Mračna i senzualna romansa
Fantomska nit (Phantom Thread) , red. Paul Thomas Anderson
-
Fantomska nit predstavlja za redatelja Paula Thomasa Andersona zanimljiv iskorak iz sjevernoameričkog, napose kalifornijskog konteksta u kojem su se odvijale radnje većine njegovih ostvarenja (Boogie Nights, Mangolija, There Will Be Blood, Inherent Vice, Punch-Drunk Love). Pritom je zamjetno i udaljavanje od američkih mitologija koje je autor britko secirao u svojim ambicioznim i pedantno skrojenim djelima.U posljednjem filmu bavi se svijetom londonske visoke mode tijekom pedesetih godina prošloga stoljeća. Postoji određena sličnost oko pedanterije kojom glavni lik Reynolds Woodcock stvara svoje modne kreacije za dame iz visokih društvenih slojeva te načina na koji redatelj poima kreiranje i šivanje filmskoga djela. Fantomska nit možda ima najklasičniju narativnu strukturu od svih Andersonovih filmova, no ona je funkcionalizirana s obzirom na prikaz razvoja odnosa protagonista. Kompozicija kadrova te koreografiranost njihova odnosa brižno su osmišljeni, ponovno dolaze do izražaja autoru svojstveni pokreti kamere, napose vožnje, kojima se potenciraju psihološka proživljavanja likova. Velika pažnja posvećena je odnosu boja te osvjetljenju, a za razvoj atmosferičnosti zaslužna je i glazba Jonnyja Greenwooda.
Nemojte očekivati razvedenu, društveno-analitički i panoramski usmjerenu fresku s ansamblom likova, što je inače redateljeva karakteristika. Fantomska nit mnogo je komornije djelo u kojem Anderson naglasak stavlja na manji broj likova i njihove klaustrofobične odnose te napušta mozaičnu strukturu. U njegovim djelima često je prisutna tema sraza žudnji pojedinaca te njihova okruženja, kao i razmatranje osamljenosti te potrebe za empatijom likova koji se često osjećaju odbačeno i zaboravljeno, što je možda ponajbolje prikazao u Magnoliji. Mnoge od tih preokupacija prisutne su i u ovome djelu, samo što je njihovo razmatranje sada lišeno društvenoga konteksta, što rezultira izrazito psihološki nabijenim djelom odličnih glumačkih kreacija, koje vješto i suvereno nadograđuju nijansirano portretiranje likova. Daniel Day Lewis Renyoldsa Woodcocka tumači smireno i odmjereno, no iz njegove pojave, koja nije sklona razbacivanju riječima, neprestano probija autoritet koji u pokornosti drži sve osobe u okruženju. Gotovo stoičko držanje odgovara predanosti poslu, perfekcionizmu te utopljenosti u svakodnevne rutine, bez naglih obrata i iznenađenja kojima nije sklon.
Posrijedi je osoba kultiviranih navika, koja ostavlja dojam da je osobne žudnje utrnula nauštrb životne predvidljivosti. Leslie Manville također je sjajna kao njegova neudana sestra s kojom živi i radi te koja brine o krojačkom salonu, a ujedno ima i veliki utjecaj na Reynoldsove poslovne odluke i odabire. Manville hladno dočarava Cyril kao sivu eminenciju u kućanstvu, ali i osobu koja je očito odbacila osobne želje zbog bratove karijere i poslovnog uspjeha te se u potpunosti prepustila vođenju poslovnoga procesa. Iz njene pojave neprestano probija nešto melankolično. Vicky Krieps možda je najveće glumačko iznenađenje filma. Njezina pojava, držanje, boja glasa, dijalozi – sve je usmjereno na potenciranje neiskustva i nevinosti, naravnosti njezinih reakcija. Ta je prirodnost u počeku ukrštena s Reynoldsovom ukočenošću i rutinom. Njezin ulazak u svijet visoke mode i viših društvenih slojeva, međutim, ne utrnjuje njezine reakcije, te se ona nikada ne želi sasvim pokoriti hirovima prvo partnera a potom i supruga.Fantomska nit ponovno otkriva Andersonovu fascinaciju višeslojnim i kompliciranim likovima te razmatranjima slojeva njihove osobnosti. Troje temeljnih likova u djelu postavljeni su u kompleksnu mrežu emocionalnih i interesnih odnosa. Reynolds, kako smo vidjeli, voli red i kontrolu, što gotovo predstavlja njegovu opsesiju. Živi u tijesnom odnosu sa sestrom Cyril, opsjednut je preminulom majkom koja mu se javlja u halucinacijama, a potaknut njome ušiva skrivene poruke u kreacije koje oblikuje. Prilikom susreta s Almom u engleskoj provinciji pita je za njezinu majka te ističe da je pramen kose svoje majke ušio u kaput koji nosi kako bi uvijek bila blizu. Alma je svojim prirodnim i nesputanim reakcijama njegova suprotnost, no njihov je odnos izgrađen na proturječnim elementima potreba i odbijanja. Njihove različite reakcije dijelom se mogu pojmiti i kao zametak društvene satire, napose na uštogljene i blazirane više slojeve koji su zbog društvenih očekivanja umrtvili prirodne reakcije, one koje Alma neprestano iskazuje, pa je Reynoldsove prijateljice i klijentice katkad poimaju kao divlju, priprostu, neuglađenu.
Priča je suptilno postavljena oko prededipske situacije. Renyolds je pretjerano vezan uz tradiciju i prošlost te majku koja navedeno predstavlja, što ponajbolje dočarava njegova antipatija prema riječi chic. Prededipski kontekst upućuje i na narcističko, jer vezanost za prošlost i majku sugerira da glavni lik nikada nije uspio razviti u potpunosti empatičan odnos s drugim, odnosno prodrijeti u srž druge osobe, nego za njega one postoje samo da mu budu na usluzi. U spomenuto je utkana i suptilna feministička kritika: majka je svedena na figuru koja štiti i pruža utočište, neprestano biva na usluzi, što protagonist želi i od svoje sestre i partnerice. Stoga su Alma i Cyril dijelom žrtve Reynoldsova egocentričnoga ponašanja.
Alma upućuje na modernije, nesputano, no njezina potreba za Woodcockom također signalizira andersonovsku temu potrebe za ljudskom povezanošću i empatijom, što odnose u djelu čini isprepletenima i proturječnima, nikako jednoznačnima. Alma u konačnici uspijeva zadržati supruga jedino u trenutcima kada je on djetinje bespomoćan te treba pažnju i njegu drugih kako bi preživio, što je znakovito smješta u poziciju ljubavnikove majke. Navedeno stapanje uloga nikako nije slučajno. Signalizirano je već Reynoldsovom halucinacijom majke u sobi u kojoj boluje, da bi se uskoro na njezinom mjestu pojavila Alma koja u ulazi u sobu. Međutim, i ona pokazuje opsesivno ponašanje naspram partnera te u završnici mašta o sretnom životu s njim.Stoga je Fantomska nit film o skrivenim predjelima ljudskih strasti i žudnji. Ispod besprijekorno elegantne površine - kako vizualne dimenzije filma tako i Woodcockova svijeta, nastaje mračna i senzualna romansa.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 26. ožujka 2018.
