Tečno i maštovito

Rãzvan Rãdulescu, Život i djelo Ilije Cazanea (Viaţa şi faptele lui Ilie Cazane) Ljevak, Zagreb, 2014.

• Rãzvan Rãdulescu (1969), jedna od ključnih osoba u nastanku novog rumunjskog filma koji je krajem prvog desetljeća 21. stoljeća osvojio svijet, (su)potpisnik scenarija nekih od (naj)važnijih filmova te zemlje u ovom mileniju, kao što su Smrt gospodina Lazarescua (Moartea domnului Lazarescu, Rumunjska, 2005) Cristija Puiuija i Pozicija djeteta (Pozitia copilului, Rumunjska, 2013) Calina Petera Natzera, autor je i nekoliko pohvaljenih i nagrađivanih romana. Prvi u nas preveden Rãdulescuov roman je Život i djelo Ilije Cazanea (2008; Ljevak, 2014, preveli Ivana Olujić i Luca-Ioan Frana), ostvarenje pisano u duhu tzv. magičnog realizma, a smješteno u Rumunjsku, mahom u šezdesete i sedamdesete godine prošloga stoljeća, eru mračne vladavine omraženoga komunističkog diktatora Nikolaja Ceauseşcua.

  Premda turobno vrijeme siromaštva i represije ne slika sa simpatijama, kroz djelo se provlači određena crta nostalgije, vjerojatno one koja većinu ljudi prirodno veže uz doba djetinjstva, ukoliko je proživljeno u iole podnošljivim uvjetima. Život i djelo Ilije Cazanea nudi trojicu glavnih junaka, dvojicu naslovnih, oca i sina Iliju Cazanea te isljednika službe unutarnjih poslova, zloglasne Securitate, pukovnika Vasilea Chiriţu, među kojima ponajbolje upoznajemo upravo ovoga posljednjega, čvrstog i beskrupuloznoga čovjeka koji će doći glave Cazaneu starijemu, a čija će se sudbina poslije preplesti s onom Cazanea mlađega. Gotovo dokumentaristički bilježena suočavanja Chiriţe i Cazanea starijega u sobi za ispitivanje načelno donose malo novoga u odnosu na bezbroj puta na razne načine opisane susrete nemilosrdnih ispitivača koji pod zaštitom zakona uživaju u pravu psihofizičkog mrcvarenja bespomoćnih uznika, no svejedno izazivaju srhe. Chiriţa, međutim, nije osoba bez prepoznatljivih ljudskih slabosti i upravo će zbog njih i sam postati žrtvom sustava koji, zapravo, ne razumije bitno bolje od svoga zatočenika, šarmantnog besposličara, istovremeno i popriličnog srećkovića – sve do kobnog uhićenja - čiji je jedini grijeh protiv države bio taj što je iz sjemena posijanoga njegovom rukom, eto tako, nicalo golemo povrće. Cazane mlađi, odrastao uz majku udovicu, na selu kod djeda i bake, bistro je dijete, poslije momče, sklono realiziranju čudnih, moglo bi se reći umjetničkih izuma kao što je, primjerice, glazbeni krevet u kojem će, po svoj prilici, prerano skončati.

  Ne udarajući odveć izravno po uvjetima života u Rumunjskoj u ono vrijeme, Rãdulescu, smjestivši radnju u glavni grad države, u Bukurešt, i u provincijsko selo Liveni, te djelomično prateći putešestvije trojice glavnih i nekolicine sporednih likova različitih društvenih statusa, na zanimljiv način daje jedan od mogućih portreta zemlje, oslanjajući se na pomalo suhohumornu ironiju, koja donekle umanjuje oporost, te na iskorake u onostrano i snoliko koji, pogotovu u srazu s proklamiranim ateizmom vojnog časnika, izazivaju osobitu začudnost. Pogotovu stoga što je u nekima od ključnih, pa i najuspjelijih prizora – noćni razgovor / snoviđenje s ministrom u kupeu noćnoga vlaka te seansa na kojoj se priziva ni više-ni manje doli duh Karla Marxa – protagonist upravo s Chiriţom.

  Osim što jest dobar pripovjedač, Rãdulescu pribjegava i tehničkim trikovima koji dodatno golicaju mogućim značenjima, kao što je imenovanje više poglavlja istim naslovima, ponavljanje istovjetnih odlomaka na različitim mjestima u kojima se sastaju vremenski razgranati dijelovi pripovijesti što prate različite likove te čak i tiskarsko razlamanje teksta po sredini stranice, ovalno i slično.

  Najbolji rumunjski filmovi novoga milenija, mnijemo, impresivniji su od ovoga Rãdulescuova romana, no posrijedi je tečno, maštovito i dobro napisano ostvarenje pisca koji ima što reći i nepretenciozno se nastoji odmaknuti od uvriježenoga. Život i djelo Ilije Cazanea dobrodošlo je komplementarno ostvarenje poklonicima novog rumunjskog filma, ali i zanimljivo štivo bilo kome željnome uživanja u, jednostavno rečeno, lijepoj literaturi.

  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 6. listopada 2015.

Piše:

Janko
Heidl