Negdje duboko u svemiru pokušava (anti)junak filma Peter Quill (Chris Pratt) svojoj ozbiljnoj partnerici u akciji i potencijalom predmetu romansiranja Gamori (Zoe Saldana) objasniti da se treba opustiti. Kao primjer navodi kultni filmski hit iz osamdesetih godina prošloga stoljeća – Footloose (1984) Herberta Rossa, uz objašnjenje da je u njemu Kevin Bacon (koji glumi glavni lik Rena McCormacka) došao iz urbane sredine u američku zabit gdje se svi ponašaju uštogljeno kao da imaju metlu u guzici te ih je uspio, nakon određenih peripetija, naučiti plesati. Quill izvlači zaključak iz priče, koja je mogla nastati samo u desetljeću u kojem je nastala, da je dobro katkada opustiti se te da nije nužno uvijek shvaćati sve preozbiljno. Referenca na Footloose samo je jedna u nizu na zemaljsku popularnu kulturu sedamdesetih i osamdesetih godina, što se provlače filmom. Sporadično humorni akcenti izbijaju iz interakcije protagonista, napose Quilla i njegove družine (Gamora, Drax, Groot i Rocket), koji imaju problema sa shvaćanjem prenesenih značenja, koja su tipično mjesto međuljudske komunikacije u zemaljskoj kulturi. Peterovo objašnjenje Gamori implicitan je komentar i na film Čuvari galaksije, koji su još jedan u nizu ekranizacija Marvelovih stripova, no navedena opaska sugerira da će možda tretman materijala ovoga puta biti ponešto drugačiji.
Površinski gledano film Jamesa Gunna, koji je do sada mahom bio poznat po redateljskom angažmanu u televizijskim serijama te kao scenarist (Scoobi Doo, Zora živih mrtvaca), i koscenaristice Nicole Perlman, ima konvencionalnu i formulaičnu strukturu ljetnoga blockbustera. Raskošno dizajnirani mogući svjetovi i bombastični specijalni efekti bitni su sastojci kojima treba pridodati prijeko potrebnu dozu humora, akcijskih vratolomija i pustolovina, kao i odgovarajući emocionalni naboj. Djelo nimalo ne skriva da je početak potencijalno dugovječne franšize. Priča je koncipirana tako da njezine razrješenje predstavlja formiranje neformalna odreda čuvara galaksije, čija nam logika poručuje da njihove prave pustolovine tek trebamo očekivati, određne nepoznanice u priči (identitet Quillova oca) ostaju nerazrješene, a na odjavnoj špici tvorci djela nas izravno upućuju na činjenicu da uskoro trebamo očekivati nove filmske avanture junaka s kojima smo se upravo upoznali.
Ispod konvencionalnoga plašta Čuvari galaksije u određenoj mjeri ipak predstavljaju osvježenje u domeni stripovskih ekranizacija i filmova o superjunacima. Dok gledate Batmana, Supermana, Spidermana i ine druge izdanke ovoga trenda ne možete se oteti dojmu da se njihovi autori, kao i sami protagonisti, možda svaćaju malo preozbiljno za vlastito dobro u nastojanju da spase svijet te ljudima ponude očinsku figuru u koju mogu vjerovati da će ih spasiti iz nezavidne situacije. Naspram takvih ostvarenja Gunnovo djelo se poigrava autoironijskim strategijama i gotovo bismo ga mogli iščitati kao svojevrsni filmski komentar za stripovski trend o superjunacima. Dodatno, budući da je radnja smještena u svemirska prostranstva, Čuvare galaksije možemo s jedne strane pojmiti kao punokrvnu space operu, ali i svojevrsno ismijavanje njezinih konvencija.
James Gunn nikada nije krio svoju fascinaciju B-filmovima te je iz spomenuta okrilja proizašao kao redatelj i scenarist, a ti su utjecaju evidenti i u ovome ostvarenju. Svojom pompoznošću i hiperboliziranošću, kičastim setovima te svemirskim pejzažima i bićima Čuvari galaksije djeluju kao glomazan B-film koji napadno želi izgledati kao da je nastao sredinom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Na to ne podsjeća samo vizualni segment filma, koji djelomice možemo shvatiti kao posvetu znanstvenofantastičnom naslijeđu toga razdoblja, nego i brojne kulturne reference na to razdoblje, zatim koncept negativaca (Ronan i Thanos) i lik Sakupljača (efektni Benicio del Toro) koji u svom kič-izdanju kao da je zalutao iz nekoga jeftinoga SF djela toga desetljeća, što zajedno sa sountrackom temeljenim na glazbenoj produkciji sedamdesetih godina daje filmu nostalgičan prizvuk.
Samo otvaranje filma igra na nostalgičnu crtu: ono se odvija na Zemlji, u američkoj provinciji negdje tijekom osamdesetih, kada Quilla, nakon smrti majke, otimaju vanzemaljci. Ostatak pustolovine gotovo da djeluje kao bujna i šarena dječja maštarija u trenutku kada se mora suočiti s teškom životnom traumom. Dakle, umjesto superjunaka koji ljudima daju nadu i svim silama se trude da spase njihovu (ili neku drugu) civilizaciju, Čuvari galaksije djeluju kao šarena i duhovita infantilna fantazija sa stripovki ocrtanim likovima, vrckavim dijalozima te mnoštvom pustolovina. Iako cjelina gledatelju opravdano može djelovati prenatrpano različitim atrakcijama, Gunn je dobar u orkestriranju akcijskih prizora te balansiranju između pustolovnoga i humornoga segmenta filma, sa sporadičnim izletima u emocionalno povezivanje raznorodne skupine spasitelja, bez čega očito nije moglo proći.
Quill, u razigranom tumačenju Chrisa Pratta, također je netipičan junak, koji nema čvrsto izgrađene moralne stavove, a i ekipa mu je sastavljena je različitih svemirskih otpadnika, premda njegov razvoj tijekom radnje uključuje izgradnju čvršćih moralno-etičkih obrazaca. U moru nemaštovitih ovoljetnih blockbustera Čuvari galaksije zasigurno su najsolidniji proizvod koji ćete moći pogledati.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 10. rujna 2014.
