Pitanje rodnog identiteta

Djevojka (Girl), red. Lukas Dhont



  • Djevojka
    u hrvatska kina stiže s bogatom popudbinom nagrada s uglednih filmskih festivala. Debitantsko djelo belgijskoga redatelja Lukasa Dhonta, nadahnuto pričom o transrodnoj djevojci Nori Monsecour koja je željela postati balerina, osvojilo je FIPRESCI-jevu nagradu u kanskom programu Un Certain Regard, u kojem je Victor Polster proglašen najboljim glumcem, Dhont je na istom festivalu osvojio Zlatnu kameru, a film Queer palmu. Uz navedeno je bio, među ostalim, nominiran i za Zlatni globus u kategoriji najboljega filma izvan engleskoga govornoga područja. Kako možemo vidjeti, ostvarenje je podjednaku pažnju privuklo u kontekstu umjetničkih festivala i mainstream filmskih nagrada, što je svakako zanimljiva činjenica koja možda može nešto sugerirati i o njegovu odnosu prema tematici.

    Tematika i problematika Dhontova filma u eri poticanja inkluzivnosti i vidljivosti manjinskih skupina kao i velikoga problema transfobije svakako odgovara duhu vremena. Posrijedi je ostvarenje koje nastoji secirati intimne preokupacije te društvene interakcije protagonistice. Lara (Victor Polster) se s ocem i mlađim bratom preseljava u novi grad kako bi tamo nastavila školovanje te se upisala na uglednu plesnu akademiju jer želi postati balerina. Već je motivom preseljenja naznačena određena dvojnost, koja se razvija u kontekstu rodne problematike, ali i odnosa okoline naspram Lare. Obitelj je tako valonska, no seli se u flamanski dio.



    Redatelj priču razvija pregledno, linearno-kronološki, polaganim tempom kako bi naznačio dva plana. Prvi se odnosi na relaciju protagonistice i okoline: nova škola i razredne kolege, zatim interakcije u baletnoj školi, obitelji te psiholozi i doktori. Lara naoko odrasta u okolini koja je podupire, što se napose vidi u ponašanju njezina zabrinuta oca i liječnika, no s kolegama je ponešto drugačije. Iako nikada ne doživljava izravnu diskriminaciju, vršnjaci je doživljavaju kao drugačiju, gotovo egzotičnu te su fascinirani njezinim anatomskim karakteristikama do razine koja graniči s fobičnim. Druga se odnosi na Larin intimni svijet te način kako se suočava s okolinom te čekanjem na operaciju promjene spola. Sve te male svakodnevne sitnice ostavljaju veliki trag na njezino psihičko i tjelesno stanje dok postaje sve nestrpljivijom s obzirom na zahvat koji čeka.

    Dhontu nisu bila potrebna sižejna poigravanja jer nastoji da cjelina djeluje kao isječak iz života. Stoga je djelo više usmjereno na međuljudske odnose i psihologiju, nego na događajnost i razvedenost fabule. Veliki i dramatični obrati te otkrića sasvim izostaju kako bi se naglasio polagani protek vremena svakodnevnoga života dok Lara nestrpljivo i mukotrpno čeka na događaj za koji smatra da će označiti trenutak njezina samoostvarenja.

    Victor Polster odlično je utjelovio glavnu protagonisticu i njezina nestrpljenja. Naglasak je pritom na liku – njezinoj psihologiji i emocijama, što je naznačeno uporabom meditativnih krupnih planova Larina lica, koji se izmjenjuju u sporom ritmu. Film je doduše mogao biti kraći kojih petnaestak minuta. Pritom je vrlo evidentno da je redatelj uvelike usmjeren na tjelesnu dimenziju protagonistice. Djevojka vrvi kadrovima koji ocrtavaju Larinu još uvijek mušku tjelesnu konstituciju, koja je u raskoraku s njezinim rodnih identitetom. Ona se neprestano, u iščekivanju fizičkih promjena, promatra, a redatelj je podjednako fasciniran promatranjem protagonistice, napose njezine tjelesne komponente, što katkada gotovo graniči s voajersko-fetišističkim prodorom u svijet intime. Lara često reagira kada otac nesmotreno upada u njezinu sobu dok se oblači jer to doživljava kao intruziju u njezinu osobnu sferu. Međutim, Dhont gotovo isto čini kamerom.



    Unatoč brojnim nagradama i pohvala dijela kritike, recepcija filma bila je podosta podijeljena. Djevojka je izazvala veliki val kriticizma te negodovanja, napose iz perspektive transrodnih filmskih kritičara i kritičarki, koji su redatelju uputili brojne prigovore vezane uz tretman problematike. Zasmetala im je spomenuta činjenica da autor toliki naglasak stavlja na tjelesnu komponentu u životu protagonistice te anatomske aspekte njezina identiteta, kao da je to jedino što Laru određuje. Posebice se pod udarom našao motiv penisa, koji Lara skriva tako što ga lijepi ljepljivim trakama, čime u konačnici izaziva urinarnu infekciju zbog koje njezina operacija biva odgođena. Dhontu su spočitavali da se naspram protagonistice odnosi kao njezini školski kolege. Problematično je bilo i tjelesno sakaćenje u završnici jer kompleksnost identiteta svodi na pojednostavljeno pitanje imanja ili ne imanja određenoga dijela tijela ili organa.

    Proturječnim stavovima, pohvalama i kritikama Djevojka pokazuje da je intrigantno djelo koje može potaknuti javnu raspravu vezanu uz medijski, napose filmski tretman tematike transrodnosti te time doprinijeti boljem i hrabrijem raščlanjivanju problematike.


     

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 28. siječnja 2019.  

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji