Promašeno i neshvaćeno
Kuća magičnog sata (The House with a Clock in Its Walls), red. Eli Roth
-
Mistery-roman za mlade Johna Bellairsa Kuća magičnog sata, nastao 1973., prvi je u nizu od dvanaest naslova koji opisuju dogodovštine siročeta pod skrbi otkačenog ujaka-čarobnjaka – warlocka ili grabancijaša, a koje se inicira u uzbudljivi svijet drevne magije, prirodne čovjekove sile inicirane vjerom u vlastite sposobnosti, razlikovanja dobra od zla i razumijevanja čudesa svijeta koja nas okružuju, poručuje kroz njegove pustolovine Bellairs.
Humanu i nostalgičnu potku romana, koji načima i neke mučne teme (strahote ratovanja, gubitak voljenih), redatelj doduše inicira, no posvemašnje ih zagušuje gomilom generičkog CGI-ja, kojima očigledno daje prednost u strahu od potencijalne nezainteresiranosti ciljane publike nad djelom koje odiše aurom nostalgičnih staromodnih obiteljskih fantazija à la Casper (1995) Brada Silberlinga, Hokus Pokus (Hocus Pocus, 1993) Kennyja Ortege, dahlovskih Vještica (The Witches, 1990) Nicolasa Roega i Matilde (1996) Dannyja DeVita, pa čak i Obitelji Addams (The Addams Family, 1991) Barryja Sonnenfelda odnosno Čarobnjakovog učenika (The Sorcerer's Apprentice, 2010) Jona Turteltauba, posljedično poprimajući auru tematskog parka Kuće strave i užasa s brojim i raznolikim mehaničkim spookerima.
Ne preuzimajući pritom puno od makabralno atmosferičnih i imaginativno mračnih ilustracija Edwarda Goreya, predstavljenih u Bellairsovoj knjizi, produkcijski dizajn pokušava balansirati između trashy horror-show artefakata oživjelih malevolentnih bundeva i lutaka i vintage-karaktera dobrih vještica u stilu Mary Poppins i Nanny McPhee te pokazuje nesporni utjecaj kako na recentne Goosebumps Roba Lettermana (koje uskoro očekuje i premijera nastavka Goosebumps 2: Haunted Halloween Arija Sandela) tako i knjišku (i parcijalno filmsku) nizanku Niz nesretnih događaja (A Series of Unfortunate Events) Daniela Handlera (aka Lemonyja Snicketa).
Pridoda li se navedenom oslanjanje na skatološki humor, također vjerojatno zbog podilaženja publici, dolazimo do promašenog i neshvaćenog izvornog koncepta djela, pa ostaje za nadati se da će ostali nastavci (jer evidentno je da je riječ o začetku nove franšize), dobiti senzibiliziranijeg redatelja koji će možda moći popraviti nastalu štetu.
Film vapi i za promjenom glavnog malog glumca Owena Vaccara, izuzetno bezličnog i mlačnog u povjerenoj mu roli; puno bi bolji odabir bio izuzetan, filmičan Sunny Suljic, znan iz Lanthimosovog Ubojstva svetog jelena (The Killing of a Sacred Deer, 2017), ovdje u ulozi donekle zanimljivijeg ambigvitetnijeg karaktera rastrganog između interesa za magijskim i želje za popularnošću. Ponajboljim dijelom tako ostaju ljubavno retro-prepucavanje duhovitih dijaloških duela u maniri screwball-komedija između udomitelja ujaka (Joe Black) i čarobnice (Cate Blanchett), koji podcrtavaju opću auru djela kakva je bazno i zamišljena.© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 17. prosinca 2018.
