Dirljive obiteljske priče

64. Pulski filmski festival, 15. - 22. srpnja 2017.: Manjinske hrvatske koprodukcije: Roumena, red. Zornitsa Sophia, Dan kada je moj otac postao grm, red. Nicole van Kilsdonk, Dnevnik mašinovođe, red. Miloš Radović, Kuća drugih, red. Rusudan Glurjidze, Sieranevada, red. Cristi Puiu



  • Pet filmova iz natjecateljskoga programa Manjinske hrvatske koprodukcije na 64. Pulskom filmskom festivalu, koji se održao od 15. do 22. srpnja, ocjenjivala su tri žirija: ocjenjivački sud Hrvatskoga programa, udruga filmskih kritičara zemalja Europe i Mediterana FEDEORA, te Mladi filmofili. U konkurenciji je bio jedan premijerno prikazan film - bugarsko-hrvatska povijesna drama Roumena redateljice Zornitse Sophie. No svi su bili gotovo ujednačene kvalitete, što se pokazalo i pri dodjeli nagrada.

    Ocjenjivački sud Hrvatskoga programa dodijelio je Zlatnu arenu za najbolji film u manjinskoj koprodukciji rumunjsko-hrvatsko-bih-makedonsko-francuskome filmu Sieranevada redatelja Cristija Puiua. Zlatnu arenu za režiju isti je žiri dao redatelju Milošu Radoviću za srpsko-hrvatski film Dnevnik mašinovođe, a tom je filmu ocjenjivački sud Mladi filmofili dodijelio priznanje za najbolji film u programu Manjinske koprodukcije. Zlatnu arenu za glumačko ostvarenje žiri Hrvatskoga programa dodijelio je gruzijskoj glumici Salomi Demuriji za ulogu Ire u gruzijsko-rusko-španjolsko-hrvatskoj drami Kuća drugih, a upravo je tom filmu ocjenjivački sud FEDEORA dao priznanje za najbolji film u manjinskoj koprodukciji.

     

    U Areni je iz toga programa prikazan film Dnevnik mašinovođe, iskrena i dirljiva crnohumorna drama s neobičnim zapletom i uvjerljivo odglumljena, za koju su glazbu skladali Mate i Šimun Matišić te - iako je bila izvan konkurencije, bosanskohercegovačko-slovensko-hrvatska drama Naša svakodnevna priča, prvi dugometražni igrani film redateljice i scenaristice Ines Tanović. To je vrlo topla priča o važnosti obitelji, posebice u teškim životnim trenutcima, s izvrsnim glumcima. Oba su filma bila na hrvatskom redovitom kinoprogramu.

     

    Hrvatsku premijeru u pulskom Kinu Valli imala je bugarsko-hrvatska povijesna drama Roumena (Voevoda). Zasniva se na stvarnom liku hrabre i odvažne djevojke i žene Roumene, koja je postala hajdučica te vodila bugarske odmetnike u borbi protiv Turaka sredinom devetnaestog stoljeća, kada je vladalo Otomansko Carstvo. O njoj ima dosta legendi i pripovjedaka. Zornitsa Sophia je i scenaristica, i redateljica, i glumica, i producentica filma. Iako se vidi da je srčano radila, ipak si je dala previše zadaća, što se pak odrazilo u filmu. Najslabija je kao glumica. Trajanje puna dva sata i previše eksplicitnoga nasilja, koje katkad djeluje kao da je samo sebi svrha, usporava ritam, slabi dramaturgiju i umanjuje kvalitetu filma. Inače priča je vrlo zanimljiva, prikazuje cjelovit Roumenin život sa svim uzrocima i posljedicama. Upoznavanje s povijesnim prilikama, ondašnjim tamošnjim običajima, neobičnim odnosima unutar obitelji, muškaraca, žena i djece, odgojem za ratništvo i borbu, gledatelje vrlo začuđuje pa i stvara nevjericu. Karakterizacija pojedinih likova je vrlo dobra, posebice glavnih u ranijoj životnoj dobi. Nameće se pitanje prioriteta – obitelj ili borba.

     

    Drama Kuća drugih je prvi cjelovečernji igrani film gruzijske redateljice i scenaristice Rusudan Glurjidze, temeljen na stvarnim događajima iz njezina života. Osvojio je dvadesetak nagrada na međunarodnim festivalima, a bio je i gruzijski kandidat za Oscara. Riječ je o posljedicama građanskoga rata u Gruziji devedesetih godina dvadesetoga stoljeća i raseljavanju naroda, izbjeglicama i useljavanju pobjedničkih obitelji u napuštene kuće, u kojima teško mogu naći unutarnji mir. Ta je tema bliska i našim prostorima. U filmu se drama zbiva i na duboko osobnoj razini i na široko društvenoj. No ono što težinu radnje čini lakšim jest iznimno lijep i dobar poetsko-estetski redateljski i vizualni pristup, izvrsna fotografija Gorke Gómez Andreu, originalna očaravajuća glazba Dušana Maksimovskoga, koja ujedno jednostavno i duboko dočarava unutrašnji svijet likova. Upravo je za oblikovanje zvuka i glazbu bila zadužena hrvatska ekipa produkcije. Gluma u filmu iznimno je dobra, snažna, uvjerljiva i vrlo iznijansirana.

     

     

    Temu rata, primjereno prilagođenu djeci, ima i antiratni nizozemsko-hrvatsko-belgijski obiteljski film Dan kada je moj otac postao grm, redateljice i scenaristice Nicole van Kilsdonk, nagrađen na nekoliko festivala. Pobjednik je i Međunarodnoga filmskoga festivala za djecu KinoKino, održanoga u veljači ove godine u zagrebačkom kinu Europa. Nastao je prema romanu Joke von Leeuwena. Na neutralan način, bez imenovanja zaraćenih strana i djelomičnim crnim humorom, dramaturški skladno daje uvid u strahote rata i sudbinu djece u njemu.

     

    Sigurno u nas najpoznatiji film iz programa Manjinske hrvatske koprodukcije jest duga, tragikomična drama Sieranevada, uglednoga rumunjskoga redatelja Cristija Puiua, koja je već dugo u kinima. Film daje cijelu paletu likova, običaja, društvenih situacija, međuljudskih odnosa, obiteljskih tajni koje izlaze na vidjelo, uz vrlo dobru glumu i fotografiju.



    © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 28. srpnja 2017.

Piše:

Marijana
Jakovljević

kritike i eseji