Pažljivo strukturirana cjelina
Izgaranje (Boening), red. Chang-dong Lee
-
Izgaranje, inače ekranizacija pripovijetke Harukija Murakamija, otvara se motivom slučajnoga susreta. Dvadesetogodišnji dostavljač Jongsu (Ah-In Yoo) tijekom radnog vremena susreće hostesu Haemi (Jong-seo Jeon), djevojku koja mu je bila susjeda tijekom odrastanja u južnokorejskoj provinciji. Taj je susret okidač za nastanak kratke i intenzivne veze koja se mijenja kada djevojka otputuje u Afriku te zamoli mladića da joj pričuva mačku. Haemi se iz Afrike vraća s bogatim mladićem Benom (Steven Yeun), nakon čega nastaje neobičan odnos između troje protagonista iz kojega djevojka u jednom trenutku nestaje.Redatelj otvara film u maniri romantične drame u kojoj dolazi do iznenadnoga susreta dvoje stranaca, koji započinju kratku no intenzivnu vezu. Nakon toga dolazi do svojevrsne intruzije jer se pojavljuje nova osoba koja remeti prijašnji sklad dvoje ljudi. Naposljetku se djelo u posljednjoj trećini promiče u triler kada djevojka netragom nestaje pa se gledatelj počinje pitati je li uopće postojala i je li možda posrijedi poigravanje odnosnom stvarnosti i fikcije s obzirom na književne aspiracije protagonista. Cjelina je presvučena velom paranoidnog i oniričkog. Djevojka je poput mačke koju Jongsu na početku čuva: navodno je u stanu, no skriva se od njega. Kasnije kada djevojka nestaje, mačka se pojavljuje u Benovu stanu, što protagonista upućuje na indiciju da su njih dvoje u možda u nekakvom odnosu urote, ali podcrtava i činjenicu da je možda središnji odnos u filmu onaj između Jongsua i Bena, dakle dvaju mladića.
Jongsu je završio kreativno pisanje te želi postati uspješan spisatelj, no nikako ne može započeti prvi roman. Njegove kreativne i umjetničke aspiracije neprestano su sputavane egzistencijalnim uvjetima u kojima se našao. Ne može pronaći stalno zaposlenje pa je s vremena na vrijeme primoran prihvaćati slabije plaćene poslove nadničara; otac mu je u zatvoru zbog sukoba s organima vlasti poradi farme koja propada i o kojoj se Jongsu mora sada sam brinuti; majku nije vidio šesnaest godina; a obećavajuća veza s Haemi dolazi pod upitnik zbog zagonetnoga Bena. Uz navedeno, protagonist je podosta introvertiran te teško uspostavlja odnose s okolinom.
Haemi djeluje kao tipična djevojka iz susjedstva, no kako protagonist, tako ni gledatelj ništa o njoj ne saznaje. Ona je poput korejske Holly Golightly: nema jasnoga porijekla, zaposlenja, prijatelja, pa je njezin cijeli društveni i osobni identitet poprilično eluzivan. Jongsuu priča dvije priče. Prva je vezana uz događaj iz djetinjstva kada ju je navodno nazvao ružnom. Druga referira na situaciju kada je upala u bunar u selu u kojem su živjeli i dugo vremena plakala dok ju on nije spasio. Jongsu se ničega od toga ne sjeća pa čak započinje malu potragu za bunarom kako bi dokazao da mu djevojka ne laže. Haemi je entitet koji neprestano lebdi na granici stvarnosti i fikcije te možda uopće nije nestala jer zapravo nije niti postojala. Ona je katalizator odnosa među muškarcima te je predmet njihova interesa, no erotske i eventualno emocionalne nijanse odnosa postoje samo da bi se naglasilo rastuće rivalstvo mladića koje je najmanje vezano uz posjedovanje djevojke, često prikazane iz subjektivnog očišta muških protagonista te njihova objektivizirajućega pogleda. O Benu također ništa ne saznajemo, osim da je strašno bogat, no njegova pozadina, porijeklo, izvor bogatstva, zanimanje, ostaju nepoznanice.Zbog književnih