Metafilmski poduhvat
Free Solo, red. Jimmy Chin, Elizabeth Chai Vasarhelyi
-
Redateljski dvojac Jimmy Chin i Elizabeth Chai Vasarhelyi u Oscarom nagrađenom dokumentarcu Free Solo bave se prikazom problematike i sporta penjanja, odnosno konkretnije njegovim najekstremnijim izdankom po kojem djelo nosi naslov. Penjač se penje sam bez korištenja ikakve zaštitne opreme. Nastalo u produkciji National Geographica, ostvarenje je usredotočeno na free solo nastojanje Alexa Honnolda da se uspne na stijenu El Capitain u američkom nacionalnom parku Yosemite. U svrhu toga autori prate višegodišnje napore da se cilj ostvari, do čega je konačno došlo u lipnju 2018. godine.
Djelo ima dvije dimenzije. Prva otpada na protagonista te njegov portret koji je istodobno javni i privatni, kao i fizičke te mentalne pripreme za najvažniji mu uspon. Honnold je neosporno osebujna ličnost; neki bi rekli da je pomalo autističan, a drugi da je introvertiran. Kako god bilo, posrijedi je osoba koja se najbolje osjeća dok je sama i u prirodi pa film predstavlja zanimljiv eksperiment s obzirom da njegovo snimanje iziskuje neprestanu prisutnost filmske ekipe u subjektovu životu. Chin i Chai Vasarhelyi koriste konvencionalan postupak u portretiranju Honnolda. U formi intervjua iznosi iskaze o sebi, a potom su oni konfrontirani iskazima drugih – njegove djevojke, majke, kolega penjača, o njemu samome. Javna dimenzija ipak je postavljena u drugi plan: financijski uspjeh, humanitarni rad, promotivna djelatnost uzgred su spomenuti jer se želi naglasiti osobna dimenzija protagonista. Pritom subjekt iznosi životnu filozofiju, pa poriv za penjanjem te ustrajnost tumači usporedbom s predanošću ratnika.
U toj usporedbi nema ništa mačističkog, nego više do izražaja dolazi njegova usredotočenost i disciplina odnosno posvećenost onome što voli u smislu da je sve ostalo u njegovu životu manje važno. Mnogo više od problematike ekstremnoga sporta te opasnosti s kojima se penjač suočava, Free Solo je portret čovjeka koji se osjeća nelagodno među ljudima i koji bi najradije da ga svi puste na miru pa tijekom gledanja filma imate dojam da mu je već dosta i filmske ekipe koja se neprestano i predugo mota oko njega. Nešto slabije i konvencionalnije izveden je segment djela vezan uz penjačev odnos s djevojkom, koja ga potiče da ostvaruje vlastite žudnje, no ipak odaje dojam da bi željela normalan i miran život.
Kada žele naglasiti da razmatraju egzistencijalnu i psihološku komponentu u Honnoldovu životu, autori ga postavljaju pred kameru u bližim planovima te ga puštaju da govori, no najimpresivniji su segmenti djela oni u kojima se penjač vere po raznim stijenama. U nizu pažljivo komponiranih totala, najčešće snimanih iz gornjega rakursa, subjekt je prikazan kao mala, neznatna točka u velebnosti prirode, čime je dostatno potencirana opasnost koja vreba na njega jer jedan krivi potez može ga odmah odvesti u smrt. Ujedno navedeno sugerira nešto i o njegovoj psihologiji. Iako znamo kako će poduhvat završiti, veliki je uspjeh Chin i Chai Vasarhelyi što su Honnoldov uspon na El Capitain uspjeli predstaviti u filmskom mediju na vrlo uzbudljiv i napet način. Totali koji subjekta kontekstualiziraju u širi prostor prirode te naglašavaju opasnost od pada, redovito su kombinirani s kadrovima stijene, njezinim glatkim površinama, zlokobnim pukotinama i zamkama za penjače.
Drugu dimenziju dokumentarca mogli bismo okarakterizirati kao metafilmsku. Tijekom devedesetak minuta djela, osim što bivamo upoznati s portretom penjača, pratimo nastojanja filmske ekipe da iznađe najbolje i najoptimalnije načine snimanja povijesnoga poduhvata. Nastojanje da se free solo uspon na El Cap zabilježi ima i etičke implikacije jer filmska ekipa neprestano biva svjesna da cijeli proces može krenuti po zlu te rezultirati smrću. Kada se Honnold u konačnici uspinje, neki od snimatelja zbog opasnosti i zaprepaštenja ne mogu gledati što se na stijeni događa. Chin je inače Honnoldov stalni snimatelj te ostatak ekipe iza kamere čine osobe s kojima često surađuje, pa je time organizacija snimanja svakako bila jednostavnija, no i dalje su ostala otvorena brojna tehnička pitanja kojima je bilo potrebno naći rješenje. Jedan od problema je distrakcija koju kamere i snimatelji mogu prouzročiti u odnosu na penjača, a smanjena koncentracija može biti po život pogubna, pa je proces snimanja uspona trebao biti što neprimjetniji. Zatim je otvoreno pitanje predstavljalo i snimanje zvuka te je bilo potrebno pronaći načine kako to učiniti u situacijama kada je subjekt predaleko od kamere da zvučni signal bude moguće uhvatiti. Stoga Free Solo i s filmske i s tehničke strane predstavlja intrigantan poduhvat.© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 6. svibnja 2019.
