Deseti broj Filmonauta donosi obilje analitičkih tekstova, eseja, recenzija i intervjua te i dalje donquijoteovski stoji i opstoji u tiskanoj formi kako bi promovirao stručne i ne-mainstream promišljajuće filmske članake, pritom umješno balansirajući njihovu atraktivnost kako široj tako i uže specijaliziranoj čitalačkoj publici. Tako neizostavna rubrika Retrovizor, kao kronika probranih repertoarnih i izvanrepertoarnih ali novih naslova, ovoga puta donosi 23 filma. Tu su i četiri intervjua, redom su to razgovor Željka Luketića sa višestrukim pionirom jugoslavenske televizije Stankom Crnobrnjom, potom iz Sight & Sounda preuzet intervju Neila McGlonea sa osebujnim redateljem Alexanderom Payneom odnosno onaj Tamare Kolarić s redateljicom filma Kismet Ninom Mariom Paschalidou u kojem se istražuje fenomen turskih sapunica, te Aleksandra Radovanovića sa jednim od rodonačelnika Rumunjskog novog vala – redateljem Cristijem Puiuem.
Posebno su zanimljive analize opusa triju suvremenih filmaša – crnohumornih drama Nizozemca Alexa van Warmerdama iz pera Valentine Lisak, punkerske poetike nagrađivana irskog animatora Davida Oreillyja kojeg secira Vjeran Kovljanić te videoradova britanskog redatelja Stevea McQueena, kojima se bavio prije stjecanja međunarodne reputacije s Oscarom ovjenčanih 12 godina ropstva (12 Years a Slave, 2013), o čemu piše Jelena Pašić.
Temat najnovijeg broja – Televizija, donosi šest tekstova. U prvom Diana Robaš progovara o televizijskim hororima sedamdestih, slijedi promišljanje Marija Kozine o tome kako je widescreen ekran postao kućno kino, te potom i ono Silvestra Milete o TV mreži Sidneya Lumeta koja pitijski propitkuje odražava li televizija stavove društva ili ih pak stvara odnosno tekst Petre Vukelić o Ne (No, 2012) Pabla Larraína koji se odvija u razdoblju čileanske povijesti u kojem su TV-reklame odigrale ključnu ulogu u svrgavanju diktature i uvođenju demokratskih promjena. Posljednja dva teksta tematskog bloka govore o serijalima – Raspjevanom detektivu (The Singing Detective) Dennisa Pottera o kojem piše Stipe Radić te Pravom detektivu (True Detective) Nica Pizzolatta o kojem piše Karla Lončar. Filmonaut svakako zaslužuje i poseban osvrt na odličan dizajn Luke Sepčića koji nadahnuće nalazi u modernim, dinamičnim i decentnim prijelomima i kvalitetnom odabiru umjetnički vrijednih fotografija.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 16. ožujka 2015.
