Na papiru sve je izgledalo savršeno te je nudilo formulu koja nije mogla ne mirisati na uspjeh. Ugledni redatelj veteran Robert Zemeckis (Povratak u budućnost, Lov na zeleni dijamant, Forrest Gump) zajedno s internacionalnim glumačkim zvijezdama Bradom Pittom i Marion Cotillard radi glomaznu i atraktivnu produkciju u kojoj povezuje špijunsko-trilerske i melodramatske žanrovske obrasce, a sve to zaogrće u patinu starine jer posrijedi je priča smještana u razdoblje Drugoga svjetskog rata. Atentati, zavjere, špijunaža, ljubav veća od života, atraktivne i egzotične (afričke) lokacije standardna su motivska poputbina ovakvih naslova.
Zemeckis i njegov scenarist Steven Knight dobro su upoznati s holivudskom klasikom i njezinim fetišima prema egzotičnome. Stoga ne čudi što nas otvaranje i prvi dio filma mogu dovesti u kontekst slavne Casablance (1942). Brad Pittov britanski tajni agent Max Vatan spušta se u uzavrela, nepregledna prostranstva Sahare negdje u francuskom Maroku dok po Europi padaju nacističke bombe. Nekome na pamet možda padne i dosadni te razvučeni Minghellin Engleski pacijent (1995). S obzirom na (ne)uzbudljivost cjeline i izostanak suspensea, moguće je da se Zemeckis zaista ugledao na spomenuti i do zla boga precijenjeni uradak, ali bez da se nadahnuo njegovim sižejnim poigravanjima. Nakon kratkog bauljana pustinjom, Vatan se uspijeva dokopati dekadentne Casablance gdje blazirani Europljani partijaju te bezbrižno vode svoje svakodnevne egzistencije kao da se s druge strane Sredozemnoga mora ništa ne događa.
Tu se vrli agent upoznaje s navodno francuskom agenticom Marianne Beauséjour (Marion Cotillard), s kojom treba izvršiti atentat na visokopozicioniranog nacista. Prije toga se špijunski duo mora pretvarati da je pravi bračni par kako ne bi pobudio sumnje znatiželjne okoline, što posljedično dovodi do, ma ne možete ne pogoditi, njihova međusobnoga spanđavanja te na kraju ljubavi veće od života. Postoji samo jedan mali problem. Mi odmah shvaćamo da Mariannino podučavanje Maxa, tijekom kojega ga uči manirima koje će mu biti potrebne prilikom druženja s Europljanima u Maroku, istodobno predstavljaju i strategiju zavođenja. Navedeno bi bilo sasvim uredu kada bi između Brada Pitta i Mation Cottilard bilo ikakve kemije, no ona tragično izostaje. Oboje glumaca neočekivano je neekspresivno i drveno tijekom cijeloga filma te gledatelju nije sasvim jasno što to dvoje ljudi pronalazi jedno u drugome, na koji način i zašto su se zaljubili. Knightova scenaristička obrada razvoja ljubavne priče je problematična jer je površna. Nemotivirana i zbrzana.
Tajna veza narativno je vrlo konvencionalno posložena: posrijedi je linearno-kronološko sekvencioniranje događaja bez ikakvih sižejnih poigravanja ili analeptičkih sekvenci pa pretjerana linearnost počinje negativno djelovati na ritam filma. Ta narativna neinventivnost vjerojatno je odgovarala scenarističko-redateljskim namjerama da gledateljima ponude djelo koje ih neće intelektualno angažirati niti opterećivati, nego će okus špijunskoga zamaskirati u celofan glomazne holivudske melodrametine kakve se ne snimaju već desetljećima. Stoga je bitan emocionalni angažman gledatelja, a njega je najlakše postići ako se slijede šablone te ne odudara od ustaljenoga iznošenja građe. Cjelina je jednostavno odveć staromodna i beskrvna za vlastito dobro.
Djelo je također scenaristički podosta nekoncizno te nakon ogledavanja stječete dojam kao da su u jedan film napadno zbijena dva: prvi koji otpada na marokansku epizodu i drugi koji se odvija u ratnom Londonu. Prvi segment, kako sam rekao, počiva na upoznavanju i neuvjerljivo postavljenom zbližavanju protagonista te na zajedničkoj akcijski koju moraju organizirati i poduzeti. Druga etapa njihova odnosa vezana je uz bračni život u Londonu kada Max otkriva da njegova supruga možda nije osoba za koju se predstavlja te da je njihovo upoznavanje u Maroku možda pažljivo isplanirana zavjera.
Kao što je motivacija ljubavne priče u prvoj polovini djela manjkava, tako je u drugome dijelu problematično Mariannino djelovanje protiv vlastitih interesa. Obrazloženje u kojem se koristi motiv ucjene te bojazni za život kćeri Anne jednostavno ne drži vodu s obzirom da je bračni par Vatan bio povezan s vrlo moćnim segmentom britanske tajne službe. Scenarij ostavlja dojam kao da se Knight cijelo vrijeme borio da mu konci nategnute priče ne iskliznu iz ruku: Marianninin problematičan status tako potencijalno biva shvaćen i kao mogućnost da Maxovi nadređeni testiraju njegovu vjernost državi. Scenaristički gledano, priča je jedan veliki nered te je ništa nije moglo spasiti.
Tajna veza je djelo lišeno emocija i napetosti. Radnja teče monotono, a glumci nas ne uspijevaju zaintrigirati za papirnate likove koje utjelovljuju. Cjelina je razvučena i antiklimaktična, a završnica predvidljiva.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 20. prosinca 2016.
