Adolescentska bajka
S ljubavlju, Simon (Love, Simon)
-
Film Grega Berlantija u prvom kvartalu ove godine pobudio je popriličan interes stručne javnosti i publike. Novinski natpisi nastojali su sugerirati kulturološku važnost ove tinejdžerske drame s primjesama komedije intrige, ponajprije iz razloga što je naslovni lik, srednjoškolac Simon (Nick Robinson), svjestan svoje seksualne orijentacije, no još uvijek ima problema s otvaranjem prema obitelji i okolini. Pritom započinje svojevrsnu online romansu s nepoznatim Blueom, koja se odvija putem sve dinamičnije razmjene e-mail poruka. S ljubavlju, Simon tako biva usmjeren na dvije vrste potraga. Prva je psihološke naravi te je vezana uz protagonistovo nastojanje da se uhvati ukoštac s vlastitim seksualnim identitetom te strahom od reakcije okoline. Druga je gotovo detektivska: na temelju sitnih indicija, Simon nastoji odgonetnuti identitet svoje ljubavi, odnosno koji se od njegovih školskih kolega krije iza imena Blue.Mediji su prije nekoliko mjeseci smatrali da je Berlantijevo ostvarenje bitno iz razloga što je jedan od rijetkih primjera u kojem je glavni lik gej i to u mainstream produkciji koja igra na kartu toga da se svidi nešto široj publici. U plemenite pobude redatelja te scenarista Elizabeth Berger i Isaaca Aptakera nećemo sumnjati, no kao činjenica ostaje evidentno da Hollywood nikad nije bio brz u reakcijama, osim kad mu je to, naravno, najviše odgovaralo. Producenti uvijek pažljivo osluškuju bilo publike pa znaju vrlo promptno reagirati na tematiku i problematiku koja se u određenom trenutku pokazuje aktualnom kako bi je dobro unovčili. Redovito je posrijedi tip problematike koji korespondira sa suvremenim ekološkim, gospodarskim, znanstvenim ili društvenim kretanjima. Primjerice, epidemija određenoga virusa negdje u svijetu i medijski senzacionalističko praćenje slučaja vjerojatno će rezultirati serijom filmova katastrofe koji će nastojati zaraditi na histeriji koju su mediji proizveli.
Međutim, kada je u pitanju problematika i tematika koja se kosi s tradicionalnim obiteljskim vrijednostima i interesima šire srednjostrujaške publike, onda će se Hollywood ponašati ziheraški, kalkulirat će i paziti. Zato određena tematika i likovi vrlo sporo prodiru u mainstream produkciju, što je evidentno po LGBTQ tematici i karakterima. Stoga je u slučaju S ljubavlju, Simon pretjerano govoriti o nekakvoj revolucionarnosti jer studijski koncerni odrađuju ono što je američki nezavisni film činio još devedesetih godina prošloga stoljeća te čime se nastavio baviti do naših dana, pa ostvarenje više svjedoči o tome da veliki studiji vole igrati na sigurno nego što nastoje biti relevantni i društveno progresivni. Potonje i zarada često ne idu ruku po ruku i tamo su toga poprilično svjesni, što se vidi i po reprezentaciji seksualnih manjina u srednje i visokobudžetnim holivudskim naslovima.Berlanti i njegovi scenaristi posežu za naslijeđem filmova o odrastanju, koji su redovito smješteni u srednjoškolsko okružje te idilične američke suburbije, nalik umivenim kulisama televizijskih serija koje propagiraju istinske američke vrijednosti i duh. S jedne strane nalaze se sve otegotne okolnosti odrastanja, a s druge je strane često okrutno srednjoškolsko okruženje s čvrsto postavljenom hijerarhijom između popularnih i nepopularnih pojedinaca i skupina. Proces preživljavanja u takvom ozračju rezultat je sposobnosti pojedinca da pregovara svoj put kroz različite skupine te pronađe vlastito mjesto, usprkos zlostavljački nastrojenim pojedincima i potencijalnim nerazumijevanjima. Nije teško primijetiti da S ljubavlju, Simon sadrži sve stereotipe, klišeje i tipove likova inače poznate iz sličnih narativa, samo što navedeno nastoji filtrirati kroz prizmu protagonista koji kaže da je uvijek vodio običan život nalik onome njegovih vršnjaka, ali da ima tajnu. Djelo svoju izvornost i relevantnost tako brani promjenom perspektive, odnosno vidokruga iz kojega se osvjetljavanje vrši. Sve ostalo standardno je umiveno: prijatelji su puni razumijevanja pa će u konačnici prijeći preko Simonovih pogrešnih poteza, mali potresi u obitelji bit će razriješeni sveopćim prihvaćanjem, a i Blue će se u završnici razotkriti. S ljubavlju, Simon adolescentska je bajka u kojoj se protagonisti koji žive u svijetu raznih društvenih mreža i dinamičnih matching servisa, vrlo staromodno i romantično dopisuju klasičnim servisima elektroničke pošte jer bi zemna pošta ipak bila za nijansu previše. Cjelina je sporadično duhovita i razigrana, no kao što rekoh, malo toga neviđena nudi.
Ima nešto u djelu od poetike i estetike televizijskih serija, možda i stoga što je redatelj zanat vježbao upravo u takvom tipu produkcija. Dok gledate Love, Simon kao da gledate spin off, recimo, Trinaest razloga zašto (13 Reasons Why): čak su i glavni likovi fizički i načinom glume slični, a i dijele neke od glumaca poput Katherine Langford, koja ponovo glumi najbolju prijateljicu glavnoga lika potajno zaljubljenu u njega, te Milesa Heziera. Berlantijev film djeluje kao kompilacija best off trenutaka jedne televizijske serije te u priči vidim potencijal da se razradi u jednu sezonu od deset nastavaka, što za nju ne bi uopće bio loš format.Scenaristi su se svakako više trebali potruditi oko likova i njihova profiliranja, posebice sporednih, koji djeluju odveć papirnato. Moglo je proći i bez pretjerane patetike, no ona je očito sastavni dio žanrovskih konvencija. Politička korektnost drugi je par rukava i njezina kalkulantski napadna prisutnost je nešto što očito postaje samo sebi svrhom, ali i strašno iritira.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 18. lipnja 2018.
