Poigravanje ritmom
Opasnost iz dubine (The Shallows), r. Jaume Collet-Serra
-
Na samom početku Opasnosti iz dubine Nancy (Blake Lively) se vozi kroz šumu u kamionetu lokalnoga meksičkoga mladića koji je namjerava odvesti na skrivenu plažu. Razlog posjeta je, ubrzo saznajemo, privatne naravi: posrijedi je mjesto koje je posjetila njezina nedavno preminula majka u mladosti. Protagonistica je tipična američka studentica koja se nalazi na životnoj prekretnici te nije sigurna želi li nastaviti studij medicine, iako će joj znanje stečeno na visokoškolskoj ustanovi ubrzo biti od velike koristi. Strastvena je surferica, no mnogo više odraz suvremene zombi-mladeži koja sve raspoloživo vrijeme ovoga svijeta provodi anestezirano zureći u ekran svoga mobitela koji predstavlja pravu bazu njezina emocionalnog, društvenog, osobnog i profesionalnog života. Vozač je provocira da bi trebala prestati biti opsesivno vezana uz napravu te uživati u nedirnutoj prirodi kojom upravo prolaze, no ona se ne da smesti jer joj je prijateljica upravo javila da joj zbog randevua ipak neće praviti društvo. Redatelj Jaume Collet-Serra (Kuća voštanih figura, Siroče, Non-stop) i scenarist Anthony Jaswinski postavljaju prepričane situacije bez imalo ironije: Nancy je odraz svoga doba, ignorantna turistkinja opsjednuta mobitelima i inim elektroničkim napravama, otuđena od autentičnih aspekata života i tu se više ništa ne može učiniti. Gledatelj je suočen sa situacijom da na velikom platnu mora gledati bezličan i nezanimljiv lik nalik brojnim osobama koje svaki dan susreće na ulicama svoga grada, kada se igrači Pokemona bjesmoučno izlažu opasnosti da ih pregazi prvi automobil koji naiđe.Nakon što se napokon dočepa plaže, Nancy kreće u pripreme za surfanje, a redatelj pomno kadrira njezina konzumeristička dobra koja je donijela na civilizacijom nedodirnuto mjesto, što nikako ne treba brkati s društvenim komentarom, koji u ovom filmu ne postoji. Potom Collet-Serra ima potrebu opsesivno gledateljima demonstrirati muški pogled, pa tijelo Blake Lively fetišistički reže u parcijalne objekte: dojke, stražnjica, noge, trbuh, u potpunosti objektivizirajući tijelo glumice u maniri MTV-jevih videospotova iz devedesetih godina prošloga stoljeća. Kada Nancy napokon uđe u nesretnu vodu, akciji se još ne nazire trag: malo surfa pa pliva pa se bacaka po vodi uz mnoštvo kadrova valova, gornjih rakursa plaže i podvodnih snimaka, uz pokoji zvučni efekt koji bi očito trebao naznačiti da se sprema neka vrsta opasnosti.
U tome prolazi prvih tridesetak minuta, dok snimke mora i prirode opasno prijete uspavati gledatelja. Počinjete se pobojavati da se taj morski pas, na koji vas je uputio trailer, možda nikada neće pojaviti. Na našu sveopću sreću, on se ipak pojavi i gricne Nancy, nakon čega ona ostaje zarobljena na stijeni dvjesto metara od kopna, s vrlo postojanim no oskudnim kupaćim kostimom. Kako je upala u hranilište nemani, nema nikakvog načina da neopaženo otpliva na plažu dok joj društvo pravi ranjeni galeb. Nakon što prođe preostalih šezdesetak minuta filma, ostaje dojam da bi bolje bilo da se protagonistica odlučila dopustiti morskom psu da je proguta jer bi si time vrlo brzo skratila brojne muke, a zajedno sa sobom i gledateljima.
Opasnost iz dubine jedan je brojnih komercijalno uspješnih i neskupih horora koji su ovoga ljeta prodefilirali kinima (The Conjuring 2, Don`t Breathe, Lights Out). Ovaj se trend pokazao izrazito zanimljivim u trenutku kada su brojni skupi spektakli nakrcani specijalnim efektima komercijalno i umjetnički podbacili. Naspram toga pojavilo se nekoliko jeftinih naslova lišenih skupih efekta i akcijskih ekstravaganci, koji su gledateljima očito prezasićenim ispraznim blockbusterima bili mnogo prijemčiviji. Uradak Collet-Serre ima vrlo jednostavnu priču, vrlo ograničen broj lokacija i protagonista te je lišen pretjerane uporabe kompjuterske animacije. Djelo je manje-više usmjereno na borbu zatočene protagonistice protiv neobuzdane prirode koja se manifestira u morskom psu, koji je kao bitan negativac u filmski mainstream ušao sa Spielbergovim Raljama (1975). Doduše, u posljednje vrijeme mu je reputacija ponešto opala pa je završio u bizarnim C-produkcijama tipa Sharknado (2013), Sand Sharks (2012), 2-headed Shark Attack (2012). Opasnost iz dubine možemo shvatiti kao pokušaj da se ovom filmskom negativcu povrati njegovo dostojanstvo tako što se na velika vrata ponovno uvede u A produkciju.
Reći da posrijedi nije osobito pametno djelo, suvišno je, jer mu to nije niti bio cilj. Priča je tanka i bazična, a likovi plitki i neisprofilirani pa bi se na scenariju moglo još puno raditi. Pošto je naglasak na izolaciji protagonistice, trebalo je poraditi na njezinoj psihološkoj dimenziji koja je ostala zanemarena nauštrb njezina dvoboja s morskim psom i razvoja taktike otpora. Jaswinski često poseže za neuvjerljivim scenarističkim instant-rješenjima: Nancy usred ničega pronalazi pištolj za signalizaciju, a ubojstvo nemani više je komično nego uvjerljivo. Collet-Serra se nije pretjerano zamarao ovim scenarističkim nedorečenostima pa je naglasak odlučio staviti na stil. Poigrava se ritmom, afirmira brze rezove i bučnu glazbenu podlogu kako bi postigao atmosferu opasnosti, nepredvidljivosti i iščekivanja. Katkad uspijeva postaviti napete situacije, no u konačnici to nije dovoljno da bi film učinilo dovoljno zanimljivim.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 17. rujna 2016.
