem brodu. Tada se film promeće u moralnu vježbu te psihološku napetost crpi iz međuigre dvaju elemenata. Prvi je vezan uz prostorne odrednice: Rike je neprestano nadomak migrantskoga plovila, no uvijek na sigurnoj udaljenosti, što upućuje na njezino oklijevanje.



    Drugi je važan odnos s ostalim akterima u priči, napose onima koji nisu tjelesno prisutni u kadru te su svedeni na glas s telekomunikacijskih naprava. Posrijedi su glasovi koje ne možemo prispodobiti, odnosno povezati s određenim tijelima te su odraz hladnih, birokratiziranih sustava. Upućuju da je eventualna pomoć daleko i vjerojatno neće stići toliko brzo koliko je potrebno. Dodatnu napetost stvara odnos Rike i Kingsleyja, jer dječak postaje nestrpljiviji, što je potencijalan izvor konfliktnih situacija. Njegova prisutnost za junakinju usložnjava situaciju jer pojačava tenzije u njezinoj moralnoj dvojbi te predstavlja stalan podsjetnik da vrijeme naprosto istječe. Psihološki segment sugestivno je u drugom dijelu ostvarenja dočaran korištenjem planova lika, što je dodatno pojačano klaustrofobičnim prostorom jedrilice. Upućuju na moralne i psihološke tenzije likova te nas uvode u svijet njihove doživljajnosti s obzirom da je uporaba dijaloga u filmu sasvim reducirana pa sve bitne elemente psihološke karakterizacije dobivamo kroz okolnosti radnje.

    Styx je ostvarenje aktualne problematike, jednostavne priče te pregledno složene naracije, čije temeljno nastojanje nije razviti radnju nego secirati određenu moralnu situaciju te njezine posljedice.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 13. lipnja 2019.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji