Igra sudbine

4. tjedan turskog filma (19. – 24. svibnja 2015.): Ljubav voli slučajnosti (Ask Tesadüfleri Sever), red. Ömer Faruk Sorak

  • Ljubav voli slučajnosti (Ask Tesadüfleri Sever), red. Ömer Faruk Sorak

    Iako fenomen kinematografije Novog turskog filma pretendira na teme poput sufijski melankoličnih potraga za identitetom (Čestica /Zerre, 2012/ Erdema Tepegöza) ali i arabeskno ornamentiranih povijesnih produkcija (Mahmut i Merjem /Mahmut ile Meryem, 2013/ Mehmeta Ade Öztekina), sve uredno podcrtano neizbježnim socijalnim diskursom (Kalup /Küf, 2012/ Alija Aydına), nesporna je činjenica da suvremena Turska (doduše i geopolitički locirana na stjecište istok-zapad) kao izvozni proizvod manje plasira imanentnu, autohtonu egzotičnu kulturu Istoka a više onu europeiziranu / prozapadnjačku (poglavito maskiranu u balkanskoj sferi enormno popularan perolaki zabavan televizijski sadržaj kiča eskapističkih sapunica), što je i više nego evidentno i u naslovu Ljubav voli slučajnosti.
    Ljubav voli slučajnosti (Ask Tesadüfleri Sever), red. Ömer Faruk Sorak
    Ta ultra-zasićena saharinska high-concept turska melodrama koja balansira između serendipitijevskih i zemblanitijevskih antonima ili nasuprotnica, značenjski oprečnih i opozitnih teško prevodivih leksema u aproksimativnom značenju sretnih slučajnosti odnosno neugodnih iznenađenja, time ljubavnu priču dvoje središnjih protagonista postavlja na force majeure / vis maior – veći od života plato sinkronicitetnosti, izuzetnih sudbinskih okolnosti, polazeći od premise da i najnezamjetniji životni događaji – a da i ne znamo, mogu imati enormne posljedice i utjecajnost. Na taj način segmentno evocira kako Chelsomovu Igru sudbine (Serendipity, 2001), jednako tako i usijanu dramatičnost Uşaklıgilova romana Strasti Orijenta ili čak Twainova Tajanstvenog stranca.
    Ljubav voli slučajnosti (Ask Tesadüfleri Sever), red. Ömer Faruk Sorak
    Najveći problem pritom predstavlja nepročišćen, konfliktan miš-maš žanrova i scenaristička neodlučnost (Nuran Evren Şit) odnosno vrludanje između manipulativnog sentimentalnog sapuničastog chick-flicka, tragičarske, gotovo nadnaravne romantične komedije i naturalističke realističke drame (motiv bolesti), no finalni dojam je ennui-weltschemrzovski katarzični i gledljiv, iako ne naročito pamtljiv zab(p)av(d)njak, koji je – ne smije se zaboraviti, naprosto poharao matično tursko tržište, doživjevši nezapamćen uspjeh.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 29. svibnja 2015.
● naslovna● hrvatski● europski● američki● festivali ● knjige● časopisi● povijest
● dvd arhiv● feljton ● o nama● impressum● kontakt● potpora● pišite nam

Piše:

kritike i eseji