Jednodimenzionalna karikiranost
Stari momci (Old Boys), red. Toby MacDonald
-
Redatelj Toby MacDonald kao predložak za dugometražni igranofilmski prvijenac uzima dramski tekst Cyrano de Bergerac (1897) Edmonda Rostanda te mijenja vrijeme i prostor radnje, a time i cjelokupan kulturni kontekst. Priča o talentiranom kadetu francuske vojske koji zbog velikoga nosa pati od niskoga samopouzdanja, što ga sprečava da iskaže ljubav prema svojoj daljnjoj rođakinji Roxani, premještena je u Veliku Britaniju u neko doba u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća. Najvjerojatnije su posrijedi osamdesete godine, iako vremenski kontekst nije jasno određen.Radnja je smještena u isključivo muški koledž Caldermount, koji više od svega njeguje toksičnu muškost koju reprezentira bizarna timska igra nalik na ragbi, ali se odvija u – potoku. Cilj je škole svoje pitomce pretvoriti u prave i čvrste muškarce, što je u karikiranoj verziji neprestano naglašavano napadnom vojnom motivikom: ratnim vježbama, mimohodima, paradama oklopnih vozila. Ipak vojska predstavlja jedno od muških načela organizacije svijeta. U takvo okruženje smješten je glavni protagonist Amberson (Alex Lawther), koji je dvostruki autsajder. Prvo stoga što u navodno elitnu školu, rezerviranu za sinove uglednih roditelja, dolazi iz radničke klase, čime mu nedostaje društvenoga pedigrea. Zanimanje njegova oca izvor je šala među njegovim kolegama. Ravnatelj također ispravlja govor oca u telefonskom razgovoru, a boravak u školi financiran mu je stipendijom, što ravnatelju daje neprestane povode da ga podsjeća na koji način je u školu došao te da treba cijeniti iskazanu mu velikodušnost. Drugo zato što fizičkim izgledom, konstitucijom i snagom odudara od ostatka učenika, kojima služi kao predmet zlostavljanja. Nezavidan položaj u školi neprestano je istican činjenicom da nitko od kolega i nastavnika ne može zapamtiti njegovo prezime, pa ga u svakoj novoj situaciji različito oslovljavaju, iako je posrijedi inteligentan mladić s većom općom kulturom od kolega koje školska uprava i osoblje favoriziraju.
Propitivanje klasnih predrasuda te destruktivne muškosti biva postavljeno, no potom i razvodnjeno uvođenjem ljubavne priče. U školu dolazi novi profesor francuskoga jezika Babinot (Denis Menochet), a sa sobom dovodi intelektualno i umjetnički nastrojenu kćer Agnes (Pauline Ettiene). Ona se na prvu svidi Ambersonu, no njoj je zanimljiviji zgodni i naočiti Winchester (Jonah Hauer-King), sportska zvijezda škole i prototip prave muškosti, za kojega krivo poima da ima umjetničke i intelektualne kapacitete. Amberson stoga odlučuje pomoći Winchesteru u komunikaciji s djevojkom te na taj način stječe prijatelja, no Agnes se zaljubljuje u mladića koji nije ono što ona misli da jest. Dakle, scenaristi Luke Ponte i Freddy Syborn koriste obrazac ljubavnoga trokuta u kojem se jedan od aktera postavlja u poziciju drugoga kako bi se, u nedostatku samopouzdanja, približio voljenoj osobi, što rezultira određenom predvidljivošću cjeline. Ne možete se oteti dojmu da ste istu priču u nebrojenim manjim ili većim varijacijama jako puna puta imali prilike odgledati. Stoga se možete zapitati nude li nam Stari momci išta novo.MacDonald i scenaristički dvojac igraju na kartu povezivanja humornih i emocionalnih aspekata priče. Elementi komedije zabune nastoje se povezati s ismijavanjem maskulinističkih narativa te pretjeranog isticanja muškosti i naglašavanja sirove snage naspram intelekta. Sentimentalni vidovi priče, koji katkada upadaju u nepotrebnu patetiku, vezani su uz razvijanje ljubavne priče te nastojanje da se bude autentičan, a ne podilazi očekivanjima okoline. Pretjerana sporadična sentimentalnost mahom nije uspješno izbjegnuta u strukturiranju dijaloške komunikacije među protagonistima, gdje Ambersenove poduke Winchesteru djeluju kao motivacijske izreke s dna šalice kave.
Svijet Caldermounta redatelj prikazuje blago očuđeno. Posrijedi je zatvoren i izoliran prostor, napadno pravilnih geometrijskih oblika, gdje se veliki naglasak nastavlja na kult prošlosti i tradicije te u kojem imate dojam kao da je vrijeme odavno stalo. Napučen je živopisnim i često karikiranim likovima, poput zamjenika ravnatelja i trenera Hugginsa (Joshua McGuire) koji fizičkim izgledom svakako ne odgovara idealima muškosti koji se u školi traže, no vrlo je učinkovit u provođenju autoriteta. Ravnatelj (Nicholas Rowe) pasionirani je ljubitelj Shakespeareova stvaralaštva te ga navodno citira u svim zamislivim i nezamislivim situacijama, a pritom ga prilagođava vlastitim svjetonazorskim i poslovnim preokupacijama. Babinot je glasni Francuz koji se ne može prilagoditi školskim i kulturnim pravilima Engleske te je neuspješni pisac u potrazi za savršenom pričom.
Karikiranost likova povezana je s oblikovanjem niza bizarnih situacija i praksi koje se odvijaju u školi, a služe za ismijavanje njezina klasnog i općenito društvenog te svjetonazorskog ustroja. Stoga je poneke kritičare nagnalo da Stare momke usporede s opusom Wesa Andersona, što bi eventualno moglo proći kao lajt varijanta. MacDonald je u narativnoj linearnosti te karakternoj karikiranosti možda odveć jednodimenzionalan te mu nedostaje Andersenove suptilnosti, što ne znači da mu je ostvarenje sporadično bez šarma.© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 1. travnja 2019.
