Laude struke

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. - 27. srpnja 2013.: Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić

  • Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić

    U godini s rekordnim, donedavno nezamislivim brojem od čak trinaest filmova u nacionalnom nadmetanju, ocjenjivački je sud – činili su ga redatelj i filmski kritičar Petar Krelja (predsjednik), producent Stanislav Babić, glumica Gordana Gadžić, direktor fotografije Slobodan Trninić te redatelj i montažer Damir Čučić – većinu nagrada odlučio dodijeliti dvama filmovima i tako ih izdvojiti kao navrsnija ostvarenja, premda je bila riječ o iznimno jakoj konkurenciji, možda i o Pulskom festivalu s najvišom razinom kvalitete otkako je ovaj slijedom povijesnih događaja iz jugoslavenskog preobličen u hrvatski. Iako su mnogi filmovi ostali bez nagrada koje bi u nekom drugom izdanju Festivala zacijelo zavrijedili, takav se potez ocjenjivača svakako čini priličnijim od dugotrajne nekadašnje navade pulskih žirija (u kojem god sastavu djelovali) da svakom filmu dodijele ponešto, a što je vazda vonjalo na kompromisersku neodlučnost tipa i stisnut' i ono drugo.
    Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić
    Nije ovdje zgorega spomenuti kako je glasnogovornica žirija Gordana Gadžić uoči proglašenja dobitnika nagrada imala potrebu pojasniti kako je, zbog uistinu zahtjevnog, dosad najobimnijeg posla nekog prosudbenog suda na hrvatskom Pulskom festivalu (u sedam dana imali su zadatak pogledati i ocijeniti dvadeset i tri filma iz Glavne sekcije i Sekcije manjinskih produkcija Nacionalnog programa) moguće, čak i neizbježno da je došlo do povremenog pada koncentracije ili do pokojeg previda kao i to da su nagrade grupirane između ostaloga i zato što se vodilo računa o kontekstu cjeline nekog djela, a što će reći da je posve logično da najbolji film ima i najboljeg redatelja, glumce, scenarij, fotografiju... Pošteno. 

    Od petnaest nagrada žirija, šest ih je dodijeljeno drami Šuti Lukasa Nole, a sedam drami Obrana i zaštita Bobe Jelčića, prethodno prikazanoj u programu Forum Berlinskog filmskog festivala, a potom nagrađenoj u Motovunu (Bauer za najbolji film u regiji) i u Sarajevu (Srce Sarajeva za najbolju mušku ulogu Bogdanu Dikliću te Specijalna nagrada žirija). Pored Zlatnih Arena za režiju i scenarij (Bobo Jelčić), glavnu žensku ulogu (Nada Đurevska), glavnu mušku ulogu (Bogdan Diklić), kameru (Erol Zubčević) i scenografiju (Mario Ivezić) te Velike zlatne Arene za najbolji film, Obrana i zaštita u Puli je nagrađena i nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara te Diplomom za najbolji film u Nacionalnom programu što je dodjeljuje žiri Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana, FEDEORA. S druge strane, zanimljivo je da je među filmovima koji su ušli u nadmetanje za nagradu publike Zlatna vrata Pule, Obrana i zaštita dobila najnižu ocjenu publike, svega 2,82.
    Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić
    Formalno debitantski dugometražni igrani film inovativnog, međunarodno uspješnog kazališnog redatelja Jelčića (1964), a k tome i njegov drugi filmski uradak uopće (!) – dugometražni igrani prvijenac Ono sve što znaš o meni ostvario je 2005. u tandemu s kazališnom suradnicom Natašom Rajković – doima se zrelim djelom iskusnog i sigurnog (filmskog) scenarista i redatelja koji na iznimno tankoj vlasi priče, bez pribjegavanja površnim atrakcijama, suptilno gradi situaciju koja se uspijeva činiti iznimo realističnim isječkom iz par dana života jednog posve običnog Mostarca, Slavka (Diklić) – što će snažno podsjetiti  na, primjerice, djela Mikea Leigha ili suvremenog rumunjskog filma, dakle na sam vrh kvalitete suvremene svjetske kinematografije – a istovremeno nenametljivo, ali nedvojbeno, odisati snažnom metaforičnošću kafkijansko-beckettovsko-ionescovskoga ugođaja. Bez ekspliciranja, a gotovo i bez ijedne izravnije asocijacije, baveći se prepoznatljivim i preuveličanim malim problemima čovjeka koji se uvjerio da mu je silno važan dogovoreni susret s nekim Draganom do kojega ne uspijeva doći i neodlučnog otići na pogreb znanca (prijatelja?) druge vjere, Obrana i zaštita progovara o velikim problemima i upečatljivo komentira neugodno frustrirajuće društveno-političke, povuci-potegni pat-okolnosti poslijeratnog života u „tronarodnoj dvodržavnoj hokus-pokus jedinstvenoj“ (kako je netko duhovito zapisao) Bosni i Hercegovini.

    Neobično velika – za gledatelja nerijetko iritantna – količina snimki glavnog lika s potiljka, briljantno osmišljeni, životno uvjerljivi dijalozi sastavljeni od neodređenih fraza u kojima se riječima ne kaže gotovo ništa, a kakve se uobičajeno izbacuju kao scenaristički višak („ne znam, baš nešto ovako..., nema više, nije to, ja, nezgodno je, ma dajte“...)  i dvije nasilne nagle smrti glavnoga lika, nakon kojih on nastavlja djelovati kao da se ništa nije dogodilo, tek su neka dojmljivija rješenja koja je Jelčić velemajstorski iznašao i oblikovao kako bi dočarao nemir, napetost, raspetost, lice i naličje života malog čovjeka u podneblju u kojem je već predugo „situacija teška, a samo treba da pukne“.

    © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 30. srpnja 2013.

Piše:

Janko
Heidl

kritike i eseji