Scenarij i njegovo oživotvorenje
Mate Matišić, Svećenikova djeca. Drama, scenarij, film Vinka Brešana, Hrvatski filmski savez/Interfilm, Zagreb, 2013.
-
Prvi i jedini scenarij hrvatskog filma objavljen u nas u knjižnom obliku bio je onaj Rajka Grlića i Ante Tomića za Grlićevu Karaulu iz 2006. ukoričen zajedno s Tomićevim hit-romanom Ništa nas ne smije iznenaditi iz 2003. godine, koji je poslužio kao predložak scenarija i filma. Sedam godina kasnije na sličan je način okrunjen uspjeh najgledanijeg hrvatskog filma u 21. stoljeću, Svećenikove djece u režiji Vinka Brešana. Tijekom 2013. tu je društveno kritičku tragikomediju – ili „film o ljudskim manama“ kako ga naziva Brešan – u domaćim kinima vidjelo nešto više od 158 000 gledatelja, a kino distribucija je tijekom 2014. nastavljena u trdeset zemalja širom svijeta. U Njemačkoj ga je vidjelo 45 500 gledatelja, u Brazilu 31 000, u Italiji 21 000, u Mađarskoj, u Grčkoj i u Poljskoj više od 5000. Među uspjesima svakako valja istaknuti nominaciju za nagradu Europske filmske akademije za najbolju europsku komediju u 2013.
Premda pažljivo i precizno oblikovano pisano ostvarenje, filmski scenarij gotovo nikad nije literatura, niti mu je namijena biti samostalnim djelom. Riječ je, može se reći, o kolateralnom proizvodu, potrošnoj robi, artefaktu isključivo pomoćne funkcije, sredstvu komunikacije između autora i financijera, odnosno između članova filmske ekipe. Dakle, o nečemu što postaje posve nepotrebno nakon što je film dovršen. No istodobno, napisati dobar scenarij velika je umjetnost, kako u dramskom smislu, tako i u onome jasnoće koja će filmskom osoblju dati čvrst skelet, čitke upute o tome što valja učiniti da bi budući film dobio okuse, boje i mirise te postao živim i zanimljivim djelom sedme umjetnosti. U scenariju, često će se čuti, ne treba biti ni riječi viška, a opet sve mora biti nedvojbeno određeno. Dakako, kreativni filmaši iz svih sektora svojim će doprinosima i posebnim vještinama obogatiti suhu riječ, no vrsno napisan scenarij svakome će uvelike pomoći u tome da da najbolje od sebe.
Multimedijska publikacija Svećenikova djeca, objavljena u zajedničkoj nakladi Hrvatskog filmskog saveza i producentske tvrtke Interfilm, zacijelo može biti od koristi mnogom scenarističkom aspirantu, a nesumnjivo će biti zanimljiva kako iskusnijem scenaristu tako i svakom zainteresiranijem pokloniku filma. Knjiga sadrži scenarij filma Svećenikova djeca koji je napisao Mate Matišić uz suradnju Vinka Brešana, potom Matišićevu istoimenu dramu napisanu razmjerno daleke 1997., a praizvedene 1999. u HNK u Splitu, prema čijim je motivima izrastao scenarij, te DVD sa samim filmom. Čitatelju je, dakle, pružena prilika da usporedi tri inačice razvoja, odnosno prekrajanja teksta osmišljenog za kazališne daske u tekst osmišljen za filmizaciju te da uoči razlike između scenarija i njegova oživotvorenja u pokretne slike.
Scenarij se Svećenikove djece od dramskoga predloška razlikuje toliko da se može reći da je posrijedi novi tekst koji istu osnovnu temu iznosi na drugi način, kao da je recimo riječ o dva različita autora koja su dobila zadatak pozabaviti se istim motivom. Dok je dramski tekst funkcionalno minimaliziran da bi zadovoljio zahtjeve financijski razmjerno nezahtjevna kazališnog postavljanja, scenarij je, opet funkcionalno, razgranat u mnogim smjerovima kako bi ponudio vizualnu raskoš koju od filma načelno očekujemo. Scenarij, dakako, nudi veći broj likova, prizorišta i prizora, više toga pokazuje slikom negoli dijalogom, a fabula je uvelike rekonstruirana. Sadašnje vrijeme radnje s kraja je devedesetih, kad se odvija drama, bezbolno prebačeno u sadašnjost nastanka scenarija i filma, dakle, na početak drugog desetljeća 21. stoljeća. Elegantno su i funkcionalno uvedeni danas neizbježni mobiteli i kućni kompjutori, donekle je prigušena razina vjerske mističnosti, dok je radnja iz grada u unutrašnjosti preseljena na dalmatinski otok. Iz izvornika su preuzete mnoge rečenice i situacije, a zanimljivo je da je trafikant Petar iz drame u scenariju preoblikovan u dvije osobe, Petra i ljekarnika Marina te da su glavni likovi dvadesetak godina pomlađeni. Izmijenjen je dio odnosa između Petra i njegove supruge Marte, a u scenariju i u filmu posve je izostavljen negdašnji, a sada ponovno proplamsao tajni ljubavni odnos između Don Fabijana i spomenute Petrove supruge Marte, čistačice u crkvi.
Scenarij je na film prenesen poprilično vjerno, uz ponešto izmjena i skraćivanja koji su pridonijeli efektnosti i konciznosti kazivanja te uz poneku promjenu najvjerojatnije uzrokovanu susretom sa stvarnim objekatima i lokacijama, odnosno praktičnim razlozima određenima samim filmskim setom. Trudna trubačica (u drami violinistica) nije zatočena u podrumu nego na šufitu, odnosno tavanu, a prisilni mladoženja Jure ne pjeva na zvoniku nego na visokom stupu. Važnijom se odlukom čini odbacivanje prizora s rendgenskom slikom koja objašnjava don Fabijanovo tumačenje Božje volje u završnici, kao i u scenariju nepostojeći epilog u kojem se mladi don Šimun žurno ispovijeda drugom svećeniku kako bi olakšao dušu, odnosno prenio svoj teret na drugoga.
Usporedba scenarija i filma zoran je pokazatelj niza redateljskih odluka o tome kako slovo s papira preobličiti u pokretnu sliku – kako ambijentirati i intonirati priču, koje glumce izabrati, kako ih egzaktno profilirati i tome slično. Među najuočljivijim primjerima redateljskih sposobnosti i senzibiliteta su upečatljivo, posebno sugestivno uprizorenje dolaska biskupa na otok koje je u scenariju zapisano u dvije-tri rečenice, tek kao jedan od događaja ili efektno osmišljen i sažet prizor u kojem bračni par otmičara oružjem sprječava don Fabijana i Marina u pokušaju oslobađanja trubačice iz njihova šufita.
Izdanje je opremljeno s nekoliko fotografija iz filma, standardnim podacima o filmu i predgovorom Jasne Žmak. Premda bi bila još zanimljivija i korisnija da je obogaćena popisom postava i podjela predstava, s ponešto fotografija iz kazališta i iza kulisa snimanja ili eventualno crtežom iz storyboarda te komentarom Matišića i Brešana, dvomedijska publikacija Svećenikova djeca nije samo prigodni suvenir za poklonike filmske uspješnice, nego izdanje u kojem se može višestruko uživati i uza nj ponešto naučiti.
© Janko Heidl, FILMOVI.hr, 31. siječnja 2015.
Piše:
Heidl