Bešćutnost elite

Iza sna, red. Igor Filipović Fila

  • Iza sna, red. Igor Filipović Fila

    Film je, zapravo – san.  Ono što gledamo kroz suvremenu nam laternu magicu ništa je drugo doli pristajanje na jedno snivanje. Često se pitalo: živimo li mi zbiljski tek u snu, a ovo za što mislimo da je stvarnost tek puki nesavršeni odraz istinskog života? No, nemojmo pretjerivati...  Svijet zbilje i svijet sna, ustvari, tek su dvije facete složenosti življenja sàma. No, što se događa iza sna? Djelo pod tim naslovom najavljeno je, u promotivnom materijalu, kao „predstavnik novoga vala hrvatskog filma“. Uvijek iznova zapljuskivani novim i novijim valovima, moramo se upitati, što nam zapravo novog donosi Iza sna? Unosi li ovaj film odista neku novinu u tzv. nezavisnu kino-produkciju? Rekao bih provizorno, da smo s filmom Igora Filipovića – File, na neki način, dobili malenu dozu osvježavajućeg poigravanja sa žanrovskim obrascima. U njegovu filmu, sve je uvjetno... Uvjetni su likovi, uvjetna je pripovijest, a najuvjetnija je situacija kroz koju se razvija narativna i dramaturška linija. Tihi (Borko Perić) suočen je s takvom uvjetnom situacijom u svome životu. Njegova veza s Lanom (Ana Vučak) dolazi u krizu zbog egzistencijalne stranputice u kojoj se zatječe. U svojim ranim tridesetima, on jednostavno mora učiniti nešto od svoga života. Iako ima stanoviti glazbeni dar, on ga ne uspijeva i realizirati sve do upadanja u zlokobni krug muzičke industrije, koja zapravo proizvodi zvijezde za instant-uporabu.
    Iza sna, red. Igor Filipović Fila
    Filipović svoj film zasniva na paralelnoj montaži u kojoj se narativna linija dijeli na pripovijest u svijetloj prostoriji u kojoj Tihi razgovara o životnim planovima sa zatrudnjelom Lanom i mračnu stranu priče, razdijelnicu sna (i podsvijesti?). Taj mračni dio usredotočen je, ponovno, na dvije priče. Prva je vezana uz Tihijev glazbeni uspon putem menadžera i producenta Sanjina (Krunoslav Belko) s kojim ulazi u carstvo poroka showbizza, a u kojem caruju sex and drugs (dok je rock and roll u sporednom planu...). Druga pripovijest u tom okviru vezana je uz protagonistovu noćnu avanturu s lokalnim sitnim kriminalcem Pavlom (odlični Dušan Bućan), oko kojeg se vrte lova, adrenalin (i opet žene). Njihov noćni pohod završava tragičnim ishodom u kojemu Pavle stradava, a ruši se i čitav Tihijev san.

    Iako se mnogi momenti tog mračnog dijela filma čine zanimljivima, dramaturški je cijela priipovijest poslagana tako da nakon konačnog kraha slijedi pomalo neočekivani hepiend. Možda ga ovdje ne treba otkrivati, ali on zasigurno u cijelome dramskome postavu Iza sna djeluje pomalo neuvjerljivim zbog nagla završetka. Naime, buđenje je metaforički konstrukt koji priču usmjerava u, već spomenuto, postmoderno poigravanje sa žanrom. E, da ne zaboravim, tu je i povezna fabularna linija u kojoj Borko Perić – očito u snu – filozofski elaborira o svojim dilemama, strahovima i potrebi za pronalaskom smisla u svom životu. (Taj je dio filma ostvaren u praznoj, bijeloj scenografiji za razliku od šarolika kontrasta spomenutih supostavljenih naracija.) 
    Iza sna, red. Igor Filipović Fila
    Kako djeluje Filipovićev film u kontekstu novoga vala hrvatskog filma? Ako ga usporedimo s nekim proizvodima iste kinematografije sličnih pretenzija – i ne toliko loše. (Ovdje prije svega mislim na srodne po malenosti filmove poput, recimo Orhelova Hi(t)ca ili Pleićeva Nije sve u lovi). Odlična digitalna vizura uvoda u film, vožnja iznad noćnog Zagreba, obećava nam bespoštedni prikaz otuđenosti i bešćutnosti života HR-metropole. I kasnije, mnogi totali grada iz različitih perspektiva sugeriraju artificijelnost egzistencije u kojoj su uhvaćeni protagonisti filma.

    Filipović očigledno poznaje zanat. Ta ga činjenica neprijeporno kvalificira kao suverenog opservatora upravo u onim scenama i sekvencama filma kada likovi između sebe komuniciraju žargonom toliko karakterističnim za urbani Zagreb. Neki od dijaloga između Sanjina i Tihog pokazuju svu ogoljenost i bešćutnost u poslovnim odnosima novokomponirane biznis-elite i njihovih klijenata. Nadalje, upravo se maestralnim pokazuju i sekvence u kojima se Tihi i Pavle pripremaju za pljačku benzinske postaje. U tim se dijalozima (gdje, rekoć već, briljira benetti maneken Bučan!) iskazuje sva narativa smisla života urbanih, tranzicijskih Hrvata, na pragu srednjih godina.
    Iza sna, red. Igor Filipović Fila
    Međutim... Problem se javlja tamo gdje je sižejni postav filma najambiciozniji. Naime, sama montaža Iza sna pokazuje da se autor filma ne uspijeva nositi sa samozadnim si zadatkom. Skakanje s jednog pripovjednog plana na drugi počesto stvara zbrku u slijedu i nije sasvim jasno kako su zbiljski posložene kockice protagonistova putešestvija. Budući da je on sam i propovjedač, nije jasno niti gdje nas njegova ispovijest vara, a gdje je iskrena. U cjelokupnom postavu filma to dovodi do zbunjenosti i, spomenuh već, do naglog i neočekivanog završetka filma.

    Filipović (koji je s Matijom Jakšekovićem i scenarist filma) imao je dobre ideje i pojedine sjajne urbane sekevence), no nije ih uspio zaokružiti u cjelinu koja bi bila dostatno suvisla da kažem da se radi o dobrom, neovisnom HR-filmu.  Autor je već prvijencem prije podosta godina pokazao da pozna zanat. Niz života (2000) imala je također zanimljive momente, ali i s nezanemarivim manama glede dovršenosti cjeline. Tada je to još i bilo oprostivo... Danas, pak, inicijalnim filmom samizdatske Jamat-produkcije ne potvrđuje svoje potencijale. No, za kraj prikaza sačuvao sam i dobre vijesti. S Anom Vučak hrvatski je film dobio još jednu nadarenu, ali i prelijepu glumicu. Njezina je laka preobrazba iz vjerne i dobre cure u seksi i zavodljivu ženu – sjajna. Zbog nje kao debitantice, i ovaj mi se maleni film čini, ako ne već boljim, a ono zasigurno ljepšim!

    © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 28. studenoga 2014.

Piše:

Marijan
Krivak

kritike i eseji