Energetsko polje

Pam Grout, E na kvadrat, VBZ, Zagreb, 2014.

• Američki dokumentarist Ron McElwee, poznat, između ostaloga, i po autobiografskim filmovima, smatra da uvijek ima tehničkih problema kad snima svog oca, što pripisuje snazi frojdovskog polja. Hrvatski velikan amaterskog i eksperimentalnog filma Ivan Martinac na svojim je tečajevima u Kino klubu Split montažnu strukturu filma ustrajno objašnjavao pojmovima intenzitetna montaža, filmski kardiogram i toplina kadra koji su svi, osobito toplina kadra, bili tijesno vezani uz ono što je smatrao energijom filma. „Govorio sam o energiji planova, uglova, pokreta kamere, količine svjetla i slično, tvrdeći da od tih filmskih elemenata, više nego od ičega drugog, ovisi toplina kadra,“ zapisao je u (auto)monografiji Martinac, 41 godina filmskog stvaralaštva, 1960-2001. (OPUS/HFS, Zagreb, Split, 2001). O važnosti energije koja se stvara između redatelja i ljudi u kadru znao je govoriti, primjerice, i Martinčev kinoklupski kolega, potom i u bivšoj državi afirmiran autor dugometražnih igranih filmova, Lordan Zafranović.
  
  Filmsko stvaralaštvo može se proučiti, pojasniti, raščlaniti, podučiti, učiti znanstveno objektivnim postupcima, alatima, principima, a to i jest način na koji se odavna kojim najugledniji filmolozi odavna pristupaju materiji. Univerzalna pravila zanata i izražajne odlike filmskog jezika nedvoumno su korisna, štoviše nezaobilazna osnova filmotvoračke prakse i filmološko-kritičke teorije te razumijevanja i sporazumijevanja među zainteresiranima, no i nakon najtemeljitijeg interpretacijskog pronicanja i ljuštenja postojećeg, odnosno s druge strane, najpomnije stvaralačke pripreme i izvedbe budućeg djela, ponešto vazda ostane nerazjašnjeno, tajnovito, nedokučivo. Čimbenik slučaja, nepredvidljivoga, neuhvatljivoga, što se zbude spletom određenih okolnosti izvan čovjekova stvarnoga nadzora. Ne odbacujući važnost zanatstva kao sigurne osnove, nemalo redateljskih velikana o tome nepripremljivome, neuračunljivome, govori kao o kvaliteti koja nerijetko presudno utječe na konačnu vrijednost pojedinog filma. Iako je te čarobne trenutke, nepodložne analizi i definiciji sredstvima kojima raspolažemo, nemoguće precizno isplanirati, iskusniji među njima ovim ili onim riječima vele da su ih naučili očekivati, nadati im se, i da su razvili određenu sposobnost njihova ćutenja i prepoznavanja. U to se, primjerice, možemo uvjeriti čitajući knjigu razgovora s brojnim majstorima sedme umjetnosti, Filmske lekcije (MeandarMedia, 2011) Laurenta Tirarda.
  
  Knjiga E na kvadrat (E-Squared, 2013; VBZ, 2014., prev. Radha Rojc Belčec) američke autorice knjiga i novinarke Pam Grout nije usmjerena na proučavanje spoznatljivog ni nespoznatljivog u filmskoj, ni u drugim umjetnostima, no nastoji se pozabaviti onime što, budući zasad znanstveno neodredivo, u kulturi Zapada tradicionalno, službeno ignoriramo. Posrijedi je ono što Grout ovdje naziva energetskim poljem, a koje funkcionira na principu tzv. leptirova efekta, odnosno u kojem sve utječe na sve, no ne na logično-materijalnoj, nego ponajprije na duhovno-energetskoj ravni koja je, dakako, povezana s materijalnim, onime u što, neosporno vjerujemo. Vodeća je ideja da sama svijest stvara fizički svijet – što tvrde i neki znanstvenici – odnosno da snagom želje i koncentracije sami možemo oblikovati svoj svijet. Naravno, kako smo odmalena odgajani po drukčijim mjerilima, na temelju mentalnih stavova naših predaka, naučili smo samo reagirati na obrasce koje smo usvojili prije nego što smo bili dovoljno inteligentni da mudro biramo, veli Grout, a većina naših misli, čak i one koje nam se čine najoriginalnijima, zapravo su nevidljiva i uglavnom neprovjerena uvjerenja koja smo preuzeli od drugih.
  
  Autorica drži da nevidljivo i beskonačno energetsko polje postoji i da funkcionira, no da je prvi problem pojedinca da iskoristi nazočne mogućnosti u tome što u nje doista ne vjeruje. Grout tvrdi da je, ne bez dugotrajna nastojanja (za gotovo sve što činimo potrebna je vježba, zar ne?) uspjela oblikovati svoj život prema vlastitim željama, a u knjizi nudi devet jednostavnih pokusnih vježbi uz koje čitatelj sam može iskušati neke postupke i otisnuti se u istraživanje mogućnosti energetskog polja. Među potkrepama djelovanja principa Grout navodi dijelove životnih priča Barbre Streisand i Whoopi Goldberg koje su unatoč posve nepovoljnim životnim okolnostima postale visokocijenjene filmske glumice nagrađene Oscarima, a iz svijeta kinematografije navedeni su i primjeri iz Snjeguljice i sedam patuljaka (Snow White and the Seven Dwarfs, 1937) Williama Cottrella, Davida Handa, Wilfreda Jacksona, Larryja Moreyja, Percea Pearcea i Bena Sharpsteena, serijala Ratova zvijezda (Star Wars, 1977-2015) Georgea Lucasa, Irvina Kershnera, Richarda Marquanda i J. J. Abramsa, Velikog Lebowskog (The Big Lebowski, 1998) Ethana i Joela Coena i Tjelesne straže (Man on Fire, 2004) Tonyja Scotta.
  
  Ostvarenje uvjeravačkog karaktera, neka vrsta tzv. samopomoćne populističke literature, E na kvadrat zastupa pozitivno gledanje na život i svijet i na razmjerno jednostavan i dovoljno razumljiv način potiče na pitomo oslobađanje od krutih stavova koje nam društvo općenito nameće. Na duhovnu, misaonu slobodu koja, između ostaloga, u sprezi s nužnom disciplinom, jest pretpostavka umjetničke kreativnosti koju ovdje, potaknuti i samim sadržajem knjige, promatramo u domeni filmske umjetnosti. Premda, dakle, nije riječ o literaturi koja obrađuje film i kinematografiju, ona na svoj način zadire do tajne kreativnosti jednako koliko, sa svoga polazišta, kakav ozbiljan filmološki rad.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 28. siječnja 2016.

Piše:

Janko
Heidl