Mnoštvo narativnih rukavaca

Novine 1. sezona, red. Dalibor Matanić

• 
  
  Novinarski narativi uvijek su bili popularni među filmašima; uostalom, moderan je film stasao s djelom koje se bavi novinarstvom (Građanin Kane, 1941). U rasponu od Wellsova klasika preko Svih predsjednikovih ljudi (1976) Alana J. Pakule, Fincherova Zodiaca (2007) i Spielbergova The Post (2017) filmskim i televizijskim medijem prodefilirao je veliki broj novinara u pričama koje su isprepletale detektivske i/ili političke preokupacije s nastojanjem da se oblikuje društveni komentar. Novinari su, naime, svojevrsni detektivi informativnih medija pa se time povezuju dva elementa. Prvi upućuje na mogućnost stvaranja uzbudljivih priča u kojima istražitelji prate različite dokaze te interpretiraju znakove kako bi došli do saznanja o određenim društvenim zbivanjima i njihovim akterima. Drugi je vezan uz informativnu narav medija jer se uz njih veže vjera da nastoje objektivno i nepristrano obavještavati o zbivanjima oko nas. Navedeno bi trebali činiti čak i u onim trenutcima kada to određenim centrima moći ne odgovara, čime preuzimaju društveno emancipatorsku funkciju. Novinari su katkad u povijesti ostajali upamćeni kao otkrivatelji velikih afera te zlouporaba moći i položaja. Doba velikih i značajnih informativih medija odavno je prošlo, čega su svjesni i tvorci hrvatske serije Novine. Njihova se dnevna publikacija jedva održava na životu: naklada pada, oglašivača je sve manje, a političkih i inih pritisaka sve više. U kulturi koja je silovana nebrojenim informacijama pa se prosječan čovjek u tom kaosu više ne može snaći, nikome nije bitno što je istina a što izmišljotina, dok mediji sve više slugarski služe kapitalu ili pristrano centrima moći.

  Scenarist i autor serije, novinar i književnik Ivica Đikić te redatelj Dalibor Matanić radnju serije smještaju u redakciju imaginarnih dnevnih novina jednostavno nazvanih Novine, te odmah sugeriraju da su one zadnji bastion novinarske slobode i bedem protiv žutila u neimenovanom hrvatskom primorskom gradu. Druge novine u okruženju već su pod utjecajem različitih interesnih skupina, a tu sudbinu slijedit će i spomenuti dnevnik jer ga se namjerio kupiti lokalni tajkun Mario Kardum (Aleksandar Cvetković) kako bi spriječio izvještavanje o prometnoj nesreći sa smrtnim posljedicama koju je skrivila njegova majka Dubravka (Edita Karađole). Kao i svaki kolektiv, tako je i Novinin vrlo kompleksan: postoje tu osobni interesi, neostvarene ambicije, međusobne netrpeljivosti, ljubavne igre, pa priča jednim dijelom svoju dinamiku crpi i iz različitih, ispremreženih međuljudskih odnosa te njihovih reakcija na političke sile i zakulisne igre koje su izvan njihova utjecaja.

  
  
  Đikić i Matanić priču grade na nekoliko razina. Osobna je tako prožeta s društvenom, ekonomskom i političkom. Novine tijekom prve sezone postaju poprište političke bitke između licemjernoga gradonačelnika i budućega predsjedničkoga kandidata konzervativne stranke Ludviga Tomaševića (Dragan Despot) te spomenutoga Marija Karduma, a u nju je upleteno niz ljudskih sudbina, pozadinskih aktera ili pijuna u političkoj bitci. Sve ih povezuje beskrupulozna težnja za stjecanjem osobne dobiti te društvene moći i utjecaja bez obzira na sredstva i posljedice.

  Serija je nesumnjivo nadahnuta suvremenim televizijskim boomom, napose kriminalističkim te društveno-angažiranim serijama u kojima kriminalistički kontekst osigurava dobar panoramski zahvat u društvo te seciranje njegovih patologija. Primorski grad, kojeg glumi Rijeka, simbol je posttranzicijske države na Balkanu u kojem rođački mentalitet, nepotizam i korupcija caruju na svim razinama. Mediji, policija, sudstvo, ekonomija, politika ispremreženi su u svrhu stjecanja dobiti pojedinaca. Iza maske domoljublja krije se pljačka i osobni interesi, a pod krinkom očuvanja tradicionalnih vrijednosti, što je samo floskula za medije i javnost, javlja se patologija dok se istodobno guši sloboda izražavanja i djelovanja. Društvo u Novinama ogrezlo je u krajnje licemjerje i korupciju u luku od vrha do dna. Matanić izvrsno dočarava sumornu atmosferu, koja je lijepo dočarana fotografijom Danka Vučinovića. Neprestana kiša i naoblaka nad Rijekom dobro su iskorišteni da bi naglasili sumornu i depresivnu društvenu i političku atmosferu. Osobito je impresivna predanost kojom Matanić i Vučinović hvataju oronula i zapuštena pročelja nekadašnjega lučkoga grada te njegove ulice, napuštena industrijska zadanja, čija dezintegracija odgovara dekadenciji samoga društva. I jedno i drugo vidjelo je bolje dane koji se, kako se čini, neće tako brzo vratiti.

  
  
  Društveno-političko seciranje proželo se s nastojanjem da se ocrtaju psihologija i proživljavanja niza likova na koje prikazani događaji utječu pa serija tendira privatna iskustva uklopiti u širi društveni kontekst kako bi ostvarila panoramski zahvat u goruća pitanja.  Problem nastaje zbog velikog broja likova i njihovih ispremreženih odnosa. Serija kao duži i rastezljiviji format od standardnog igranog filma to omogućuje, no i ona ima svoje granice. Iako Matanić dobro strukturira priču, prva sezona ostavlja dojam da mu je sporadično bilo teško voditi sve narativne rukavce te se usredotočiti na ono što je bitno. Razrješenje kriminalističkog segmenta priče neprestano je retardirano događajima iz svakodnevnoga života likova, kojih je mnogo pa je sve to trebalo uzeti u obzir, čime serija sporadično postaje troma. Manji broj epizoda, primjerice osam, dao bi cjelini na dinamici te bi posljedično smanjio prazni hod. Zanimljivo je da je radnja vezana uz novinarski kontekst, no novinari najmanje pišu i razotkrivaju koruptivno djelovanje. Dijalozi su dobro strukturirani i tečni, što nije mala stvar, a glumačka ostvarenja poprilično dobra i prirodna, napose Branke Katić. Čak i određena teatralnost Dragana Despota odgovara naravi njegova lika, političkoga glumca.

  Novine će ostati upamćene i kao prva hrvatska serija koju je za međunarodno prikazivanje otkupio Netflix, čime se i domaća produkcija uključila u streaming revoluciju, što će pridonijeti vidljivosti i internacionalizaciji.

   

  © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 11. veljače 2019.  

Piše:

Dejan
Durić