Nedorađeno i predvidljivo
Mula (The Mule), red. Clint Eastwood
-
Dok gledate Mulu, neprestano vas prati dojam da ste priču slične premise negdje već gledali, štoviše s istim redateljem, scenaristom i glavnim glumcem. Pritom su tri elementa ključna: stari, otuđeni i čangrizavi ratni veteran, pravi američki junak i zagriženi glasač republikanske stranke, potom američke etničke i rasne manjine koje ne idu pod ruku s njegovim poimanjem bijele i prave Amerike i naravno priča o osobnom iskupljenju kroz ponovno povezivanje s obitelji ili nalaženjem alternativne inačice obitelji. Neće vam biti pretjerano teško pogoditi da ove čimbenike sadrži Gran Torino, veliki kino-hit Clinta Eatwooda iz 2008. godine, u kojem je ujedno glumio glavnu ulogu a koji je napisao Nick Schenk. Navedeni je film bio veliki crowd pleaser u kojem se autor gotovo ironično poigravao s vlastitim statusom ocvalog američkog desničara, što ipak treba odvojiti od činjenice da je režirao neke od bitnijih američkih filmova u posljednjih tridesetak godina. Doduše, Eastwood je oduvijek svojim ulogama u kojima je do izražaja dolazio maskulinizam i herojstvo, prizivao tradicionalno poimanje svijeta i međuljudskih odnosa te nostalgiju za starom Amerikom koja odlazi u nepovrat pod teretom društvenih promjena i liberalizacije. Stoga u Gran Torinu rasist Walt Kowalski počinje mijenjati svoje zagrižene stavove želeći sugerirati da za pozitivnu promjenu te odbacivanje monstruoznih svjetonazora nikada nije kasno. Ogorčenost i ignorantnost put su u predrasude, što se može prebroditi uz dostatnu dozu empatije.Točno deset godina nakon što je dirnuo meka srca američke publike tako što je prihvatio azijske doseljenike i njihove potomke koji su počeli kolonizirati bijelu suburbiju, Eastwood snima gotovo remake Grand Torina, koji naslovljuje Mula. Ponovno je u središtu priča osobnog iskupljenja jer strastveni uzgajivač cvijeća Earl Stone nikad nije imao vremena za obitelj pa se sasvim otuđio od bivše supruge Mary (Dianne Wiest) i kćeri Iris (Alison Eastwood) te jedino održava kontakte s unukom Ginny (Taissa Farmiga). Više su ga zanimali društvo, odlasci u klub veterana Korejskoga rata te uzgajanje cvijeća. U poodmaklim poznim godinama lagodnom životu hipoteka čini kraj pa se protagonist igrom slučaja zapošljava kao mula u službi meksičkoga narko-kartela. Svoj posao obavlja vrlo revno, no u ključnom trenutku ga po prvi put ipak odluči zanemariti zbog obitelji. Eastwood kao da želi propitati patologije američkoga sna, pa njegov protagonist vjeruje da će ga obitelj prihvatiti kada bude imao novca te ih bude mogao financijski potpomagati, premda redatelj i scenarist Nick Schenk nikada ne sagledavaju uzroke financijske propasti te njegove veze s američkim ekonomskim uređenjem. Earlov gubitak kuće time je sveden na puki fabularni okidač bez da su se autori kompleksnije pozabavili ekonomskim segmentom, koji se mogao intrigantno povezati s narko-kontekstom i njegovim bujanjem.
Priča je predvidljiva jer znate gdje će završiti: u obiteljskom okrilju, jer ideologem američke obitelji je ono što svaki mainstream film treba podržavati a ne propitivati, pa je sve svedeno na fabularnu šablonu u kojoj nema mjesta iznenađenjima. Protagonist je kažnjen za svoju transgresiju, no za lišavanje slobode stekao je neprocjenjivu nadoknadu – primljen je nazad u obiteljsko okrilje te je dobio mogućnost da s kćeri i unukom ponovno izgradi odnos. Druga je stvar što Iris tijekom cijeloga filma bježi od oca kao vrag od tamjana, no nakon što on porazgovara s Mary na njezinoj samrtnoj postelji, iznenada i psihološki nemotivirano prihvaća ga raširenih ruku. Općenito je izmirenje izvedeno u klišeiziranoj i patetičnoj maniri, a njegovoj (ne)gledljivosti svakako nije doprinijela glumačka kreacija Dianne Wiest, koja je neobjašnjivo iritantno zaglumatala u ulozi Mary. Scena u kojoj umire desetak minuta čini se kao da traje unedogled, posebice kada neprestano odzvanja iritantni glas koji je glumica namijenila svom liku.Kao i u Gran Torinu tako je i u Muli uočljiv istaknuti rasni i etnički kontekst. Azijske doseljenike sada, aktualnosti radi, zamjenjuju meksički. Iznim detektiva Trevina (Michael Peňa), koji je tu poradi političke korektnosti, svi su likovi latinoameričkoga porijekla prikazani kao trgovci narkoticima koji djeluju na uništenju američke države jer je opskrbljuju velikim količinama narkotika te potiču razvoj organiziranoga kriminala. Scnearistički su nerazrađeni, papirnati i stereotipni. Naš dobri junak uspijeva se i s njima sprijateljiti, no ne uspijeva ih izvesti na pravi put. Njegove putešestvije američkom provincijom prizivaju film ceste, koji je redovito isticao principe slobode i nesputanosti te nudio mogućnost stjecanja iskustva za protagoniste. Ovdje se Earl često pokazuje kao bijeli spasitelj: na srednjem zapadu policajac zaustavlja njegove drugove iz narko-kartela a on ih brani; negdje usred ničega susreće afroameričku obitelj kojoj je pukla guma na automobilu; u svratišu ulazi u raspravu s lezbijkama na motorima te im sugerira gdje bi im mogao biti kvar u prometalima. Svugdje je uočljiv rakorak između Earlova poimanja svijeta, koje je zaostalo duboko u prošlosti, te novih društvenih vrijednosti. Navedeno je dodatno eksplicirano njegovim neprestanim opaskama o mobilnim telefonima te zombizaciji do koje su doveli.
Mula bi htjela biti djelo koje secira dinamiku obiteljskih odnosa te govori o osobnom preporodu, zatim film ceste, kritika američkoga kapitalizma, razmatranje o etničkim i rasnim odnosima, priča o srazu generacija i svjetonazora, crown pleaser. Ona je istodobno sve i jedno veliko – ništa, jer je scenaristički loše odrađena te lišena ikakvih konciznih idejnih preokupacija. Eastwood ili napravi jako dobar film ili krajnje beskrvno ostvarenje, a Mula je potonje. Scenarij je rutinski napisan i nedorađen, s kako sam naveo papirnatim likovima, napose agenata Colina Batesa (Bradley Cooper) i Trevina, te odveć predvidljivim situacijama i razrješenjima. Redatelj priču vodi odveć sporo i tromo za jedan film koji dobrim dijelom počiva na fabuli. U prvih šezdesetak minuta gotovo se ništa ne događa. Paralelno vođena naracija nije se pokazala kao najs(p)retnije rješenje. Policijski segment ostavlja dojam kao da je preuzet iz trećerazrednoga krimića te djeluje neorganski nakalemljeno na cjelinu.© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 11. veljače 2019.
