Uspjele filmske adaptacije

Književnost za djecu i film (2) – Ivan Kušan: Koko i duhovi, red. Daniel Kušan; Zagonetni dječak, red. Dražen Žarković; Ljubav ili smrt, red. Daniel Kušan

• 
  
  Premda je Ivan Kušan (1933-2012) bio svojevrsni homo universalis hrvatske kulture, običnome je čovjeku zacijelo najpoznatiji upravo po nizu djela što ih uvrštavamo u okvire dječje književnosti. Izdvojimo li roman Lažeš, Melita (1965) ili zbirku pripovijedaka Strašni kauboj (1982), čak sedam romana o dječaku s nadimkom Koko okosnica su Kušanova stvaralaštva kao pisca proze za djecu. Između početnoga Uzbuna na Zelenom Vrhu (1956) i završnoga Koko u Kninu (1996) taj je hrvatski stvaralac, dakle nanizao još pet vrsnih naslova. Redom su to Koko i duhovi (1958), Domaća zadaća (1960), Zagonetni dječak (1963), Koko u Parizu (1972) te Ljubav ili smrt (1987). Obilježja su tih romana dinamična radnja, precizna karakterizacija i bogatstvo raznovrsnoga konteksta pa nema sumnje da im ni vremenski odmak od razdoblja nastanka nije nimalo naštetio i sasvim se sigurno i nadalje mogu nositi sa suvremenim djelima dječje književnosti.
  
  S druge strane, žanr je dječjega filma još od pedesetih dosezao značajan odaziv u domaćega gledateljstva, a upravo je u sedamdesetima postigao i najveće tržišne i kvalitativne uspjehe ostvarenjima poput Vuk samotnjak (1972) Obrada Gluščevića ili pak Vlak u snijegu (1976). No, u desetljeću kasnije u društvenom smislu označenom političkom i gospodarskom krizom socijalističke Jugoslavije, broj se žanrovskih naslova znatno smanjio kao i njihov značaj, a ništa bolje ne može se napisati ni o prvom desetljeću samostalne hrvatske države. Ipak, uspjeh Duha u močvari (2006) Branka Istvančića naznačio je moguću revitalizaciju hrvatskoga dječjega filma, revitalizaciju koju dosljedno nastavljaju čak tri filma nastala prema romanima Ivana Kušana o dječaki Koku – Koko i duhovi (2011) Daniela Kušana, Zagonetni dječak (2013) Dražena Žarkovića i Ljubav ili smrt (2014) iznova Daniela Kušana. Zamjetno je da ta ostvarenja ne slijede kronologiju Kušanovih književnih izvornika, nego se koordiniraju spram samosvojnoga promišljanja filmske adaptacije romana. Kako su romani stvoreni u različitim razdobljima, u njihovoj je filmskoj prilagodbi nužno bilo upravo kronološko ujednačavanje unutar filmskih zbivanja. Tako sva tri uratka označena slikovnim evociranjem osamdesetih. U uspjelom retro izgledu filma odjel produkcijskoga dizajna izbjegao je tematski ili motivacijski preciznu dataciju zbivanja, dosežući čak i mitski spleen toga razdoblja.
  
  Koko i duhovi
  
  Početna sekvenca filma Koko i duhovi označava interdisciplinarnost građe uočenu još i u izvorniku, a razmatra se i na samome svršetku tog filma. Odnos filma, književnosti i televizijskoga medija raščlanjuje se kroz unutarprizorno propitivanje realiteta ali i žanrovsku prizmu dječjega filma koji se pak razgranava u preinakama detektivskoga filma te filma misterije s osloncem o film strave. Adaptacija tako rekonstruira izvornik, odnosi se prema njemu s punim poštovanjem ali ne ostaje i zasjenjenom zacijelo i zbog činjenice da je posrijedi samosvojno djelo što podrazumijeva i razlike književnoga i filmskoga jezika. Razvidne su razlike čitateljeve i gledateljeve percepcije umjetničkih cjelina svedenih na isti nazivnik te je razumljiva i zasebnost gradiva.
  
  Nema sumnje da je posrijedi uspjela filmska adaptacija značajnoga književnoga predloška. Precizna strukturalnost preduvjetom je dinamična niza zbivanja što obuhvaća čitav niz likova te jasno moralno stajalište. Nenametljivost slojevita konteksta otponac je snažnijem promišljanju prikazanog i primjereni udjel gledateljevoj uživljenosti u zbivanja. Koko i duhovi učinkoviti su primjeri naznačenih žanrovskih sustava, evokativne slikovnosti koja se ne crpi tek iz sama sadržaja nego i kroz autorsko stanovište i gledateljevu recepciju. Nije dakle, upitna dvojakost razmatranja žanrovskih predznaka, a njihova se percepcija uočava i kroz prizmu temeljna naraštaja gledateljstva. Tržišni uspjeh filma omogućio je i nastavak serijala o Koku, a zanimljivo je da su se autori odlučili za adaptaciju Zagonetnoga dječaka, naizgled izazovnijega za filmsku prilagodbu nego li je to Domaća zadaća, roman nastao dvije godine nakon Koka i duhova.
  
