Podrobno o filmskom stilu

Krunoslav Lučić,Filmski stil: teorijski pristup i stilistika hrvatskog igranog filma, Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2017.

• Stil - jednosložna i naizgled sasvim jednostavna riječ, a zapravo višeslojan i kompleksan pojam, bogat značenjem i zahvalan za proučavanje, podložan posve suprotnim tumačenjima. Stilistika - znanost o stilu, nije svima draga grana za proučavanje jer iziskuje iscrpno poznavanje književne teorije, sociologije i povijesti. Stil označava prepoznatljivost i osobnost, stilom se (ne)izravno prenosi poruka ili oznaka. Stil obuhvaća i prožima dizajn, modu, književnost, ali i film koji se od samih početaka - kako je tehnika napredovala, razvijao nabolje i postajao sve složeniji medij s izuzetnim utjecajem na publiku. Filmski jezik dobivao je na značenju, pa su ubrzo nastale konstruktivne rasprave o prirodi filma kao medija i njegovim tehničkim/spoznajnim mogućnostima. Mlađi hrvatski filmolozi (Tomislav Šakić, Krunoslav Lučić, Silvestar Mileta, Darko Masnec…) pokazuju zavidno znanje u poznavanju filmskoga jezika i njegovom dešifriranju, što se može vidjeti po broju nedavno ukoričenih filmoloških studija u kojima glavnu riječ ima filmska teorija.

  Filmolog Krunoslav Lučić (1981) nipošto ne zazire od pojma stil i konciznog istraživanja filmskog jezika, što je dokazao knjigom Filmski stil: teorijski pristup i stilistika hrvatskog igranog filma, u kojoj uvelike citira suvremenike i starije kolege (Peterlić, Turković, Metz, Bordwell, Carroll…). Uhvatio se ukoštac sa zahtjevnom temom - najprije je podrobno analizirao opće sastavnice pojma stil, a tek zatim ušao u filmsku priču i krenuo u objašnjavanje filmskog stila: „Suženo razumijevanje pojma filmskoga stila, koje se odnosi samo na izbor između mogućih postupaka predočavanja sadržaja ograničenih inherentnim karakteristikama filmskoga medija, bilo je istraživačko polazište rane i klasične teorije filma, ali i kasnijih istraživanja semiotičkog/semiološkog i strukturalističkog tipa. Stil je u tom kontekstu bio shvaćen kao umjetničko, izražajno i oblikovno neuobičajeno, netipično obilježje filma koje proizlazi iz jasnih zadanih karakteristika koje posjeduje medij filma, karakteristika koje se mogu podvrgnuti sistematizaciji.“ (45)

  U prvom i drugom dijelu knjige Lučić objašnjava značajke filmskog stila navodeći brojne primjere iz svjetske i domaće kinematografije, dok u trećem dijelu knjige najviše spominje hrvatske filmove snimljene između 1945. i 1991. godine, uz nekoliko izuzetaka: „Prošireni analizirani dio korpusa čine i filmovi koji izlaze izvan ovih proizvodnih i drugih okvira, poput filmova hrvatskih redatelja u nehrvatskoj produkciji (njih tri), filmova prije 1945. i poslije 1991. (njih šest) te tri srednjometražna filma. Dakle, potpuni popis analiziranih hrvatskih filmova, dostupan u filmografiji na kraju knjige, čini ukupno 112 filmova.“ (18)

  Analizirajući vrste filmskih stilova, Lučić je filmove podijelio na one koji su rađeni klasičnim (reducirani, akcijski, dramski…) i modernističkim (realistički, ekspresivni, simbolički, dekorativni…) stilom, naglašavajući pritom dvostruku fleksibilnost, odnosno napominjući da jedan film u sebi može sadržavati značajke više različitih stilova te da se određeni filmski stil može pojavljivati u različitim vremenskim razdobljima. Lučić je podrobno obrazložio koje su značajke podtipova unutar određenih stilova, opisao ustaljene obrasce, ali i primjere u kojima su narušavani normativni obrasci: „Čak i istraživanja koja jasno prepoznaju i kvalificiraju pojedine stilske konfiguracije kao dominantne u pojedinim povijesnim razdobljima evolucije hrvatskoga igranog filma, malokad kao polazište imaju neki čvrsto izgrađen teorijski model objašnjenja općega filmskog stila ili opisa njegovih posebnih artikulacija, dosljedno ga primjenjujući na zadani korpus.“ (125)

  Lučićeva će knjiga nesumnjivo biti korisna referenca,važna pripomoć u istraživanju filmolozima, ali i običnim filmoljupcima koji su navikli gledati film stručnije, iz drugog kuta. Budući da je stručna i temeljita, knjiga će dobro doći svima onima koji film ne doživljaju samo kao sredstvo puke zabave nego umiju prepoznati/iščitati filmski jezik i uživati u stilizacijama kroz koje se gledateljstvu nude skrivene poruke. Knjiga će naročito biti od pomoći studentima tijekom slušanja kolegija Stilistika i ostalih srodnih predmeta na humanističkim studijima. Međutim, valja imati na pameti da knjiga Filmski stil: teorijski pristup i stilistika hrvatskog igranog filma iziskuje pažljivog, strpljivog i predanog čitatelja, a preporuča se i da čitatelj posjeduje određeno predznanje o filmskom jeziku.

  
  © Miroslav Cmuk, FILMOVI.hr, 19. ožujka 2018.

Piše:

Miroslav
Cmuk