Izraziti individualist

Midhat Ajanović Ajan, Nedeljko Dragić: Čovjek i linija / The Man an the Line, Hrvatski filmski savez,/Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Zagreb, 2014.

• Nedeljko Dragić: Čovjek i linija autora Midhata Ajanovića Ajana, objavljena u nakladi Hrvatskog filmskog saveza i Društva hrvatskih filmskih redatelja, raskošna je knjiga posvećena djelu jednog od najvrsnijih ovdašnjih majstora animacije, Nedeljku Dragiću. I ne samo ovdašnjih, nego i jednog od najvećih autora animiranog filma u povijesti te umjetnosti, tvrdi Ajanović, animolog sa švedskom adresom, jedan od ustrajnijih tumača animiranog svemira na hrvatskom jezičnom području, iza kojeg su tri knjige iz povijesti i teorije animiranog filma na hrvatskom, dvije na švedskom i jedna na talijanskom.
  
  Rođen 1936. u Paklenici kod Novske, Nedeljko Dragić afirmirao se kao jedan od vodećih autora takozvane druge generacije zagrebačke škole crtanog filma, koja je umjetnički stasala krajem šezdesetih godina. Ti su „filmski karikaturisti“, kako ih naziva Ajan, bili nastavljači slavne tradicije zagrebačke škole, ali su učinili i korak naprijed pojednostavivši grafički izraz, ubrzavši tempo filmova i unaprijedivši izvedbenu kvalitetu animacije. Već za svoj drugi redateljski film Krotitelj divljih konja, rađen prema scenariju Vatroslava Mimice, Dragić je nagrađen Grand Prixom na prestižnom festivalu u Annecyju 1967., a među desecima tuzemnih i inozemnih nagrada ističu se nominacija za Oscara 1972. za film Tup-tup, Grand Prix na Svjetskom festivalu animiranog filma u Zagrebu 1974. za film Dnevnik, Grand Prix u Oberhausenu za film Dan kada sam prestao pušiti 1983. te Nagrada za životno djelo za doprinos karikaturi, stripu i filmu u talijanskom gradu Lucci 1995.
  
  Dvojezična (hrvatski/engleski), 450 stranica debela knjiga velikog, A4 formata, Nedeljko Dragić: Čovjek i linija ostvarena je kao kombinacija monografije i autorske studije s naglaskom na istraživačkoj analizi i na filmsko-povijesnom kontekstualiziranju. Ajanović studiju dijeli na sedam poglavlja, među kojima neka, primjerice ono nazvano Linija povijesti: Modernistički animacijski kontekst, gotovo i ne spominju Dragića. No iako se na njega jedva referira, ono kontekstualno smješta Dragićevo djelo u stilski i povijesni okvir kinematografije, kojoj animirani film prema Ajanoviću nedvojbeno pripada, unatoč tezama nemalog broja eminentnih filmologa i mediologa da animirani film zapravo valja sagledavati kao dio likovnih umjetnosti.
  
  Baveći se Dragićevim opusom, Ajanović debelo zadire i u filmologiju, odnosno animologiju, pri čemu posebno razrađuje prečesto zanemarenu temu važnosti karikature i stripa u oblikovanju i razvoju animiranog filma uopće, potom korijene takozvane reducirane animacije rođene u propagandnim pogonima američke vojske u Drugom svjetskom ratu, a koja je poslije vrhunski rabljena među prvacima zagrebačke škole crtanog filma, te važnost djelovanja američkog studija UPA za modernu animaciju. U poglavlju Linija znaka: Tragajući za vidljivim pojmom hvata se ukoštac s animacijskom semiotikom, nastojeći trasirati tu jedva postojeću znanstvenu disciplinu, ovdje deriviranu iz usporedbe s relativno etabliranom semiotikom filma, pri čemu se nemalo oslanja na teorijske radove ruskog, odnosno estonskog teoretičara kulture i semiotičara Jurija Lotmana.
  
  Knjiga Nedeljko Dragić: Čovjek i linija, dakle, puno je više od biografsko-umjetničkog portreta hrvatskog velikana animacije, no očekivana je pažnja, dakako, posvećena i vrlinama njegova izraza. One su brojne, a Ajanović među najvažnije svrstava vizionarstvo u izboru i obradi tema te posvemašnje razumijevanje animiranog filma kao medija u kojem je jedino ograničenje ljudska mašta. Animirani film može, a na svoj je način i dužan, to mu je smisao, ostvariti ono što je nemoguće postići fotografski snimljenim filmom, bilo da je riječ o igranom, dokumentarnom ili eksperimentalnom. Stilizirane slike u animaciji posjeduju daleko veće mogućnosti alternativnog izbora i dublje prodiru u prostor značenjskog, apstraktnog i bitnog negoli fotografske pokretne slike, koje su konkretne prirode. Dragiću je to otprve bilo posve jasno i čim je dobio mogućnost da bude posvemašnji autor filmova, odbacio je ono što bi se moglo okarakterizirati kao risano oponašanje stvarnosti. Lišivši se statičnih pozadina i usredotočivši se na izraz linijom, od početka karijere bavi se konceptima pojma u pokretu, oživljene misli, vizualne antropologije. „Filmovi Nedeljka Dragića događaju se u multiprostorima i multirealnostima nabijenima mnogostrukim anticipacijama, narativna struktura ne gradi se logički već metaforički.“ – zapisuje Ajanović.
  
  Izraziti individualist, Dragić je u stvaranju svog djela sa samorazumljivom lakoćom preskakao bezbrojne mentalne granice, a ovdje citirajmo nekoliko njegovih izjava koje možemo shvatiti kao upute za razumijevanje njegove kreativne nasađenosti: „Animacija otkriva svijet koji realno ne postoji, ali je stvarniji od realnih svjetova, jer dolazi iz dubine čovjekovih osjećaja i razmišljanja.“ Zatim: „Linijom se može misliti. Linijom možeš izraziti doslovce sve, dubinu, prostor, voluminoznost. Meni je linija i boja i atmosfera i priča i sve drugo.“ I naposljetku: „Postoji samo jedna dramaturgija – dramaturgija animacije. Jedino mjerilo je da film, kao i život, mora imati početak i kraj.“
  
  Uz zahtjevnija teorijsko esejistička poniranja, knjiga nudi i ležernija poglavlja poput zabilješki o Ajanovićevim susretima s Dragićem tijekom desetljeća, brzopoteznih osvrta na Dragićeve filmove te Ajanovićeva razgovora s Dragićem vođena u Münchenu 2011. Opremljena svim korisnim dodacima kao što su filmografija, popis nagrada, bibliografija, kazalo i slično, zatim obiljem fotografija i Dragićevih crteža, kako iz filmova, tako i iz stripova i knjiga te karikatura, reklama, plakata i svega ostaloga čime se bavio, opširna i sadržajna knjiga elegantnoga, preglednoga dizajna što ga potpisuju Mileusnić+Serdarević – knjiga koju je, jednostavno rečeno, užitak ne samo čitati nego i gledati, primiti, prelistavati – ipak ne pretendira biti sveobuhvatan i konačan zapis o velikanu animacije. Svjestan da je lik i djelo dugovječnog kreativca nemoguće pismeno uokviriti tek jednim, ma kako pomnim i obimnim pismenim radom, Ajanović je mudro naglasio kako je smisao te knjige tek uspostavljanje analitičke pretpostavke za definitivnu kontekstulizaciju i valorizaciju djela Nedeljka Dragića unutar hrvatske kulture i razvoja animacijskog medija na globalnoj razini.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 5. srpnja 2014.

Piše:

Janko
Heidl