Oskudna priča

Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio (The Hunger Games: Mockingjay – Part 1), red. Francis Lawrence

  • Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio (The Hunger Games: Mockingjay – Part 1), red. Francis Lawrence

    Zamorno je pisati o fenomenu ekranizacija popularnih romana za mlade u kojima se redovito događa da se posljednji nastavci prenose u filmski medij u formi dvaju filmova. Komercijalna filmska produkcija, ne mogu se oteti tom dojmu, sve više nalikuje na televizijske produkcije u kojima mini serije počivaju na specifičnoj strategiji. Ona je baštinjena iz feljtonskih romana iz 19. stoljeća koji su izlazili u novinama i u tjednim nastavcima te su prekidani u najnapetijem trenutku da bi održali očekivanje čitateljske publike do narednoga izdanja. Kolikogod taj stari i trivijalni trik već bio anakron i ofucan, televizija ga se nikada nije uspjela odreći, a vidimo da danas sve više prodire i u dugometražne filmske vode. U cijeloj priči postoji jedna bitna razlika: čekati tjedan dana između dvaju nastavaka televizijske serije, s obzirom na njezine zabavljačke strategije, razuman je vremenski rok, no razmak od cijele godine između dvaju filmova koji zapravo čine fabularno jedinstvo nema osobita smisla.
    Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio (The Hunger Games: Mockingjay – Part 1), red. Francis Lawrence
    Dramaturški posljedice razmatrane strategije više su nego evidentne. Ekranizacija četvrtog romana iz serijala Sumrak rezultirala je dvama filmovima, iako priča nije sadržavala dovoljno štofa za dva naslova pa se prvi dio besmisleno razvlačio unedogled. Peter Jackson je ekranizirao Tolkienova Hobbita u tri dijela, a kako bi popunio pretjeranu minutažu morao je dodavati nepotrebne narativne rukavce te rastezati akcijske prizore. U oba slučaja filmska djela su završavala prekidom radnje u umjetno stvorenim napetim situacijama da bi se gledatelji držali godinu dana u iščekivanju seljedećg nastavka, iako su već nakon izlaska iz kinodvorane zaboravili što su upravo odgledali. Čini se da u nedostatku novih ideja producenti nikada nisu bili toliko pohlepni za novcem koliko u posljednjih desetak godina.

    Igre gladi: Šojka rugalica 1. dio ponosni je nastavljač tog televizijskoga trenda zamaskiranoga u filmsko ruho. Gledatelj nema pretjerano sreće kada je primoran prije projekcije ogledati dvadesetominutni set najgorih i najstereotipnijih reklamnih spotova koje možete zamisliti, a koji su toliko grozomorni da zaslužuju da im se posveti posebno napisana kritika. Međutim, kada nakon te torture tijekom šezdeset od sto dvadeset minuta filma gledate inscenaciju i prikazivanje propagadnih revolucionarnih spotova u kojima Katniss (Jennifer Lawrence) mora Panem pobuditi na otpor protiv kičastoga i dekadentnoga Capitola, onda shvaćate da ste dodirnuli gledateljsko dno. Kako da itko shvati ozbiljno priču o potrebi za korijenitom revolucijom i promjenom kada su i sami gledatelji tretirani kao ovce u zabavljačkoj industriji koja im nudi generični film?
    Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio (The Hunger Games: Mockingjay – Part 1), red. Francis Lawrence
    Što se događa između snimanja i prikazivanja političkih propagandnih spotova? Katniss histerizira oko kamenoga i neekspresivnoga Peete (Josh Hutcherson), koji je ostao zarobljen u raljama beskrupuloznoga Capitola i predsjednika Snowa (Donald Sutherland). Biva korišten kao psihološko oružje protiv nje i pobunjenika, iako bi se svaki gledatelj složio da joj je bolja opcija bila da se odlučila za Galea (Liam Hemswoth). On će pokušati dokazati svoj viteški status tako što će krenuti spastiti Peetu. Kada već ne može osvojiti voljenu osobu, pokazat će svoje veliko i plemenito srce te osloboditi njezina odabranika. Katniss se od akcijske junakinje u prvoj Šojki rugalici preobražava u melodramatsku junakinju koja neposredno prije završnice patetično uzvikuje: „Zar ću ih noćas izgubiti obojicu.“ što je trenutak na kojem bi scenaristima Peteru Craigu i Dannyju Strongu opasno pozavidjeli i scenaristi Sumraka.  Katniss je tijekom cijeloga filma nekako mučljiva i natmurena, puna prohtijeva i sitnih nezadovoljstava. Njezine dovojbe ovdje su potencirane da bi se prikrio nedostatak priče. Dramski intonirani segmenti, dakle, nisu funkcionalni: ne psihologiziraju dodatno likove, ne približavaju ih više gledateljima, ne podižu napetost i iščekivanje.
    Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio (The Hunger Games: Mockingjay – Part 1), red. Francis Lawrence
    Posrijedi je neklimaktičan film oskudne priče, u kojem protagonisti previše pričaju, a premalo djeluju. Kada već previše pričaju, gledatelj bi očekivao da pričaju pametno, no dijalozi nisu osobito razrađeni. Iako je redatelj Francis Lawrence, poput njegovih prethodnika, veliku pažnju posvetio vizualnom segmentu djela, njegov je redateljski rukopis mnogo konvencionalniji, a time cjelina djeluje suhoparnije, kao očito suvišan predah prije konačna uništenja diktature. Iako su prijašnja dva izdanka serijala imala svojih nedostataka, posrijedi su bili solidni izdanci filmske zabave, koji su sporadnično znali imati intrigantnih trenutaka referencama na medijski spektakl, zaglupljivanje pa čak i rodne odnose u prvome dijelu gdje se u odnosu Karniss i Peete nastojalo razbiti stereotipiju.

    Gledatelji su u kinu zbog pustolovine. Ne treba ih zamarati kvazidramskim i pseudopsihološkim sadržajima bez cilja i dramaturškoga smisla, kojima se nastoji prikriti činjenica da silno rastezanje radnje ima samo jednu i jedinu svrhu – da se zaradi malo više dolara. Pobornik sam toga da se priča skrati kada se nema više ništa pametnoga za reći. Stoga ću na ovome mjestu završiti kritiku.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 26. studenoga 2014.
    Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio (The Hunger Games: Mockingjay – Part 1), red. Francis Lawrence

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji