Zemlja Baudrillardova simulakruma
Projekt Florida (The Florida Project), r. Sean Baker
-
U drugom dijelu Lolite Vladimira Nabokova protagonist Humbert Humbert kreće s Dolores Haze na proputovanje Sjedinjenim Američkim Državama. Provincija kojom putuju daleko je od raskošnih turističkih razglednica, a u okolišu je svugdje uočljiva nemaštovita ljudska intervencija koja upućuje na kapitalističku kulturnu eroziju: oronuli i kičasti moteli, drugorazredni zabavni parkovi, jeftine zalogajnice te nepregledan splet bezličnih prometnica. Nabokov je već krajem četrdesetih godina prošloga stoljeća uočio bitne trendove u američkoj kulturi, koja je prije svega kultura motela, što će kasnije potvrditi i Hitchcock u Psihu (1960), pridajući mu zastrašujuće konotacije američkog nesvjesnog. Malo koje područje, osim možda Republike Srpske (tamošnja fascinacija motelima u svim oblicima i stilovima gradnje ostaje naprosto neobjašnjiva), ima toliko motela po kvadratnom kilometru koliko Amerika, pa počinje predstavljati nešto poput fast fooda smještajnih kapaciteta. Upravo je motelska kultura, povezana s najnižim društvenim slojevima, bitna okosnica filma Projekt Florida Seana Bakera.U posljednjih se nekoliko godina Sean Baker nametnuo kao jedan od najizravnijih i najneposrednijih kroničara Amerike iz donje perspektive. Njega zanimaju klasno najniži slojevi, društveno marginalizirani subjekti te uvjeti u kojima se odvija njihova svakodnevna egzistencija. Njegova je Amerika država siromašnih, imigranata, prostitutki te svih onih koje je američki san zaobišao u širokom luku. Jedan od redateljevih prvih zapaženih naslova – Time Out (2004), prikazuje svijet ilegalnih azijskih imigranata i nemogućnost da si osiguraju egzistenciju u Sjedinjenim Američkom Državama. Prince of Broadway (2008) bavi se urbanim (polu)svijetom prostitucije, a Starlet (2012) jednim dijelom secira težnje mladih djevojaka za postizanjem glumačke slave u Hollywoodu.
Najradikalniji Bakerov projekt Tangerine (2014) sniman je mobitelom, što je cjelini dalo sirov i opor dojam, a smješten je u svakodnevicu losanđeleskih transseksualnih prostitutki i njihovih snova za postizanjem uspjeha u svijetu zabave. U Projektu Florida autor ide korak dalje, jer savezna država iz naslova biva sagledana kao metonim cijele Amerike. Kalifornija je možda zbog Hollywooda tvornica snova te poticaj stvaranju fantazijskih scenarija, no Florida – u kojoj je smješten Disneyland – predstavlja srž američkih proturječnosti, kulturne erozije te konstrukcije virtualne stvarnosti. Pritom se autor ne iscrpljuje u osmišljavanju čvrstih i razvedenih fabula jer je cilj da mu ostvarenja djeluju poput isječaka iz života. Posrijedi su djela labavih i epizodičnih fabula koja su usmjerena na ocrtavanje svakodnevnoga života te preživljavanja, nastojeći afirmirati izravan i realističan stil kojim se tendira istaknuti brutalnost brige oko pukoga preživljavanja na elementarnoj razini.Pojekt Florida usredotočen je na šestogodišnju Moonee (Brooklynn Prince) koja živi s nesređenom majkom Halley (Bria Vinaite) u floridskom motelu Magični dvorac te bezbrižno provodi ljetne dane u igri i nepodopštinama, nesvjesna teških životnih odabira koje njezina majka mora činiti da bi im osigurala preživljavanje. Moonee i njezin kružok Bakeru su poticaj da secira naličje suvremene američke kulture. Prvo što uočavamo u djelu su precizno dočarana prostorna dimenzija te veliki društveni te ekonomski kontrasti i paradoksi. Ljubičasti motel, koji predstavlja lošu imitaciju dvorca iz bajke, drečavom bojom djeluje u svom okruženju kao krik u noći. Smješten je u rubnom gradskom području, između zagušenih prometnica, domova napuštenih uslijed ekonomske krize, močvarnih livada te heliodroma. Naziv Magični dvorac u suprotnosti je s komoditetom koji nudi, naravi korisnika njegovih usluga te lokacijom na kojoj je smješten. Mahom ga nastanjuju siromašni slojevi stanovništva, a nekoliko puta tijekom priče u njega zalutaju prestravljeni turisti koji - umjesto s diznijevskim bajkama, bivaju suočeni s brutalnom stvarnošću. Nedaleko od Magičnoga dvorca nalaze se luksuzni resorti i hoteli u kojima ljetuju dokoni bogataši te igraju golf. U Bakerovu filmu znakovito nema sredine: ili si bogat ili si siromašan, jer ono između sve više u nepovrat nestaje.
Florida je zemlja Baudrillardova simulakruma, čiji simbolični sukus predstavlja Disneyland, kopija bez originala, proizvod simulacije koji uzurpira realno, pa je posrijedi čisti svijet virtualne stvarnosti odnosno američkog privida obećane zemlje u kojoj svatko na temelju svojih sposobnosti i angažmana dobiva priliku uspjeti. Tako i Halley, da bi namaknula novac, prodaje bogatašima i slučajnim namjernicima jeftine imitacije skupih parfema. Međutim, u takvom svijetu postoje ljudi koje se tretira kao bića drugoga reda i čiji su snovi drugorazredni te se odvijaju iza kulisa diznijevske fantazije. Film vrvi parodijskom bajkovitom simbolikom: ljubičasti monstrum od zgrade nosi ime Začarni dvorac, prilazna mu ulica zove se Sedam patuljaka, no oni ne uspijevaju prebrisati okrutnu stvarnost kapitalističke Amerike. Baker vrlo pedatno, kao svojevrsne provodne motive, u kadrovima uokviruje brojne blješteće i kičaste reklame koje nude hipertrofiju vizualnog materijala, a reklamira se svašta. Neke od najupečatljivijih trgovina u tom rubnom području nose naziv Disney Toys Outlet, što izravno upućuje na otpad u doslovnom i prenesenom značenju – egzistencijalni otpad. U tom su svijetu čak i igračke drugorazredne jer nitko si one trenutno aktualne ne može priuštiti.Baker nastoji situacije osvijetliti iz različitih perspektiva, a pritom dvije dominiraju – dječja i odrasla. U potonjoj se prikazuje svijet odraslih koji krpaju kraj s krajem, a pritom se osobito ističe ona upravitelja hotela Bobbyja, u izvrsnoj glumačkoj kreaciji Willema Dafoea, čiji pogled dovoljno govori o mjestu na kojem radi i situaciji ljudi koji koriste usluge motela. Dječja perspektiva svedena je mahom na Moonee (također odlična Brooklynn Prince) te uvjerljivo prikazuje utjecaj društveno-ekonomskih strujanja na procese odrastanja, pa će ona u konačnici postupiti po diktatu bajke. Završnica postavlja uvjerljiv društveni komenar. Postupci Halley i njezine odluke nisu najs(p)retnije, no sam sustav, inkarniran u birokratiziranoj Službi za socijalnu skrb, nije puno bolji.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 5. veljače 2018.
