Vješt balans između dvije uloge
Halla ide u rat (Woman at War), red. Benedikt Erlingsson
-
Posljednjih je godina islandska kinematografija vrlo aktivna i produktivna te bilježi zapažene rezultate na filmskim festivalima u svijetu - bilo da je riječ o seciranju ruralnoga života u zabitnim dijelovima otoka ili razmatranju urbanih okruženja i njihovih problema. Ujedno se pridružila i televizijskom boomu vrlo dobrom kriminalističkom serijom Zarobljeni (2015) Baltasara Kormakura. Ostvarenje Halla ide u rat još je jedan uspješan izdanak tog islandskog trenda, djelo koje vješto povezuje feminističke, ekološke i antikapitalističke tendencije. Halla iz naslova žena je srednjih godina koja živi u Reykjaviku te uspješno vodi mješoviti pjevački zbor. Prije pet godina predala je zahtjev za posvajanje djeteta. U slobodno vrijeme je ekološka i antikapitalistička aktivistica, „žena s planine“ - kako se potpisuje u svom manifestu, koja izvodi subverzije na visokonaponskoj električnoj mreži ne bi li osujetila rad lokalne tvornice aluminija. Srž njezina napada usmjerena je na kapitalistički establišment te velike zagađivače. Strani, napose kineski kapital, želi ulagati novac u islandsku tešku industriju, no iako ona pridonosi razvoju državne ekonomije te otvaranju radnih mjesta, njezini su učinci na ljudski okoliš i zdravlje dugoročno pogubni.
Redatelj Benedikt Elingsson već je u prethodnom ostvarenju O konjima i ljudima (Hross í oss, 2013) razmatrao odnos prirode i ljudi, napose u zabačenim dijelovima otoka, što je bilo prožeto humornim elementima. Halla ide u rat toj se temi ponovno vraća jer protagonistica osjeća iznimnu privrženost prirodi svoje zemlje. U filmu je protagonistica sagledana kroz dvostruku prizmu. S jedne je strane prikazana u urbanom okruženju, na svom radnom mjestu te u stanu, kao pristojna i cijenjena građanka koja vodi miran i lagodan život. Kadrovi su u tom segmentu uvijek ispunjeni različitim objektima koji upućuju na red i strukturu, postojanje određenoga sustava te građanskoga statusa. S druge strane, ispod te fasade, krije se energična aktivistica, gotovo akcijska junakinja, koja bježi od organa reda po islandskim pustopoljinama, a taj akcijski segment gotovo poprima farsična obilježja. Drugi je segment često ostvaren korištenjem totala koji prikazuju nepregledne islandske pustopoljine na kojima je čovjek gotovo neznatna točka, ali upućuju i na protagonističinu stopljenost s tom okolinom. Ujedno se poigrava njezinom zapravo humornom funkcijom akcijske junakinje i ratnice koja bježi od helikopterskih potjera, dronova, zaogrće se leševima uginulih životinja kao Leonardo DiCaprio u The Revenant (2015) Alejandra G. Iñárritua, dok je svjesna da ništa promijeniti ne može.
Balansiranje između dviju uloga dodatno komplicira činjenica da joj je usvajanje odobreno pa bi trebala posvojiti ukrajinsku djevojčicu Niku, čiji su roditelji i baka poginuli u ratu. Hallu tijekom radnje, napose u pogibeljnim ili napetim situacijama po nju, prati tročlani bend te ukrajinski folklorni trio koji sačinjavaju tri pjevačice koje izvode ukrajinske narodne pjesme. Posrijedi su artificijelni postupci koji upućuju na specifično oblikovanu filmsku stvarnost te postojanje demijurga iza cijele priče, koji usmjerava njezin razvoj i strukturiranje. Ovi glazbeni segmenti daju cjelini posebnu atmosferu. Ujedno predstavljaju i čimbenik dodatne psihologizacije junakinje jer se javljaju u iznimnim trenutcima.Njezin dvostruki život odražava i drugu dvojnost. Aktivizam te subverzije upućuju na postojanje društvene misije koja za cilj ima borbu protiv svih koji u ime kapitala niječu postojanje klimatskih promjena, što je humorno naznačeno u podzapletu kada Hallin manifest rezultira dinamičnom i žustrom javnom polemikom. Politički centri moći tako njezino humano djelovanje medijski izokreću te prikazuju kao svojevrsni terorizam te prijetnju ne samo nacionalnoj sigurnosti nego i ekonomskom prosperitetu. Halla ujedno prolazi i kroz osobnu preobrazbu potaknutu potencijalnim majčinstvom, pa njezine dvojbe proizlaze iz pitanja kako uskladiti dvije funkcije. Borba protiv kapitala Sizifov je posao, apsurdan i besmislen, jer i sama shvaća da ne može pobijediti.
Elingssonovo ostvarenje vješto povezuje ozbiljne teme s humornim elementima, napose ironijom i apsurdizmom (nemogućnost promjene, španjolski biciklist koji neprestano biva uhićivan) te brojnim i dobro izvedenim obratima u radnji. Veliki doprinos filmu dala je i glavna glumica Halldóra Geirharðsdóttir, koja se pojavljuje u dvostrukoj ulozi. Osim što odlično tumači Hallu, utjelovila je i njezinu sestru blizanku Asu, koja za život zarađuje kao yoga-guru te je njezin zamjenski posvojitelj.Ukrajinski segment filma, odnosno završnicu, treba zanemariti jer odveć stereotipno i orijentalistički prikazuje suvremenu Ukrajinu, no to je tek manja zamjerka inače vrlo dobrom ostvarenju.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 18. ožujka 2019.
