Poljska blockbuster-romantična komedija iz 2011., koja je postala nacionalnim fenomenom, nevjerojatno spektakularan uspjeh postigavši ne samo u domovini nego i šire (2015. godine snimljen je i nastavak Listy do M. 2 redatelja Macieja Dejczera), Pisma svetom Nikoli (iako bi bolji prijevod naslova bio, uzme li se u obzir sadržaj samog filma – Pisma Djedu Božićnjaku) ne skriva nesporan utjecaj šarmantnih britanskih božićno-ljubavnih franšiza proteklog desetljeća (primarno nezaobilaznog it božićnog-ansambl naslova Zapravo ljubav (Love Actually, 2003) Richarda Curtisa – zaradivši i nadimak poljska Zapravo ljubav, s primjesama romantičnog Ja u ljubav vjerujem (Notting Hill, 1999) Rogera Michella ali i humornog Zločestog Djeda Mraza (Bad Santa, 2003) Terryja Zwigoffa, no ujedno je kvalitetan te samo sebi svojstven i nadasve osebujan naslov, uzorima unatoč.
Niz prezentiranih likova čiji se životi isprepleću na Badnjak, prolazi kroz raznovrsne aspekte emocija – Mikolaj (Maciej Stuhr) je udovac s malim sinčićem Kostekom (Jakub Jankiewicz) i voditelj popularne radio-stanice, Doris (Roma Gasiorowska) djevojka koja traga za onim pravim, Szczepan (Piotr Adamczyk) pokušava spasiti brak s otuđenom suprugom Karinom (Agnieszka Dygant) i kćeri Majkom (Anna Matysiak), Melchior (Tomasz Karolak) je mizantropski i mrzovoljni Djed Božićnjak, dok su Małgorzata (Agnieszka Wagner) i Wojciech (Wojciech Malajkat) par bez djece u čiji život ulazi posebna djevojčica... (Djeca, naime, imaju istaknuto mjesto u interakcijama, akcijama i meandričnim zapletima i raspletima čina svih likova.)
Umješno pritom baratajući marketingom sezonskog brendiranja za plasman svog finalnog proizvoda, Pisma svetom Nikoli je film koji inteligentno koristi kako klasične obrasce britanskih i američkih božićno-romantičnih komedija, kroz njih aludirajući na sve veću komercijalizaciju i globalnu materijalizaciju i trivijalizaciju duhovnosti, tako ujedno iste isprepleće s tradicionalnim poljskim katoličkim religioznim (mahom kroz koledarske pjesme) vs. mondeno-modernom sekularističkom urbane i užurbane suvremenosti.
Slovenski redatelj na radu u Poljskoj Mitja Okorn, sa senzibilitetom za popularni filmski jezik i stil (slovenskim prvijencem Tu pa tam (2004) evocira ritchiejevski svjetonazor tipa Zdrpi i briši (Snatch, 2000), dok mu je najnoviji poljski naslov Planeta singli (2016) nanovo na tragu zapadnjačkih romantičnih komedija), kreira scenaristički čvrst, dopadljiv humoran naslov nijansiranih likova širokog spektra, doduše prokušane sentimentalne formule, no finalno iznimno uvjerljiv, privlačan i višedimenzionalan emotivan hit za najširu publiku.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 5. travnja 2016.
