Obrazac putovanja uvijek upućuje na stjecanje iskustva kroz prostorno izmještanje. Osoba koja putuje dolazi u kontakt s drugim ljudima, kulturama ili načinima življenja i određuje se naspram njih te na taj način djeluje i na oblikovanje vlastitoga identiteta. Film ceste je uz vestern najameričkiji od svih filmskih žanrova, ne samo stoga što izvore crpi isključivo iz američke kulture, nego i zrcali inačicu moderniziranoga pionirskoga duha – protagonisti se otiskuju u nepoznato kako bi pronašli vlastito mjesto te pritom upoznali sebe, a kroz to se nazire ideja velikog, nepreglednog kontinenta s nebrojenim mogućnostima za uspjeh i egzistencijalno ispunjenje. Stoga ne bi bilo teško zaključiti da film ceste možemo povezati s metanarativom američkoga sna, no u svojim ponajboljim izdancima žanr je ipak sugerirao ideju nekonformizma. Upoznavanje s predjelima kojima se putuje omogućavalo je kritiku američkoga načina života, pretjeranoga materijalizma i konzumerizma, kao i generičke kulture koja se odražavala kroz homogenizirane pejzaže motela, autocesta, benzinskih crpki i jeftinih svratišta.
Britanska redateljica Andrea Arnold, nakon inventivne ekranizacije romanesknoga klasika Orkanski visovi Emily Brontë (2011), ponovno se vraća suvremenoj tematici i problematici, koja American Honey dovodi u okrilje njezinoga ranijega dugometražnoga uratka Fish Tank (2009). Oba naslova bave se društvenim otpadnicima i marginalcima, samo što navedeno više nije sagledano iz europske nego američke perspektive jer se radnja novoga autoričina filma odvija zaboravljenim prostorima američkoga srednjega zapada. Postoje i određene poveznice s Orkanskim visovima, koje je Arnold iščitavala u naturalističko-simbolističkom ključu. Tu napose mislim na lirsko evociranje prirode te njezino korištenje u simboličkoj funkciji, što se možda odveć predvidljivo provlači kroz djelo, koje karakteriziraju i vrlo dobre glumačke kreacije Sashe Lane i Shije LaBeoufa.
American Honey je poticajan redateljičin eksperiment sa žanrom filma ceste. Kako je posrijedi žanr koji uvelike ovisi o prostornoj dimenziji radnje te je narativna progresija uvjetovana izmještanjem protagonista, dalo bi se pretpostaviti da mu odgovaraju širi formati. Tim više što je često ideja putovanja povezana s problematikom osobne slobode i nesputanosti, koja se često naglašava upravo pejzažnim, odnosno okolišnim elementima – pojedinac ili pojedinci kreću se okruženjem u kojem su tek neznatni elementi. Također se time nudi više vizualnih informacija, koje korespondiraju s činjenicom da se kako protagonisti tako i gledatelji upoznaju s predjelima kojima likovi prolaze. Međutim, u filmu Andreje Arnold odmah uočavamo poigravanje jer koristi omjer 1.37: 1, dakle akademijin format, koji je svoj vrhunac uporabe doživio između 1932. i 1952., prije nego što je godinu dana kasnije u uporabu ušao widescreen format. Navedeno ima svoje bitne učinke ne samo na vizualni segment djela, nego i njegovu značenjsku stranu.
Film se otvara na jednom od tipičnih lokusa američke kulture – parkingu, odnosno konkretnije smetlištu supermarketa smještenom uz parkiralište, na kojem glavna protagonistica, adolescentica Star (Sasha Lane) kopa po kontejneru kako bi pronašla hranu i time prehranila sebe i dvoje maloljetnih štićenika. Bezlično okruženje američke generičke provincijske kulture izvrsno je dočarano prizorom oko i u supermarketu, kao svetištu američkoga konzumerizma, ali tu se postavlja i bitan narativni okidač. Star, naime, susreće Jakea (Shia LaBeouf), koji joj nudi posao te je poziva da se pridruži njemu i njegovim lutalicama. Nakon toga slijedi tipičan prizor koji kao da je pokupljen iz treš crne kronike: protagonistica je prikazana u kućnom okruženju, primorana nositi se s kućanskim poslovima i nasilnim te neradničkim partnerom. Jakeov poziv predstavlja mogućnost bijega od učmale, nezavidne i neinspirativne sadašnjice, ispunjene neimaštinom te svakodnevnom brigom oko gole egzistencije.
Uvodni segment filma, temeljen na skiciranju životnih uvjeta u američkoj provinciji, predstavlja standardni set motiva pa se djelo zahuktava tek kada Star kreće sa skupinom otpadnika, navodnih prodavača časopisa, na put po američkoj unutrašnjosti. Uži format sugerira i usku perspektivu protagonista te njihovu društvenu izdvojenost. Skupina koju predvodi ambiciozna Krystal (Riley Keough) predstavlja tipičan presjek marginalaca, koji smisao života dobivaju tako što se povezuju u grupu, čiji zapravo ilegalni način zarade daje određeno usmjerenje i perspektivu njihovim životima. Arnold precizno skicira hijerarhiju i narav odnosa unutar skupine, kao i kohezivne silnice koje ih drže na okupu, te je radnja usmjerena isključivo na njihov vidokrug te položaj koji je u raskoraku s okruženjem.
Članovi Krystaline družine dobivaju mogućnost osjetiti bliskost i povezanost koja im je inače uskraćena, a putovanje daje mogućnost da se odmaknu od represivnih regula društva. Stoga njihovu djelatnost prodaje časopisa možemo shvatiti i kao subverziju američkoga načina života te američkoga sna jer podvaljuju lažne priče drugima kako bi iskoristili njihovu naivnost te time zaradili. Paradoksalno, njihovo je djelovanje također usmjereno na zgrtanje profita, što ih smješta u drugi tip represivnog aparata moći koji simbolizira upravo Krystal, neprestano ponavljajući mantru da im je cilj zaraditi što više novca. Jedina protagonistica koja se tome odupire je upravo Star, pa ona i predstavlja središnji lik djela, koje je stoga usmjereno na portretiranje njezine promjene, stjecanje iskustva i osobne slobode. U filmu American Honey ima malo konkretne radnje jer protagonisti putuju od mjesta do mjesta, prate se njihovi odnosi, svakodnevne rutine i zabave te nastojanje da ugrabe što više novca. Iako je film podug, pa čak i za nijansu predugačak s obzirom na odnos količine radnje i minutaže, nikako se ne bi moglo reći da je dosadan, premda su pojedini prizori, napose oni u kombiju, mogli biti kraći jer se često ponavljaju iste situacije.
Najzanimljiviji aspekt ostvarenja portretiranje je i seciranje srednje Amerike. Iako djelo anticipira ideju slobode i nesputanosti koja se ostvaruje kroz putovanje, njegov format upućuje da Amerika više nije taj obećani, nevini kontinent koji nudi nebrojene mogućnosti za uspjeh. Navedeno se eksplicira kroz redateljičin društveni i kulturni presjek populacije koja obitava na području kojim protagonisti putuju. Star i ekipa kreću se u rasponu od buržujskih četvrti u kojima žive dobrostojeći vjerski konzervativci do siromašnih ulica u kojima obitava imigrantska sirotinja. Društvene i ekonomske razlike neprestano se provlače filmom pa on nudi mozaik različitih tipova i proturječnosti koji karakteriziraju američku unutrašnjost. American Honey je lišen izravnoga komentara i interpretacije jer su oni prepušteni gledateljima.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 25. veljače 2017.