afiniteta protagonista, djelo je prožeto intertekstualnim referencama na zapadnjačku književnost, napose klasike. Jongsu govori Benu da mu je jedan od najdražih pisaca William Faulkner te mu sugerira da ga pročita. Fascinaciju američkim autorom koji se bavio podnebljem juga tumači činjenicom da u njegovim pričama pronalazi sličnosti s vlastitom životnom pričom i egzistencijalnom situacijom. Dekadencija američkoga juga te opozicija ruralno-urbano tako je prispodobiva s dekadencijom korejskoga sela, napose Jingsuova oca te njegovim interakcijama s višim društvenim slojevima. Jongsu je također nalik Faulknerovim protagonistima dvojbenoga društvenoga položaja. S druge strane, Jongsu govori Haemi, u pomalo ljubomornom ispadu naspram Bena, da je on korejski veliki Gatsby, aludirajući na lik u istoimenom romanu F. Scotta Fitzgeralda. Kada ga pita za objašnjenje, kaže da je Južna Koreja puna Gatsbyja – bogatih mladih ljudi koji ništa ne rade da bi novac zaradili i čije je porijeklo novca nepoznato ili čak sumnjivo. Time se u razmatranje uvodi šira problematika klasa i društvenih hijerarhija te odnosa moći i kapitala, što iz prikrajka utječe na međuljudske interakcije likova.
U filmu se neprestano uočava raskorak između različitih svjetova – ruralnog i urbanog, bogataškog i radničkog, stvarnosti i fikcije, koja je dodatno pojačana spomenutim intertekstualnim referencama. Društvena dimenzija u Izgaranju je izrazito prisutna te je povezana s rastućim osjećajem niže vrijednosti, poniženja i frustracija koje Jongsu osjeća. To je dodatno produbljeno podzapletom s plastenikom, koji suptilno sugerira da Ben može činiti što ga je volja jer je bogat za razliku od Jongsuova oca koji društvu mora platiti za svoju transgresiju.
Redatelj neprestano nastoji držati gledatelja u perspektivi introvertiranoga Jongsua pa je naglasak stavljen na nepouzdano i ograničenu perspektivu koja nastoji odgonetnuti što se dogodilo s djevojkom u koju je zaljubljen. Protagonist je redovito smješten u odnos supostavljanja s ekstrovertiranom dvojkom te svijetom u kojem osjeća nepripadnost, a pokušaj pisanja predstavlja nastojanje da stvori sebe kroz pisanje.Izgaranje je znakovit naslov jer sama imenica upućuje na proces – izgaranje je nešto što traje te uključuje procesualnost. Osim što posrijedi može biti doslovan proces u kojem netko ili nešto izgorijeva, može se, kao u slučaju ovoga filma, koristiti u prenesenom značenju, koje referira na stanje psihe i osjećaja glavnoga protagonista. Jongsu sigurno, ali polagano izgara, što dovodi do nasilnoga čina u završnici, koji nikada nije dobio jasnu motivaciju i povod, no možda je ostao naznačen u svemu što je tijekom priče ostalo neizrečeno.
Djelo je vrlo atmosferično, čemu doprinose glazbena podloga Mowga te odlična fotografija Kyunga-pyo Honga, koja vješto kontrastira u vertikalnoj maniri prenapučeni, zbijeni Seoul te u horizontalnoj maniri provinciju u propadanju. Pritom je redatelj Chang-dong Lee, poznat po hvaljenom ostvarenju Poezija (Shi, 2010), ritam uskladio s naslovom i gradirajućim osjećajima glavnoga lika. On je frustrirajuće spor kako bi dočarao rastuće tenzije u Jongsuu te naznačio mogućnost njihove eskalacije kroz pažljivo strukturiranu cjelinu od triju segmenata. Prvi otpada na upoznavanja i razvoj veze, drugi na povratak djevojke iz Afrike, a treći na razdoblje njezina nestanka, što prati razvijanje Jongsuova i Benova homo-socijalnog odnosa.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 5. studeni 2018.
