Autentičan vizualni dojam

Marija, kraljica Škotske (Mary Queen of Scots)

• 
  
  Teško je ne komentirati film Marija, kraljica Škotske i njegovu relevantnost u kontekstu ženskih pokreta i marševa za ravnopravnost spolova u svim segmentima života. Tako nam debitantski uradak redateljice Josie Rourke na velikom platnu donosi povijesnu dramu baziranu na biografskom prikazu života dviju velikih žena - kraljice Škotske Mary Stuart, koju utjelovljuje Saoirse Ronan i kraljice Elizabete I. (Margot Robbie). Radnja počinje 1561. povratkom osamnaestogodišnje Marije Stuart u Škotsku nakon smrti supruga - kralja Francisa II. kao zakonske vladarice Škotske, kojom su u međuvremenu vladali regenti, i nastavlja pratiti živote dviju kraljica, njihov međusobni odnos, probleme s kojima se nose okružene muškarcima koji ih raznim manipulacijama i spletkama iskorištavaju za vlastite interese.

  Najdojmljiviji dio filma svakako je briljantna izvedba glavne glumice. Ronan se već u ranim dvadesetima profilirala kao jedna od najtalentiranijih mladih glumica. U ulozi Marije, kraljice Škotske, Ronan donosi spektar emocija prolazeći put od mlade djevojke, ljubavnice, vladarice, majke, sestre i mučenice, majstorski ih uklapajući u osebujan lik koji nam predstavlja. Radnju uz Seoirse Ronan nosi i impresivna Margot Robbie koja u filmu doživljava potpuni preobražaj. Od inače privlačne glumice uz pomoć prostetike, povećanog nosa, izrovanog lica zahvaćenog teškim slučajem boginja i otpale kose, Robbie utjelovljuje kraljicu Elizabetu I., naizgled čvrstu i sposobnu vladaricu koja s ponosom nosi krunu i povlači poteze u interesu naroda kojim vlada. Obje žene okružene su muškarcima čija bi primarna uloga trebala biti savjetovanje i djelovanje u korist naroda i političkih interesa svojih kraljevina, no obje su konstantno izložene spletkarenju i zakulisnim igrama istih muškaraca koji Mariju i Elizabetu koriste kao marionette za vlastite interese i probitke, potiču ustanke, pobune, ratove i nameću brakove. Rourke u filmu jasno donosi razliku između dviju kraljica u načinu na koji se svaka od njih postavlja prema okolnostima u kojima vladaju, načina na koji reagiraju pod utjecajem muškaraca i općenito akcija koje poduzimaju. Posebice je istaknut razvoj odnosa između Marije i Elizabete od njegova nastanka, kada je očita međusobna naklonost zbog iznimne pozicije koje obje žene obnašaju - postoji osjećaj poistivjećivanja i uzbuđenja prilikom planiranja sastanka, no pod intenzivnim utjecajem i nastojanjima da ih se distancira, razdvoji i sukobi, žene ostaju paralizirane. 

  
  
  Bitan segment filma zauzima i religija. Događaji koje film opisuje odvijaju se u sjeni protenstantske Reformacije, povijesnog odvajanja Engleske od Katoličke crkve, koju je proveo Henrik VIII. – otac Elizabete I. S obzirom na to da je Marija u tada već većinski protestantskoj Engleskoj bila katolkinja i priznavala Papu kao crkvenog poglavara, morala je navigirati između brojnih ustanaka i prosvjeda protiv naklonosti Katoličkoj crkvi. U protestantskoj Engleskoj kralj odnosno kraljica obnašaju ulogu glavnog crkvenog poglavara, što je Mariji predstavljalo dodatnu prepreku u cilju ujedinjenja Škotske i Engleske.
  
  Josie Rourke vrlo inteligentno uspijeva u onom u čemu je holivudski prikaz povijesnih drama često manjkav, a to je uvođenje rasne raznolikosti u sliku dvora šesnaestog stoljeća u obliku dvorskih dama i savjetnika. Josie u film unosi i iskustvo svojeg kazališnog rada, što se ponajprije očituje u ugodnosti kojom glumci odišu obučeni u raskošne dvorske kostime koji uvelike pridonose autentičnosti vizualnog dojma.

  
  
  Marija, kraljica Škotske uradak je koji, bez obzira na stoljeća distance od današnjice, djeluje nevjerojatno aktualno i svježe. Neizbježno se nameću pitanja koliko se položaj žene u društvu promijenio, što je postignuto na području socijalnih pitanja, pitanja jednakosti i muško-ženskih odnosa, pitanja koja ostavljaju gorak okus nakon filma jer odgovori na njih ne zadovoljavaju…

  
  © Željko Anzulović, FILMOVI.hr, 21. siječnja 2019.  

Piše:

Željko
Anzulović