Colin Firth glumi čovjeka koji se na pozornici pojavljuje kao kineski mađioničar Wei Ling Soo, a u privatnom je životu Stanley, čovjek koji je život posvetio raskrinkavanju lažnih vidovnjaka i spiritualista. S jedne strane, dakle, imamo čovjeka koji u profesionalnom životu stvara iluziju da je magično i fantastično moguće, a u privatnom životu tu istu magiju i fantastiku razotkriva kao puko opsjenarstvo. Stanley i jedno i drugo čini sasvim revno. Kao Wei Ling Soo on je apsolutni perfekcionist koji u svom nastupu ništa ne prepušta slučaju, o čemu dobivamo uvid u uvodnim, berlinskim scenama filma kada organizatore i sudionike svoga nastupa kudi jer se nisu primaknuli njegovu poimanju izvrsnosti. Isto tako, budući da je svjestan da je njegov profesionalni uspjeh rezultat velikoga talenta i neprestanoga vježbanja i angažmana, za njega je magija tek posljedica velikoga zanatskoga umijeća da se iluzija stvori. Zato u životu iza pozornice Stanley ne vjeruje u magično i čarobno te se otkriva kao lik koji je u potpunosti podređen svom racionalističkom svjetonazoru u kojem nema mjesta nadnaravnom i nepredvidivom.
Stanley je još jedan u nizu Allenovih neurotičara, što se u filmu ironično eksplicira kroz dijalog psihoanalitičara Georgea (Jeremy Shamos) i supruge mu Caroline (Erica Leerhsen) u kojem George kaže da je apsolutno fasciniran Stanleyjem kao krajnje nesretnim čovjekom. U nastavku George nabacuje tipična mjesta psihoanalize: odnos s roditeljima, veća bliskost s tetkom Vanessom, koja je zamjenska majčinska figura, nego s biološkom majkom, prevelika racionalizacija, gradiozno poimanje sebstva i tako dalje, što je sve Allenova ironija ne samo na američke i britanske buržuje nego i različite psihijatrijske prakse koje su bile aktualne u vrijeme odvijanja radnje filma.
Zaplet više počiva na dosjetki nego na razrađenoj ideji pa je posrijedi skica koja bi prije uspjela stati u jednu prosječnu epizodu humoristične serije nego u razrađeni cjelovečernji film. Stanleyja poziva prijatelj, također mađioničar Howard Burkan (Simon McBurney) da na imanju bogatih Amerikanaca na francuskoj Azurnoj obali raskrinka vidovnjakinju Sophie Baker (Emma Stone), koja je u potpunosti zaludila bogatašku obitelj. Stanley, zaintrigiran naoko vrlo složenim slučajem, prihvaća izazov, da bi u konačnici shvatio da je bio podlo nasamaren.
Allen zaplet, dakle, gradi na poznatoj situaciji profesionalna rivalstva pa se u ovom slučaju manje uspješan mađioničar odlučuje osvetiti svom mnogo popularnijem i vještijem kolegi tako što ga dovodi do javnog osramoćenja. Stanley, kao nadaleko poznati zagovaratelj racionalnosti i zdravoga razuma, na konferenciji za medije priznaje da je počeo vjerovati u nadnaravno. Međutim, zaplet-dosjetka ovdje je tek povod za propitivanje sraza između kruta racionalizma i nemaštovitosti te više intuitivna poimanja života. S jedne je strane obrazovani pripadnik višeg društvenoga sloja, Britanac porijeklom, a s druge strane je neobrazovana i siromašna Amerikanka. U Allenovoj romantičnoj kombinatorici čini se da je sve odveć shematično postavljeno. Kruti zakoni logike i racionalanoga suprotstavljeni su maštovitom i intuitvinom pristupu. Krutost je karakteristika buržuja s obiteljskim pedigreom i dobrim obrazovanjem, a nesputanost i neposrednost karakteristična je za niže društvene slojeve koji se moraju probijati kroz život vlastitim sposobnostima i vještinama. Što je iz ovih kombinacija Allen pokušao izvući i zaključiti, gledatelju nikada ne postaje sasvim jasno. Možda i stoga što bi scenarij filma trebalo dobrano doraditi jer u obliku u kakvom jest pokazuje nekonciznost i nedorađenost.
Čarolija na mjesečini sporadično je zabavan film u kojem je duh vremena živopisno dočaran, no djeluje odveć nedorađeno i kalkulantski, s neprestano prisutnom činjenicom da smo likove, situacije i šale već mnogo puta ranije gledali kroz Allenov opus i to u mnogo boljoj izvedbi. Redatelj nema snage razviti intrigantnije i živopisnije odnose među likovima koji su tipizirani i plošni te odveć polarizirano postavljeni jedni naspram drugih. Ljubavna priča je izgledna od samoga početka te kao takva djeluje predvidljivo i s poznatim ishoda, iako između Colina Firtha i vrlo solidne Emme Stone nedostaje kemije. Djelo se problematičnim čini i s humorne strane pa plitki i isforsirani gegovi samo dodatno svjedoče o redateljevom kreativnom zamoru.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 10. listopada 2014.