  Zagonetni dječak
  
  Taj je uradak dakle odrediv kao dječji film detektivskoga predznaka, jer mlađahni protagonisti nastoje razriješiti tajnu vršnjaka, zagonetnoga dječaka. Razmatramo li temeljnu strukturu središnjih likova, posve je jasno da su protagonisti rekonstrukcija arhetipskoga lika detektiva i njegova pobočnika, dok je dvostrukost zagonetnih dječaka zapravo dvojnost jedinstvenoga entiteta koja doseže i simbolične vrijednosti. Naposljetku, djevojčica je protuteža dječacima, jasna je spona njihovih habitusa, a djelovanjem je slična dvostrukim špijunkama povijesnoga ili pak filmskoga predznaka. U takvu dramaturškom okviru ne mora nas čuditi da odrasli likovi nemaju važnijih uloga ni u zapletu, kao ni u razrješenju.
  
  Metafilmski se kontekst vinuo do višeslojnosti koja obuhvaća niz osvrta prema još jednom prijelomnom Kušanovu djelu, Koko u Parizu, zatim do posvete Mati Lovraku, čiji je književni predložak postao temeljem glasovita Vlaka u snijegu (1976) te čak i do pomalo ironične percepcije filmske glume u navodu školskoga profesora. Zagonetni dječak zasigurno je najeksplicitnije postmodernističko ostvarenje. Slojevito propitivanje žanra detekcije, odnos prema žanru sportskoga filma ili pak sasvim jasne mitske konotacije u posljednjem dijelu obogatile su slojevitost ovoga uratka. Rekonstukcijski odmak od samog predloška tiče se zasigurno ne samo čimbenika sličnosti i čimbenika razlika književnosti i filma nego i redateljske pozicije. Nema sumnje da je Daniel Kušan kao sin znamenita pisca znatno izravnije uranjao u adaptacijske pristupe, dok Žarković izvorniku ipak pristupa izvana. Upravo zbog redateljskih pristupa percipiramo jasne stilske raznolikosti Zagonetnoga dječaka u odnosu na Koka i duhove te Ljubav ili smrt.
  
  Ljubav ili smrt
  
  U trećem ostvarenju filmskoga serijala o dječaku Koku uočavamo znatne razlike. Ne samo da je središnji lik filma Ljubav ili smrt drugačije naraštajne dobi, od osnovno školske odrastao je do srednje školske a razvidan je i žanrovski pomak. Ako su Koko i duhovi baš kao i Zagonetni dječak interpretirali razne smjernice detektivskoga žanra, Ljubav ili smrt okreće se melodramskom zapletu s osloncem o romantičnu dramu, a nesumnjivo iznova dodiruje žanr sportskog a djelomice i glazbenoga. Struktura je filma znatno slojevitija nego li u prethodnim izdancima serijala. Pritom je sasvim razvidno da film restrukturira temeljne postavke izvornika, iznova se određujući samosvojnim u intrepretiranju različitih jezika umjetničkih vrsta.
  
  Potvrđuje se to i u odnosu sa izvrsnom strip adaptacijom romana (crtač Edvin Biuković) objelodanjenom u školskom časopisu Modra lasta u prvoj polovini devedesetih, koja je također na samosvojan način interpretirala predložak. I strip i film prilaze romanu uvjetovani zasebnošću umjetničke forme, odrazom razdoblja u kojima nastaju te uvjetovani i prvotnim naraštajem publike. Upravo zbog toga jasno je da se strip i film usmjeravaju prema drugačijim motivacijskim sklopovima romana, pa ako im je razvidna zajednička okosnica, interpretiranje je modela drugačije, a ne treba zaboraviti ni da je žanrovski predznak strip adaptacije ipak komedija a ne melodrama ili romantična drama kao u slučaju filmske. Odnos prema književnosti ne iscrpljuje se tek u restrukturiraju izvornika nego i dvama bitnim djelima školske lektire. Ujedno raspon je sportskoga i glazbenoga predznaka svrhovito utkan u narativnu građu ne postajući tek osvrtom prema žanru već primjerenim dijelom same cjeline. Šteta je što Ljubav ili smrt nije dosegao dinamičnost i intenzitet dvaju prethodnika, pa mu je i recepcija u gledateljstva i kritike bila raznolika.
  
  Naposljetku, jasno je da Ljubav ili smrt završava početni ciklus filmskih adaptacija romana o dječaku Koku. Kako je zbog financijskih uvjeta zacijelo najmanje moguća prilagodba romana Koko u Parizu, treba se prisjetiti da je već predviđena filmska interpretacija početnoga djela Kušanova opusa, Uzbune na Zelenom Vrhu, a s obzirom na promjenu središnjega glumca te povratak na kronološli poćetak uzbudljivih pustolovina za očekivati je i svježe stilske i žanrovske promjene.
  
  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr,
  18. prosinca 2015.
  
  Feljton Film i društvo sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije

Piše:

Tomislav
Čegir