Recikliranje već viđenog
Solo: Priča iz Ratova zvijezda (Solo; A Star Wars Story), red. Ron Howard
-
Da kojim slučajem pakao postoji, mogao bih navesti nekoliko situacija koje bi mi, da sam na njih osuđen, predstavljale ultimativni užas. Jedna je neprestano ponavljanje istog, odnosno zarobljenost u trajno istoj priči koja se ponavlja i ponavlja do iznemoglosti u različitim, tek neznatno variranim inačicama. Suvremeni Hollywood nalik je na tu paklenu priču jer je zadnja dva desetljeća zarobljen u kreativnom mrtvilu trajnog ponavljanja istog. Kad gledate sve te adaptacije stripovskih predložaka te uzmete u obzir štancanje nebrojenih nastavaka, vrlo brzo shvatite da se Hollywood naveliko reciklira, što je došlo do razine da navedeno nitko više niti ne nastoji sakriti. Slična je situacija i sa svemirskom sagom Ratovi zvijezda. Moja tvrdnja da će Disney, nakon preuzimanja Lucasfilma, pokušati na sve moguće načine kapitalizirati ulov, vrlo se brzo obistinila. Ne samo da su ubrzo snimili dva dijela nove trilogije, nego su pokrenuli i dva spin offa, koja nude mogućnosti za brojne nastavke. Prvi je Rogue One: priča iz Ratova zvijezda (2016) Garetha Edwardsa, a drugi je Solo: priča iz Ratova zvijezda (2018) Rona Howarda. Potonji nam signalizira da svaki od bitnih i manje bitnih likova u serijalu ima svoju predpovijest. Spomenuto znači da će se regularni i spin off filmovi Ratova zvijezda vjerojatno snimati od sada do vječnosti. A koliko su u Disneyju pohlepni, vjerojatno ćemo u formi trilogija gledati i životne pustolovine roditelja trenutačno aktualnih likova, a kada ponestane ideja i djedova te moguće i potomaka u rasponu od djece do unuka.Solo je imao turbulentan put do kinodvorana, što je vrlo simptomatično. Scenarij koji je počeo pisati veteran serijala Lawrence Kasdan (Vrelina tijela), morao je završiti njegov sin Jonathan jer je tata trebao scenaristički pripomoći Sili koja se budi (Star Wars: The Force Awakens, 2015) J. J. Abramsa. Potom su kao redatelji angažirani Phil Lord i Christopher Miller, najviše upamćeni po animiranim naslovima Cloudy with a Chance of Meatballs (2009) i The Lego Movie (2014) te komediji 21 Jump Street (2012). Međutim, dvojac je ubrzo otperjao sa seta Sola zbog, kako se to umiveno i velom tajne zaogrnuto kaže, kreativnih nesuglasica s producentima, a na njihovo je mjesto uletio redateljski veteran Ron Howard (Apollo 12, Ucjena, Genijalni um, Da Vincijev kod). Rošade oko redatelja pokazuju jednu bitnu stvar, koju Lord i Miller nisu uspjeli shvatiti. Kad se radi unutar velikih filmskih projekata, najmanje je bitna kreativnost redatelja te njihove originalne ideje, a posebice nekonvencionalna rješenja. Svaki dugovječni serijal, u rasponu od Jamesa Bonda do Ratova zvijezda, počiva na ustaljenom i prepoznatljivom setu normi i konvencija koje treba poštivati.
Zadatak redatelja je da ih slijedi, a ne da ih propituje ili subverzira. Tek unutar navedenoga redatelj eventualno može pokušati prošvercati neke od svojih ideja. Uz spomenuto, druga bitna stavka oko koje treba paziti su producentska očekivanja, jer oni ulažu novac te imaju jasnu viziju što u financijskom smislu od projekta žele dobiti natrag. Zato je Ron Howard savršen izbor za ostvarenje poput Sola: priče iz Ratova zvijezda. Taj je filmaš u zadnjih tridesetak godina s razlogom bio jedan od potpornih stupnjeva srednjostrujaškoga Hollywooda. Spretan zanatlija, no nikad odveć originalan i maštovit autor, Howard je uvijek znao nenametljivo ispričati priču tako da logika njezina izlaganja, sižejna poigravanja i sadržaj ne remete identifikacijske procese gledatelja. Howardovo strogo poštivanje vremenske kronologije, jasan stil, povezivanje dramskog i komičnog s patosom, naglasak na obiteljskim vrijednostima, zabavljačke tendencije učinile su od njega idealnog redatelja za svaki projekt koji računa na široku publiku, ali i redatelja koji je idealna zamjena za sve one filmaše koji dobiju otkaz zbog kreativnih i inih nesuglasica s producentima, što možda u konačnici i nije najbolja referenca koju možete dobiti.Radnja Sola odvija se deset godina prije priče koju smo pratili u Ratovima zvijezda: nova nada (1977) Georgea Lucasa. Kako se iz naslova da naslutiti, ponovno imamo priču, slično kao u Rogue One, o rađanju junaka. Većina naslova iz Ratova zvijezda varira iste arhetipske motive i likove, a jedan od njih je upravo narativ o rađanju junaka, temeljen na dobro znanim konvencijama romanse, pa se pitate koliko se puta može odgledati istu priču prerađivanu unutar istog serijala. Tvrdokorni fanovi opet će me napasti da ne razumijem složenu simboliku i filozofiju univerzuma Ratova zvijezda, no činjenica ostaje da su prvotni izdanci ovoga serijala svoj šarm baštinili upravo na činjenici da su strategije romanse i prastarih viteških narativa simpatično zaogrnuli u znanstveno-fantastično ruho. Međutim, koliko puta se može štancati ista priča?
Han Solo u svijetu Ratova zvijezda ima specifično mjesto kao svojevrsni svemirski kauboj koji ispod opore vanjštine ima zlatno srce; iako otpadnik, ipak se bori za pravu stvar te redovito završava na strani pravde i potlačenih. Njegov je lik kao takav vrlo podatan da dobije samostalan film, posebice u pomlađenoj verziji, jer Hollywood voli sve što je mlado i zategnuto. Lekcija koju dobiva u Howardovu djelu bitna je za motivaciju njegova daljnja ponašanja: nikome ne treba vjerovati. Pritom motivi siročeta i iznevjerene ljubavi nisu mogli izostati.Howard radnju vodi pregledno i nenametljivo, iako je priča vrlo bazična te nema materijala za trajanje od dva sata i petnaest minuta, pa film ima praznoga hoda i sporadičnih problema s ritmom pripovijedanja. Neke sekvence, poput pokušaja da se iz jurećega vlaka otme dragocjeni teret, dobro su postavljene, no cjelina odaje dojam kao da je rađena na autopilotu s krajnje papirnatim likovima, nemaštovitim negativcem lica punog ožiljaka Drydenom Vosom (Paul Bettany) te iritantnim glavnim glumcem Aldenom Ehrenreichom, koji s lažnim osmijehom kao da je zalutao sa seta neke od tinejdžerskih televizijskih sapunica iz devedesetih godina prošlog stoljeća.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 11. lipnja 2018.
