Ženskar i njegov harem

22. tjedan češkog filma, Zagreb, 15. – 20. listopada 2015.: Fotograf, red. Irena Pavlásková

  • Fotograf, red. Irena Pavlásková

    Pseudo-biopic donekle nadahnut životnom pričom svjetski priznatog kontroverznog i sporadično cenzuriranog češkog fotografa Jana Saudeka, najpoznatijeg po prepoznatljivom snolikom svijetu nastanjenom golišavim likovima pred pozadinom ožbukanog zida, a evidentno nadahnutim teatralnim živim slikama (tableaux vivant) i piktorijalistima 19. stoljeća, s insceniranim kostimiranim modelima, počesto komponiranima u formama slikarstva. Iako je pritom Saudek potpisan kao ko-scenarist, ostaje nejasnim je li film istinit u egzaminaciji svog subjekta pa ga uvodnom tezom o izmišljenosti prikazanog samo želi zaštiti od potencijalnih posljedičnih tužbi nekih koji bi se u njemu mogli prepoznati ili je pak samo pretjeran, skandalozan i ekscentričan portret umjetnika u svrhu podržavanja već stvorene medijske slike o njemu, trn u oku dežurnim moralistima i malograđanskoj snobovštini.

    Prvo se pritom mahom odnosi na lik Saudekove dugogodišnje asistentice Sare Saudek, u filmu imenovane kao Liba, putem koje se i ostvaruje napetiji dramski moment kroz motiv transformacije obožavatelja – dvojbeno da li u psihopatskog stalkera ili pak puku odbačenu ženu-osvetnicu. Drugo pak na Saudekov boemski stil života s čitavom galaksijom žena oko njega – supruga, kćeri, ljubavnica, prijateljica, pomoćnica … prezentiran obiljem erotizirane komike, vrlo prepoznatljive iz tradicije češkog filma; hedonističke stilizirane eskapade beskrajnih orgijastičkih partyja te čitava parada bizarnih apsurdnih muza-modela korpulentnih poprsja i pozadina njegova harema prikazane su s mjerom i humaniziranjem ekstrema.
    Fotograf, red. Irena Pavlásková
    Sam Saudek otkriva se kao karizmatičan i šarmantan ali nepouzdan, nepraktičan i naivan, lakovjeran bon-vivant, fasciniran ženama, kojeg uvijek izvrsni Karel Roden prezentira autentično i inventivno, ne čineći to pukom kopijom umjetnikovih gesti, mimike i glasa koliko pronicanjem u njegovu prirodu i karakter, unoseći u lik i vlastitu karizmu. Ipak, sve u svemu može se reći da film, iako nije bez zanimljivosti, uglavnom nudi ponešto zamoran, a svakako predug i monoton portret umjetnika koji ne zadire puno dublje od sama Saudekova iskaza, mahom prevrćući iste motive i postavke iznova i iznova, bez šireg konteksta ili suvislijeg pokušaja sagledavanja i otkrivanja umjetnikovih svjetlopisnih motivacijskih internih turbulencija.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 16. studenoga 2015.

Piše:


kritike i eseji